Gužve ovih dana svjedoče da je dijaspore za Uskrs bilo u velikom broju. Tek kada nastane kaos na graničnim prijelazima i pojave se snimke kako putnici usporeno izlaze iz ove zemlje, vidi se koliko je ovdašnjih žitelja otišlo trbuhom za kruhom.
Drukčiji mentalitet
Na granici, dok razgovaramo, priznaju da ih živciraju stroge policijske kontrole. - Nadaju se da će nam naći koji kilogram pancete ili pršuta pa da nam mogu "opaliti" drakonske kazne, a ne znaju da sam se sada najeo dovoljno, da sam miran do ljeta i godišnjeg odmora - priča nam kroz smijeh Ivan na jednom od graničnih prijelaza u Hercegovini dok čeka ulazak u Hrvatsku, a onda će na svoje trajno odredište proteklih godina, u mjesto pored Münchena. Drukčiji život, drukčiji mentalitet, sve je drukčije, priča nam, ali čovjek se nekako prilagodi. - Nikad se neću naviknuti na taj život, ali prilagodio sam se činjenici da radim 12 sati dnevno, 8 na baušteli, a 4 na "mini jobu", održavanju vrtova za tamošnje obitelji, a onda mi 12 sati ostaje za odmoriti se. Planiram ostati još dvije godine da stvorim neku zalihu za život ovdje. Nije mi želja biti cijelog života prilagođen Njemačkoj - priča nam sugovornik. Mnogi se danas čude kako je bh. društvo stabilno i čvrsto unatoč činjenici da živi u jednoj od financijski najsiromašnijih, najopustošenijih, ratom najrazorenijih država... Međutim, taj aspekt dijaspore igra važnu ulogu u svemu tome. Od pamtivijeka, primjerice, hercegovački čovjek neće se pomiriti ni sa siromaštvom duha, a ni sa siromaštvom u džepu pa će radije otići vani, teško raditi, zarađivati, slati svojima kući, ali neće posustati i uvijek će biti iznad vode, a takav mentalitet prelijeva se i na čitavu BiH. Berliner Zeitung je proteklih dana pisao da novčane doznake iz dijaspore prema podacima Svjetske banke čine i do 12 posto bruto domaćeg proizvoda. - Za mnoge obitelji one su egzistencijalno važne. Samo prošle godine u BiH su iz inozemstva prebačene 1,94 milijarde eura, što je povećanje od 100 milijuna u odnosu na prethodnu godinu - piše njemački časopis. Također, u jednoj opsežnoj analizi naziva ovu zemlju i možebitnom Švicarskom Balkana, a iznose i drugu stranu medalje ulaganja dijaspore. - S jedne strane, tim novcem osigurava se egzistencija mnogih ljudi u zemlji. S druge strane, stalna financijska podrška stvara određenu letargiju - posebno kod mladih koji se oslanjaju na rodbinu u inozemstvu i sami ne poduzimaju ništa kako bi se aktivirali na tržištu rada. Po načelu: "Sredit će to već ujak iz Njemačke ili tetka iz Austrije" - ističu. Prozvali su i politiku da ne olakšava bh. dijaspori. - Primjer, u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, najmnogoljudnijoj njemačkoj pokrajini s najvećom bosanskohercegovačkom zajednicom, više ne postoji konzulat - nadležni ured u Bonnu je zatvoren. Zamjena? Nema je. Tko, recimo, dolazi iz Bielefelda, mora putovati 900 kilometara do Frankfurta i natrag samo kako bi riješio konzularne poslove. Za glasovanje se 2020. prijavilo 150.000 državljana BiH u inozemstvu, ove godine mjesec prije isteka roka tek 10.000. Uz to, tu je i nedostatak digitalizacije. Iako je moguće podnijeti zahtjev za putovnicu u konzulatima, to nije moguće za osobnu iskaznicu. To znači da se mnogi moraju iznova registrirati za svake nove izbore - proces koji je kompliciran, a mogao bi se izbjeći. Kada bi osobna iskaznica bila dovoljna, ljudi bi automatski bili uneseni na birački popis. No, izgleda da su mnogim institucijama građani iz dijaspore jednostavno nebitni. To je začarani krug - navodi se.
Važnost političke volje
- Mladi iz dijaspore, koji osnivaju start upove, unose znanje i angažiraju se u nevladinim organizacijama. Mnogi rade kao digitalni nomadi – i tu BiH ima veliki potencijal: niske životne troškove, dobar internet, visoku kvalitetu života. Ali i tu nedostaje strategija. Regije s manje razvijenom infrastrukturom mogle bi se ciljano otvarati za digitalne nomade i poduzetnike. No čini se da zemlja još nije shvatila da se već natječe u globalnoj utrci za pametnim glavama - navodi se u analizi Berliner Zeitunga. Između nostalgije i frustracije, nade i razočaranja leži ogroman potencijal. - Bosna i Hercegovina bi mogla postati "Švicarska Balkana" – sa svojim strateškim položajem, tradicijom obrazovanja, poljoprivrednim i energetskim potencijalima. Ali potrebna je politička volja i trenutak da se taj potencijal prepozna i iskoristi. I možda nazad i iskreno pitanje: kada će se dijaspora početi doživljavati kao stvaralačka snaga, a ne kao sentimentalni dodatak? - zaključuje se u tekstu. Suradnja s dijasporom može se i trebala bi konkretizirati kroz ozbiljne projekte koji će i ljude i ovu zemlju snažnije pozicionirati na europskoj i svjetskoj karti. Projekti koje prezentiramo svijetu i uspješni ljudi koji svjedoče o ovoj zemlji najbolji su ambasadori i poziv novim investitorima.
