Rodiljni dopust razdoblje je posvećeno brizi o novorođenčetu, no za određeni broj žena to je i prilika za ostvarenje dugo odgađanih projekata. Dok beba spava, one iscrpljenost pretvaraju u produktivnost. Jedna od njih je Kirstie Waterston, majka koja je svoj rodiljni dopust iskoristila za potpunu obnovu kuće. Njezina priča, s djetetom u nosiljci i kistom u ruci, svjedoči o nevjerojatnoj snazi i spoznaji da se i u najzahtjevnijem razdoblju može pronaći vrijeme za sebe, piše Metro.
Zlatni sati dok beba spava
Kada se rodio njezin prvi sin Freddie, Kirstie se suočila s poznatim izazovom. "Freddie nije dobro spavao noću, ali je bio odličan spavač po danu. Spavao je isključivo na meni više od godinu dana, ali to je bio čvrst san od dva sata", prisjeća se.
"Sve što sam mogla raditi s njim u nosiljci dok je spavao, ja bih radila", dodaje. Naoružana kistom i bojom, uredila je sinovu sobu, gdje je bojala zidove i postavljala tapete pa se prihvatila i zahtjevnog zadatka gletanja stropa. Ključ uspjeha bila je sigurnost.
"Izbjegavala sam rizične poslove: bez električnih alata, brušenja i ičega prašnjavog ili otrovnog, ali tiši zadaci manjeg napora, koji su dopuštali da beba spava na meni, bili su savršeni", pojašnjava. To je pristup koji potvrđuje i savjet stručnjaka: sigurnost bebe je prioritet, što znači korištenje boja na bazi vode i dobro prozračivanje, prenosi Net.hr.
Obnova kao bijeg od rutine i mentalni spas
Ubrzo se pokazalo da obnova za Kirstie nije samo fizička nužnost, već i mentalni spas. Oba sina rođena su tijekom pandemijskog zatvaranja, kada je svaki dan nalikovao prethodnom.
"Obnova mi je trebala da me održi prisebnom. Budući da sam bila na rodiljnom dopustu, nisam imala posao ni rutinu", navodi. Projekt preuređenja kuće dao joj je novi fokus. "Nedostatak sna je utjecao na moje mentalno zdravlje, ali ovaj projekt držao je moj um zaposlenim."
Njezina ljubav prema "uradi sam" projektima javlja se još od djetinjstva, kada je gledala roditelje kako obnavljaju kuću. "Moj je otac vrlo spretan, sve može popraviti. Odrastanje u takvom okruženju definitivno je ostavilo traga na meni", priznaje. Ta ljubav prema stvaranju bila je toliko jaka da je nastavila s radovima i u visokoj trudnoći, postavljajući pločice i gletajući ormare dan prije poroda
Od starinskog stola do dječje pomoći
Kako je Freddie rastao, Kirstie je imala više fleksibilnosti za zahtjevnije zadatke, poput višemjesečnog skidanja boje sa starog seoskog stola.
"Draže su mi stvari koje imaju svoju priču", kaže. Ni druga trudnoća nije je zaustavila. "Postavljala sam tapete u kuhinji. Nisam mogla uzeti devet mjeseci pauze od obnove." Rođenjem drugog sina, Magnusa, izazovi su postali veći. "Uredila sam igraonicu, postavila parket od opeke, zalijepila panele na zidove. Sve dok nema ničeg opasnog, djeca mogu biti u blizini", ističe.
Naravno, ravnoteža između majčinstva i obnove nije uvijek laka. "Bili su bebe koje su tražile blizinu i njihove su potrebe bile na prvom mjestu. Prihvatila sam da se projekti ne mogu držati strogog rasporeda. Mislila sam da ću imati igraonicu, a ona je danas poprište eksplozije plastičnih igračaka. Morate prilagoditi očekivanja", dodaje.
Njezini sinovi danas aktivno sudjeluju u radovima, baš kao što je i ona nekada pomagala roditeljima. "Vole birati boje, a mlađi obožava pomagati s alatima. Dobro je da djeca vide kako se mogu uključiti", zaključuje.
Otvori KEKS Pay
