U kolovozu ove godine, 26-godišnji Isaac Valdez doživio je epileptički napadaj dok je boravio u lokalnoj knjižnici, uslijed čega se počeo grčiti i udario glavom o tlo, piše BBC.
Izgubio je svijest. Kasnije se u bolnici ispostavilo da je Isaac udario glavom takvom silinom da je to dovelo do izljeva krvi u mozak.
Liječenje je bilo ozbiljno otežano činjenicom da je Isaac, kao Jehovin svjedok, nosio karticu „Bez krvi” (No Blood), što je značilo da zbog svojih vjerskih uvjerenja ne pristaje na liječenje koje uključuje bilo kakav oblik transfuzije krvi.
Zbog toga zahvat drenaže tekućine iz Isaacova mozga nije izveden.
No, njegovu obitelj iz Waxahachieja u Teksasu ohrabrila je činjenica da je došao k svijesti i čak ponovno počeo govoriti. Uspio je potvrditi da ostaje pri svojim stavovima o odbijanju krvi.
Olakšanje obitelji zbog njegova prividnog poboljšanja bilo je kratkoga vijeka. Isaac je pao u komu i stanje mu se naglo pogoršalo.
Neurokirurg je rekao Isaacovoj obitelji da je hitna operacija jedini način da mu se spasi život, ali da je to zahvat koji zahtijeva transfuziju krvi.
Obitelj je donijela odluku da poštuje Isaacove želje, koje je imao kao cjeloživotni Svjedok, i odbije takav zahvat.
Isaac – kojeg njegov brat blizanac Jacob Valdez opisuje kao inteligentnog čovjeka koji je volio volontirati i pomagati starijim osobama – preminuo je 26. kolovoza 2026. godine kada su mu liječnici isključili aparate za održavanje života.
Samo 23 dana kasnije, Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka objavilo je tektonsku promjenu u učenju koja bi Isaacu, u biti, dala vjersko zeleno svjetlo za spasonosno liječenje koje je odbio.
Ova promjena iznenada znači da velika većina medicinskih postupaka u kojima se koristi darovana krv više nije zabranjena vjernicima. Odluke o prihvaćanju takvih tretmana sada su prepuštene pojedincima.
Jacob je ogorčen na vodstvo Jehovinih svjedoka što do takvog zaključka nisu došli ranije. Za BBC News izjavio je kako vjeruje da bi Isaac još uvijek bio živ da jesu.
Izvorno pravilo o transfuziji krvi datira iz 1945. godine, pred sam kraj rata tijekom kojega je primjena transfuzije krvi postajala sve raširenija. Čelnici Jehovinih svjedoka tada su objavili da njihovim vjernicima nije dopušteno primati transfuziju.
To se temeljilo na njihovu tumačenju biblijskih redaka iz Staroga i Novoga zavjeta koji zabranjuju konzumiranje krvi, uključujući redak iz Djela apostolskih koji vjernicima nalaže da se uzdržavaju od krvi, od mesa žrtvovanog idolima i od udavljenoga.
Zašto je onda Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka sa sjedištem u državi New York odlučilo promijeniti pravila 81 godinu nakon što ih je uvelo?
Odluka dolazi nakon dugogodišnjih pritisaka, kako unutar same zajednice tako i izvan nje, no čelnici vjere ne opisuju je na taj način.
„Promjena je u osnovi primjena biblijskih načela na suvremenu medicinu i njezine metode”, kaže međunarodni glasnogovornik Jehovinih svjedoka Paul Gillies, opisujući to i kao novi pogled na Sveto pismo i kao uvažavanje medicinskog napretka.
Novinari BBC-ja susreli su se s Gilliesom u sjedištu Jehovinih svjedoka za Ujedinjeno Kraljevstvo, smještenom na imanju od 85 jutara u ruralnom dijelu Essexa. Riječ je o golemom modernom kompleksu u kojemu stotine vjernika volontera žive i rade bez plaće.
Gillies inzistira na tome da se temeljno učenje nije promijenilo te da je transfuzija pune krvi i dalje zabranjena. Međutim, već desetljećima u većini transfuzija ne koristi se puna krv, nego specifične komponente krvi koje su pacijentu potrebne.
Promjena se opravdava time što je sada dopuštena upotreba krvnih komponenti, poput plazme, crvenih krvnih stanica i trombocita, u velikom broju medicinskih zahvata koji su ranije bili zabranjeni.
Gillies navodi da se Biblija referira na „uzdržavanje od krvi”, ali ne i na „različite komponente koje se mogu izdvojiti iz krvi”.
Tvrdi da je Vodeće tijelo smatralo svojom dužnošću izbjeći preširoko tumačenje Svetoga pisma (overreach) i primjenjivati samo ono što je u Bibliji izričito navedeno.
No, takvo objašnjenje zapanjilo je mnoge i potaknulo pitanje nije li upravo zabrana transfuzije krvi prije 81 godinu bila golemo prekoračenje i samovoljno tumačenje, s obzirom na to da se transfuzija u Bibliji izričito i ne spominje.
Drugi se također pitaju zašto je trebalo toliko vremena da se donese ova povijesna odluka, budući da su transfuzije u kojima se ne koristi puna krv standard već desetljećima.
To su bila pitanja koja je Jacob postavio čim je zabrana ukinuta, samo nekoliko dana nakon komemoracije za Isaaca.
Jacob, koji je već ranije napustio vjeru Jehovinih svjedoka u kojoj je odrastao, slao je poruke istaknutim osobama iz Isaacove kongregacije u Teksasu nakon bratove smrti. Poruke su pune boli i mučne za čitanje.
Zatražio je od njih da razmisle o „ulozi koju su imali u poticanju tolikih ljudi da žrtvuju svoje živote za nešto što nikada nije bila Božja volja”.
Većina nije odgovorila, no jedan „starješina” mu je uzvratio porukom u kojoj navodi kako ne može razumjeti zašto je Jacob toliko ljut i opsjednut tom promjenom pravila.
Sve je to dodatno razbjesnilo Jacoba, koji prvenstveno želi da donositelji odluka u toj vjerskoj zajednici preuzmu odgovornost za sve izgubljene živote.
„Želim ih pitati mogu li se izravno ispričati; ne želim izmotavanje, samo iskrenu ispriku”, kaže Jacob.
Iznimno je teško procijeniti koliko je Jehovinih svjedoka, među procijenjenih devet milijuna sljedbenika diljem svijeta, umiralo svake godine zbog odbijanja liječenja koje uključuje transfuziju krvi. Ipak, jedno istraživanje objavljeno 2016. godine u medicinskom časopisu The Obstetrical & Gynecological Survey navodi brojku od oko 1.100 ljudi godišnje.
„Suosjećamo s njihovim osjećajima, i ako su pojedinci izgubili članove obitelji te ih muče neka od ovih pitanja, zaslužuju da ih se sasluša s empatijom”, kaže Gillies.
Ipak, ostalo je nejasno zašto ova promjena nije uvedena ranije.
„Zašto je trebalo toliko vremena? Pa, pretpostavljam zato što za neke stvari treba vremena, to ne znači nužno da se dogodila neka čarobna promjena”, izjavio je Gillies.
Na izravan upit, Gillies odbacuje pozive da se vodstvo ispriča, tvrdeći da su mnogi životi zapravo spašeni jer odani Jehovini svjedoci nisu bili izloženi aferama sa zaraženom krvlju.
Također tvrdi da bi i nakon novoga pravila neki Jehovini svjedoci i dalje mogli sami odlučiti da ne žele primiti transfuziju, te da bi tako moglo biti čak i da je nova odluka donesena godinama ranije.
BBC je doista razgovarao s 58-godišnjim Alexom Ballom, Jehovinim svjedokom iz Zapadnog Sussexa, koji kaže da mu je liječnik 2012. godine rekao kako neće preživjeti kemoterapiju potrebnu za liječenje raka krvi ako ne primi i transfuziju.
„Kada sam bio bolestan, želio sam se što je moguće dosljednije držati Svetoga pisma i mislim da sam u tome uspio.”
Uz pomoć takozvanog Odbora Jehovinih svjedoka za vezu s bolnicama (Hospital Liaison Committee), Alex je pronašao američkog specijalista koji je uspio provesti tretman poticanja njegovih krvnih stanica bez upotrebe tuđih krvnih pripravaka. Liječnik u Ujedinjenom Kraljevstvu pristao ga je liječiti tom novom metodom i ona je uspjela.
Više od desetljeća kasnije, Alex kaže da bi ponovno donio istu odluku, unatoč promjeni pravila o krvi koja bi sada dopustila transfuzije za koje mu je tada rečeno da su neophodne.
Primanje krvi nije bilo jedini problem s kojim su se vjernici suočavali.
Pedesetogodišnja Elisha Cummings, Jehovina svjedokinja iz Trinidada i Tobaga, zbog strogih pravila nije mogla darovati krv svojoj teti, koja je naposljetku preminula. Starješina joj je savjetovao da ne daruje krv svojoj teti Evi.
Ta pravila koštala su je i braka – suprug s kojim je provela 10 godina napustio je vjeru i razveo se od nje nakon što se saznalo da je kao dijete primio transfuziju krvi, što je u njihovoj zajednici Svjedoka naišlo na osudu i prezir.
„Otkako su promijenili pravila o krvi, nisam svoja”, kaže Elisha. „To me bacilo u neku vrstu depresije.”
„U koliko sam samo kuća ušla pokušavajući uvjeriti ljude u doktrinu o krvi? I onda sada dođete i tvrdite nešto potpuno suprotno”, govori Elisha.
Kaže da su joj poljuljana cjelokupna vjerska uvjerenja, no ipak se ustručava napustiti vjeru, djelomično zato što joj ona pruža zajednicu, a boji se društvene izolacije.
U prošlosti su oni koji se nisu slagali s „doktrinom o krvi” bili izopćeni ili su osjećali da moraju napustiti vjeru. Hoće li se sada moći vratiti?
„Svatko tko se želi vratiti vjeri toplo je dobrodošao”, kaže Gillies, govoreći o onima koji su napustili zajednicu jer su prihvatili transfuziju za sebe ili rođaka.
„Ako ponovno žele postati Jehovini svjedoci i žele razgovarati sa starješinama, vrlo su dobrodošli da to učine.”, piše BBC.
Otvori KEKS Pay
