Koji su zastupnici, u kojem broju i vremenskom razdoblju u Hrvatskom saboru zastupali interese Hrvata s izborne liste za dijasporu, pitanje je na koje odgovor ne znaju ni najvatreniji kritičari najnovijeg dogovora Milanović-Kosor, kojim se broj zastupnika s liste na dijasporu ubuduće fiksira na broj tri.

Dapače, odgovor na isto pitanje nisu mogli dati ni zastupnici koji su u ime nacionalnih, političkih i ekonomskih interesa dijaspore, kroz ovih 15 godina, prodefilirali saborskim klupama. Imena 12 zastupnika koji su u trećem sazivu najvišeg tijela hrvatske zakonodavne vlasti branili interesne boje dijaspore, bez temeljite, kako su rekli, višednevne arhivske pretrage, nisu nam mogli ustupiti ni u Mandatno-imunitetskom povjerenstvu, ni u arhivu Hrvatskoga sabora.

Zastupnici za spavanje

Koje su to krunske odluke zastupnici iz 11. izborne jedinice u zastupničkom mandatu inicirali, nitko se od naših sugovornika, koji su na ovoj matrici otišli u saborske mirovine, nije mogao sjetiti. Prvi zastupnik s liste za dijasporu, vatreni kritičar politike Ive Sanadera i Ivice Račana, HDZ-ovac Ante Beljo na naš upit koliko se njih 12 zastupnika u Saboru izborilo za neki kapitalni politički, ekonomski i nacionalni projekt, prije svega, Hrvata u BiH, uopćeno odgovara da je to bilo vrijeme poslijeratnog oporavaka te da se puno toga moglo učiniti da HDZ nije razrušio najprozivaniji krivac za sva zla HDZ-ove vlasti, bivši premijer Ivo Sanader.

Jedan od zastupnika iz dijaspore s kojim smo o ovoj temi razgovarali, inzistirajući na izostavljanju njegova imena, ne samo da se nije mogao sjetiti neke važne odluke donesene za opće dobro svojih glasača iz BiH, već nije znao ni podatak koliko je zapravo kolega zastupnika u trećem sazivu Hrvatskog sabora, od 1995. do 1999. godine, s liste za dijasporu uopće s njim sjedilo u saborskim klupama. Unatoč deklarativnim izjavama, agresivnim političkim kampanjama i još agresivnijim obećanjima da će brinuti o interesu svojih glasača u BiH, aktivnost saborskih zastupnika iz 11. izborne jedinice i danas je - minorna.

Dok ih većina u zastupničkim klupama prespava četverogodišnji mandat, manji dio njih načelno spominje položaj Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda u BiH, ali bez konciznih dogovora ili poteza. Primjer za to je nikad usvojena deklaracija o položaju Hrvata u BiH, koja već mjesecima kruži saborskim ladicama, a najavljivana je kao dokument koji će nakon Daytonskog sporazuma progovoriti o položaju najmanjeg konstitutivnog naroda.

Hrvati iz BiH pobjednici

Stoga se postavlja razumno pitanje zbog čega se kukom i motikom ustalo protiv dogovora Milanović-Kosor, kojim se broj zastupnika iz 11. izborne jedinice ograničava na tri, a mogućnost glasovanja ostavlja u četiri diplomatsko-konzularna predstavništva RH u BiH. Uzimajući u obzir da je dogovor izlobiran pod pritiskom neulaska RH u EU, s mogućnošću izbijanja ustavne krize, Hrvati u BiH dobro su i prošli.

Poveznica, istina simbolična, bh. Hrvata s RH i dalje ostaje, a u budućnosti se mogu hvaliti da su nakon Daytona preko svojih leđa još jednom spasili međunarodni ugled Hrvatske. Fiksna zastupnička kvota, bez obzira na broj glasača, trebala bi konačno skinuti nametnutu hipoteku da Hrvati iz BiH svojim glasovima kreiraju politički život u RH. Time se nakon 15 poslijeratnih godina stvaraju preduvjeti da politička angažiranost hrvatskih stranaka u BiH bude koncentrirana isključivo na rješavanje problema u ovoj državi te da više ne bude stalnog osvrtanja na ionako nezainteresirani službeni Zagreb. Zagovornici teorije izdaje tražit će poništenje odluke, koju tek treba usuglasiti u Saboru, ili će na ovoj odluci loviti predizborne bodove u BiH.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”