Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Večernjakov pečat

Mario i Vehid Sajjrini su anđeli čuvari. Prvakinja BiH i slikarica s ponosom priča o svojim iznenada preminulim herojima

02. lipnja 2021. u 07:53 0 komentara 616 prikaza
Pogledajte galeriju 1/5

U veljači 2015. godine Zenicu je potresla vijest o teškoj prometnoj nesreći u naselju Gornje Raspotočje. Na djevojčicu Sajjru Poljo (9) naletio je osobni automobil, nakon čega je smještena na Odjel intenzivne njege s teškim ozljedama opasnim za život.

Prema prvim informacijama liječnika, da nije bilo brze reakcije dvojice policajaca - Marija Bilića i Vehida Đulana, teško je bilo očekivati da bi ona uopće preživjela do dolaska u bolnicu. Međutim, Mario i Vehid su, vidjevši kako djevojčica krvari, pozvali Hitnu pomoć i rekli kako će, nakon pružanja pomoći i imobilizacije, djevojčicu svojim vozilom voziti prema gradu, a Hitnu pomoć usmjerili su da im ide u susret kako bi se uštedjelo predragocjeno vrijeme. Tako je i bilo.

Našli su se na Drvenom mostu u gradu te odmah produžili u bolnicu. Ubrzo se Sajjra izborila za život, a njezini roditelji pozvali su Marija i Vehida u svoj dom kako bi im osobno zahvalili za spašavanje života njihove kćeri.

Teške ozljede

Sajjra je preživjela tešku politraumu s ogromnim ozljedama, višestrukim prijelomima, kontuzijama, moždanom komom, što je rezultiralo paraplegijom. Mnoge bi sve te bolesti i činjenica kako život moraju nastaviti u invalidskim kolicima pokolebale u nastavku života, ali ne i hrabru Sajjru.

Nedugo nakon toga organizirana je prva samostalna slikarska izložba hrabre djevojčice, vučice, kako su je prozvali njezini kolege iz razreda, a također je izdala i svoj časopis pod nazivom “Vučica”, kalendar... Ljubav prema slikarstvu rodila se spontano kada je upoznala slikare koji su je uveli u svijet boja. Trenutak kada se upustila u boje rezultirao je brojnim oslikanim djelima. - Sajjra slika, prodaje svoje slike i radi jako dobro. Sama ideja za časopis rodila se kako bi Sajjra kroz te novine upozorila na nedostatke u prometu, gdje je i sama nastradala. I uz tekstove koje je Sajjra pisala neke su njezine slike koje je radila - rekao je svojedobno Ivan Petrović, jedan od inicijatora časopisa “Vučica”.

Bilo je jasno kako Zenica i BiH imaju djevojčicu nevjerojatne snage, prepunu talenata, kojoj ni nesreća nije mogla ništa. U svoj život uključila je čak i sport, streljaštvo.

- Osim što volim puške, taj sport uči nas kako pravilno rukovati oružjem, uči nas strpljenju, preciznosti. Osim toga, zahtijeva jaku koncentraciju te samim tim odvlači pozornost od svakodnevice - kazala je o svojoj još jednoj ljubavi zahvaljujući kojoj je postala višestruka prvakinja BiH. Uz državna prvenstva, osvaja Federalnu premijer ligu, Kup BiH, individualne nagrade..., proglašena je i najperspektivnijom mladom sportašicom u BiH.

- Naučila sam kroz znoj, suze, strah i bol kako invaliditet nije bolest, da me ne definira kao osobu koja ne može ništa. Samo zato što sam u invalidskim kolicima ne znači da ne mogu dati koš, držati pušku, slikati, svirati ili govoriti tri strana jezika. Čak mi ni stube više nisu prepreka - riječi su ove predivne, mlade osobe koja svima može biti inspiracija. Životne nedaće, unatoč svim uspjesima nakon te stravične nesreće kada ju je udario automobil, nažalost, nisu je zaobilazile. U svibnju 2019. godine iznenada umire jedan od dvojice njezinih anđela čuvara Mario Bilić.

- Mario je bio neprikosnoven i često izložen nepravdi jer je služio zakonu i nikome drugom. Neka mu je laka bh. zemlja - pisalo je u emotivnom oproštaju od policajca heroja kojeg je javnost upoznala nakon spašavanja djevojčice. A onda, prošle godine, također u svibnju, kao da je sudbina htjela da se u nebeske visine otisne i Vehid Đulan. - Život nije putovanje po savršenom krugu niti ravnom putu i, ma što poduzeli, ma kakav mu oblik dali, malo je toga što možemo predvidjeti i razumjeti. Čudnim putevima život ljude spaja jer zna da u nekom razdoblju, iz mnogo razloga, potrebni smo jedni drugima. Tako su se i naši putevi ukrstili u trenutku kada su sekunde odlučivale. U tim sekundama moj se život mogao preokrenuti i ja danas ne bih bila gdje jesam. Stisne me grlo kada se vrate sjećanja jer najteže se sjećati kada si okovan tugom. Suze nas olakšaju jer one ne pripadaju ni muškarcu ni ženi, one pripadaju onima koji imaju dušu i nije me sram zaplakati. Moji čuvari Vehid Đulan i Mario Bilić više nisu sa mnom. Prerano su me napustili. Ja ću se moliti za njih i čuvati ih duboko u svome srcu jer tko može reći da nije s nama onaj čovjek čije nam riječi zvone u ušima, čija djela ostavljaju traga u nama - napisala je tužnog svibanjskoga jutra prošle godine Sajjra, opraštajući se od svojih anđela čuvara koje je dragi Bog pozvao k sebi. U svibnju 2019. jedna tragedija, u svibnju 2020. druga, a u svibnju 2021. bilo je i suza radosnica.

Borba roditelja

Uz tugu zbog toga što njezini heroji nisu s njom, bila je ispunjena i ponosom što upravo ona za sebe i njih prima Večernjakov pečat za humanost. - Na tmurno jutro u veljači spojili su se putevi mojih anđela čuvara s mojim putem u trenutku kada su mi bile potrebne nečija pomoć i dobrota.

U trenutku kada su sekunde odlučivale, da nije bilo njihove dobrote, ja vam danas ne bih pričala priču koja je na mene ostavila veliki pečat. Nisu očekivali nikakvu korist za svoje velikodušno djelo, a ta djela će ih dovesti do velikih nagrada. S neizmjernom ljubavlju i poštovanjem, duboko u mom srcu čuvat ću uspomenu na njih i njihovu dobrotu. Spasivši moj život, dobili ste krila. Mario i Vehid - kazala je Sajjra u emotivnom obraćanju na Večernjakovu pečatu.

Nakon ovog emotivnoga govora suze su se slijevale niz lice, kako njoj tako i njezinim roditeljima Selmi i Mirsadu, ali i cjelokupnoj bh. javnosti koja je slušala njezino emotivno obraćanje. O kako se snažnoj obitelji radi, svjedoči i činjenica da njezini roditelji godinama upozoravaju na divljanje vozača kroz naselja, a i oni su 2019., upravo ondje gdje je Sajjra doživjela najtežu nesreću, imali prometnu nezgodu. Srećom, bez posljedica. Nema kome se nisu obraćali i pisali pisma te svojim aktivizmom daju primjer svima nama. Priča o humanosti, priča o Sajjri, Mariju i Vehidu, jedna je od najljepših u BiH. Anđeli čuvari, policajci koji su nas iznenada napustili sada s neba gledaju svoju Sajjru i ponose se ovom mladom sportašicom, prvakinjom, slikaricom, spisateljicom...•

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.