Obitelj Bošković jedna je od brojnih obitelji u Beču koje žive u zgradi socijalnog stanovanja. Uz zgradu se nalazi igralište, a mjesečna najamnina za stan Boškovića od 90 četvornih metara iznosi 1.000 eura. Riječ je o novoizgrađenoj zgradi u blizini središta grada, u kojoj ova obitelj živi od svibnja ove godine. Na lokaciji nekadašnje bolnice izgrađena su 202 stana, a zanimanje građana za te stanove bilo je veliko — stotine su se prijavile za dobivanje subvencioniranog stana.
Obitelj Bošković, koja ima dvoje djece, ostvaruje mjesečni neto prihod od 5.500 eura, čime pripada srednjem sloju. Bečko socijalno stanovanje nije namijenjeno samo onima s niskim primanjima. Stambena politika ovoga grada uzor je u Europi.
Za razliku od mnogih drugih velikih gradova, Beč nije privatizirao veliki dio svoga stambenog fonda. Više od 60 posto stanovnika Beča živi u gradskim ili subvencioniranim stanovima. Zbog toga sam grad ima izravan utjecaj na tržište nekretnina.
Kako to izgleda u praksi, vidi se u Seestadtu, koji je 15 kilometara udaljen od središta Beča. Ondje, na mjestu nekadašnjeg uzletišta, posljednjih 10 godina nastaje nova gradska četvrt za 24.000 ljudi, koja ima i svoje kupalište. Urbanist Kurt Hofstetter od samog je početka uključen u projekt Seestadt. Istaknuo je kako Seestadt odlikuje to što stanovnici u neposrednoj blizini svojih domova imaju sve što im je svakodnevno potrebno.
„Mogli smo reći ljudima: 'Doselite se u Seestadt i donesite sve što vam treba, osim automobila. Dobro razmislite o tome jer podzemna željeznica već postoji'”, naveo je Hofstetter.
Neprofitni investitori u Seestadtu su izgradili dvije trećine stanova, dok je jedna trećina financirana privatnim sredstvima. Cilj je da ljudi s različitim primanjima ovdje žive zajedno. Zemljište pritom uglavnom ostaje u vlasništvu grada.
„U usporedbi s gradovima poput New Yorka ili Londona, razlika je ogromna. Oni koji ondje žive u socijalnim stanovima smatraju se potpunim gubitnicima, onima koji nisu uspjeli. U Beču je potpuno drugačije. Kvaliteta socijalnog stanovanja često je, zahvaljujući arhitektonskim natječajima koje provodimo, čak i viša, iako je život u tim stanovima jeftiniji — jednostavno zato što se iz njih ne izvlači profit”, smatra Hofstetter.
Beč namjerno ne prepušta stanovanje slobodnom tržištu. Zašto je to tako?
„Stanovanje je osnovna potreba, a upravo se osnovne potrebe, prema našem mišljenju, ne bi trebale prepustiti tržišnoj logici. Uostalom, u drugim se gradovima vidi što se događa kada se ne intervenira — najamnine su ondje postale nepriuštivo visoke”, naglasila je gradska vijećnica Beča za stanovanje Elke Hanel-Torsch.
Pritisak na stambeno tržište raste i u Beču, ali grad pokazuje da se političkim djelovanjem može napraviti jasna razlika, objavio je Deutsche Welle.
Otvori KEKS Pay
