Kišovito jutro 4. listopada 2024., tmurno i depresivno, uzvikivalo je imena svojih Jablaničana, Konjičana, Fojničana, Kreševljaka, Kiseljačana... Još sneni, toga jutra dobivali smo stravične vijesti o kataklizmi koja se dogodila u bh. gradovima. Počele su pristizati vijesti o smrtno stradalima u velikim poplavama koje su pogodile dijelove BiH.
Nezapamćena katastrofa
Ta tragedija zasjenila je sve druge događaje i ujedinila nas u boli. I BiH i regiju. Stravična noć s 3. na 4. listopada donijela je i svoje heroje. Večernjakov pečat u nominacijama u posebnoj kategoriji izdvojio je njih 10 kao Heroje godine. Irmela i Jasmin Čilić nisu se razdvajali ni dok su smrti gledali u oči. Pronađeni su mrtvi, zagrljeni, ispod ruševina. Ta filmska scena pamtit će se zauvijek. Zilhad Bajramović s dvojicom prijatelja, riskirajući život, spasio je brojne sumještane. Njegovi prijatelji i on dobili su nadimak "tri hrabra lava". Dječak Edi Tufek Božjim je čudom preživio u kataklizmi i izgubio cijelu obitelj. Njegova sudbina ujedinila je regiju. Hana Maslo trudnica je koju je bujica nosila kilometar od kuće i koja je čudom preživjela i spas našla u kolibi, a bebu je, nažalost, izgubila u toj katastrofi. Ranko Oroz život je posvetio pomaganju drugima, a onda je kobnog jutra poginuo u vodenom valu. Lejla Zalihić je heroina iz Buturović Polja koja je s trećeg kata skočila u vodu. Plivala je tri kilometra tražeći kćer. I spasila ju je. Ernad Begović je iz ralja smrti spasio deset života u Jablanici. Pred očima svoje obitelji bujica ga je odnijela te je njegovo tijelo kasnije pronađeno. Dino Begić u trenu je ostao bez supruge Ajle i nerođenog djeteta, a s kćerkicom Dalal čuva sjećanje na njih. Cecilija Anđelić dva puta je izgubila vlastiti dom, prvi put u ratu u Trusini, drugi put u nezapamćenim poplavama. Adnan Đelmo čovjek je kojemu je za život zahvalno sedam osoba, a on će spašavanje dječaka koji je ostao bez ikoga zauvijek pamtiti.
Od tih deset nominiranih izdvojili smo troje Heroja poplave koji su proglašeni Osobama godine, a upravo je imena tih heroja pročitao glavni urednik Večernjeg lista i direktor manifestacije Jozo Pavković.
- Kao i mnoge dosad, tako je i protekla, 2024. godina bila još jedna politički izgubljena u Bosni i Hercegovini. Domaći i međunarodni političari nikako pronaći formulu za funkcioniranje jedne države s dvama entitetima i trima narodima. U takvom ambijentu na lokalnoj razini održani su izbori, na nacionalnoj se pak pokušavalo krenuti europskim putem. Korak naprijed, natrag dva. Država zarobljena u svojim podjelama kao da je brojne Bosance i Hercegovce u domovini i svijetu motivirala na postizanje izvanrednih rezultata. Nažalost, njihove uspjehe zasjenila je prirodna katastrofa. U noći s 3. na 4. listopada smrtonosna je bujica odnijela 27 života. Ta je tragedija ujedinila sve u Bosni i Hercegovini i susjedstvu. Pokazujući humano lice, svi su barem malo pokušali ublažiti bol i pomoći žiteljima Jablanice, Konjica, Kiseljaka, Kreševa, Fojnice. A iz poplava isplivale su stotine heroja. Zato večeras, prvi put u naše 24 godine, na Večernjakovu pečatu od svih ovih uspješnih gospodarstvenika, znanstvenika, sportaša, lobista i svih drugih koje ste večeras vidjeli, nećemo izabrati Osobu godine, nego ćemo, prisjećajući se tragičnih poplava, s tugom, ali i s ponosom proglasiti Heroje godine, sve njih. Pečat dodjeljujemo Lejli Zalihić, majci iz Buturović Polja koja je u mračnoj hladnoj bujici plivala kilometrima da spasi kćer Asju. I uspjela je. Pečat dobivaju i mali heroj Edi Tufek iz Donje Jablanice te njegova tetka Edita Tufek Džino. Oboje su izgubili cijelu obitelj, a dječak je čudom preživio. Herojem godine proglašavamo i Ernada Begovića iz Donje Jablanice. Nesebično je dao svoj život nakon što je spasio deset članova svoje obitelji i prijatelja. Poginuo je u bujici pred očima supruge i oca. Kao trajni podsjetnik na njegovu hrabrost, Pečat dodjeljujemo njegovoj kćeri Ermini i supruzi Lejli - izgovorio je Pavković.
Ta scena jedna je od onih potresnih koje ostaju upisane u povijest Večernjakova pečata. Suze obitelji na pozornici govorile su više od riječi. Lejla Zalihić s kćeri Asjom pozdravila je sve nazočne.
- Želim zahvaliti svojoj obitelji i prijateljima koji su sve vrijeme bili uz nas. Ova mi nagrada mi mnogo znači i hvala vam što ste prepoznali nas kao Heroje poplava - istaknula je. Edita Džino Tufek, Edijeva tetka, žena koja je koji sat prije katastrofe bila sa svojim roditeljima, s bratom i nevjestom, s njima se radovala, ispričala nam je i kako su nju i njezinu kćer roditelji te noći izgrlili i izljubili, kao da su predosjećali ovozemaljski kraj.
- Ova nagrada ne govori o tome koliko smo mi heroji hrabri, nego o tome koliko smo mi zapravo voljeli, koliko nam te osobe znače i koliko smo zahvalni što smo dio te obitelji. U jednom danu ostali smo bez svega onoga što se zvalo dom. Bez ljubavi, bez zagrljaja, bez glasa koji nas zove našim imenom, ali ostali smo jedno drugom zbog njih i zbog nas, zbog života, jer, jednostavno, oni žive u nama... (suze) I vjerujem da ćemo jednog dana na nekom ljepšem mjestu biti svi zajedno u zagrljaju koje traje vječno, a dotad mi živimo za njih i s njima u srcu. Hvala vam - izustila je kroz suze Edita.
Uime heroja Ernada Begovića na pozornicu su izišle njegove kći Ermina i supruga Lejla. Sa suzama u očima kći Ermina progovorila je na pozornici Večernjakova pečata. - Danas stojim ovdje s ponosom, ali i s tugom. Moj otac nije bio običan heroj, heroj iz priča. Bio je čovjek punog srca koji je tog bujičnog dana spasio mene i moju obitelj. Cijela Donja Jablanica, kao i mi, njegova supruga, njegovi kći i sin te njegovi roditelji, bit ćemo ponosni na njega. Zahvaljujemo. On ovo nikada ne bi tražio, ali s tihim glasom i ponosom bio bi zadovoljan. Hvala vam puno - poručila je Ernadova kći suznih očiju.
Pečat piše priče
To je bila točka na "i", s tom porukom humanosti, važnosti solidarnosti, pomoći drugima... završio je još jedan, 24. Večernjakov pečat. Događaj godine koji gotovo dva i pol desetljeća piše najsnažnije i najpotresnije priče u BiH još se jednom potvrdio kao jedinstven. Heroji poplava ostaju nam kao trajni podsjetnik na jednu od najtežih i najtužnijih noći u ovoj zemlji, ali i kao opomena jer ne znamo gdje se i kada može dogoditi katastrofa i u kojem se trenutku mirna noć može pretvoriti u noćnu moru. Zato budimo uvijek budni, uvijek solidarni, uvijek spremni pomoći jedni drugima, samo tako ovo društvo ima svoju budućnost.
Podsjetit ćemo za kraj i na prijatelje BiH. Država Hrvatska omogućila je najbolje spasioce koji su uvelike doprinijeli potrazi za nestalima, a zahvaljujući najsuvremenijoj opremi spašeni su mnogi životi. EU se odmah stavio na raspolaganje zemlji koju želi vidjeti pod svojim okriljem. Ali i mnoge druge zemlje prijatelji koje su ponudile nesebičnu pomoć. I nakon najobilnije kiše dolazi sunce, vjerujemo da će ono konačno početi trajno sjati u ovoj zemlji.
