Jedna objava u Facebook grupi posvećenoj životu u Njemačkoj izazvala je pravu lavinu reakcija i raspravu o sudbini mnogih naših obitelji u dijaspori. Muškarac koji je gotovo dva desetljeća proveo na radu u inozemstvu obratio se članovima grupe sa svojom velikom dilemom:
„Trebam mišljenje ljudi koji su se vratili… Nakon 17 godina u Njemačkoj kupio sam kuću u blizini Mostara i plan je bio da se jednog dana svi vratimo. Kuća nas je s uređenjem koštala gotovo 190.000 €. Sada djeca kažu da se nikada neće preseliti, a supruga više nije sigurna želi li ostaviti posao i prijatelje u Njemačkoj. Shvatio sam da sam možda cijelu ušteđevinu uložio u kuću u kojoj nitko neće živjeti. Prodati je ili još uvijek vjerovati u povratak?”
Ispod objave nanizale su se stotine oprečnih komentara i savjeta. Dok mu jedni bez zadrške poručuju da proda nekretninu jer „od betona i cigle nema ništa” i da ostane ondje gdje su mu djeca i siguran posao, drugi ga savjetuju da pričeka.
„Prodaj sve i ostani tamo gdje su ti djeca. Ne jede se beton i cigla, siguran posao u Njemačkoj vrjedniji je od dvije kuće u Hercegovini”, poručuju mu oni koji smatraju da je život u inozemstvu stvorio korijene koje je nemoguće iščupati.
Drugi ga pak tješe činjenicom da djeca ionako jednoga dana odlaze svojim putem, pa nekretninu ne bi trebao prodavati u panici.
„Kuću si pravio za sebe i suprugu pod stare dane, a djeca će svakako ići za svojim životom. Mostar, Neretva, klima i mir savršeni su za mirovinu ako se ne očekuju čuda”, savjetuju ga iskusniji povratnici, predlažući da nekretninu zasad koristi za godišnje odmore ili je iznajmljuje dok ne dođe vrijeme za trajnu mirovinu.
Naravno, nije nedostajalo ni klasičnog balkanskog humora i cinizma – od onih koji su mu cinično predložili da „ostavi ženu jer u Mostaru ima dovoljno drugih” ili da „kuću jednostavno pokloni nekom siromašnijem jer se u Njemačkoj ionako ima novca”, do onih koji su ga izravno ukorili što je toliki novac uložio prije nego što je uopće sjeo za stol s vlastitom obitelji.
Otvori KEKS Pay
