Posljednjih dana puno je ekonomskih stručnjaka i prognostičara koji najavljuju slom eura i Europske unije. Financijska kriza poljuljala je nekoliko država, no ni blizu nije stanja kaosa. Direktor UniCredit banke u BiH Berislav Kutle najavljuje strože uvjete kreditiranja i povećanje kamata, no ne i kataklizmu. Po njemu, kriza može biti velika šansa.

Nagađa se da bi talijanske banke, pritisnute krizom, mogle početi isisavati novac iz regije jugoistoka Europe. Jeste li vi spremali ‘kufere’ s novcem u Milano i je li to moguće?

Ne. Tu su dvije stvari koje krivo interpretiraju pa javnost dobiva krivi dojam. Prva je informacija bila da su goleme količine novca išle u inozemstvo i da smo mi tamo svojim novcem financirali projekte. To je ortodoksna neistina. Stvar je obrnuta. Drugo je da je prevelik novac stigao iz inozemstva kojega mi nećemo moći iskoristiti. Opća kriza u svijetu i Europi dovodi do otrežnjenja i priznavanja realnosti.

A kakva je realnost?

Kada se donosi strategija na razini Europe, a sada je u tijeku taj posao, onda se na razini svake zemlje nastoje uskladiti ciljevi, prostor na kojemu se djeluje te prednosti i alati kojima se provodi strategija. Sve to stavlja se u realan vremenski okvir. Po medijima danas je Europa u kaosu. U realnosti smo mi stalno u kaosu, a Europa ni blizu nije toga kaosa. Kada se uzme Italija koja jest u velikoj krizi, onda se mora imati na umu da je bogatstvo talijanskih građana pet puta veće od duga države Italije. Ako znamo da se dug vraća iz novostvorene vrijednosti, onda se postavlja pitanje o kojoj se krizi govori. No, kriza u Europi će nas staviti u novu ‘realnost’. Mi smo živjeli zadnjih 7, 8 godina na račun jeftinog inozemnog kapitala ne zato što smo mi bili uređen sustav, nego zato što je Europa jednostvno multiplicirala jeftini novac i nama je pripao dio toga novca. Mi smo imali šansu iskoristiti taj novac.

A jesmo li iskoristili?

Nažalost, nismo i sada se moramo suočiti s time da moramo funkcionirati na samoodrživosti bilo da se radi o banci, državi, obitelji. To znači da prihodovna i rashodovna strana moraju uskladiti. Posljednjih godina se dogodilo to da je najveći broj ljudi trošio više nego što je zarađivao. Jedan dio tog troška su ostvarivali iz zarade, kreditnih aranžmana a drugi dio iz stečene imovine, ‘obiteljskog srebra’. Istodobno je nestalo obiteljskoga srebra i jeftinog kapitala.

Što nas onda očekuje u skoroj budućnosti?

Očekuje nas sirova, gruba realnost. Svi će morati sami sa sobom popričati i dati odgovor je li to i približno onome što zarađujemo ili je dio drugog prihoda. Doživljavamo židovsku kletvu ‘Dabogda imao, pa ne imao’, no nije samo to problem nego što ljudi ne žele prihvatiti realnost. Prvi je primjer Grčka. Umirovljenici i socijala je imala najmanje dvostruko veća primanja nego što je europski prosjek a sve na temelju kreditnih zaduženja. Kada su se ta primanja pokušala smanjiti za dvostruko, onda se vidjelo da to ne ide jednostavno. Danas je za BiH realno da ćemo se razvijati sukladno našim mogućnostima po tržišnim cijenama kapitala i onaj tko ne bude spreman izaći na tržište i tako funkcionirati, imat će problema.

Što to praktično znači da ćemo morati funkcionirati po tržišnim pravilima?

To znači da nećemo imati jeftinog kapitala iz inozemstva i da ćemo se suočiti s činjenicom da će novac koji će biti u optjecaju - biti značajno skuplji.

Možete li dati neku procjenu koliko će biti više kamatne stope na kreditna sredstva o kojima očito govorite?

Ako se države u inozemstvu zadužuju za sedam posto jer sve iznad toga nije isplativo i ne može se planirati državni razvoj, mi moramo očekivati tržišnu cijenu iznad toga iznosa ukoliko mi iz svojih izvora ne bi razvili depozitnu stranu kako bi omogućili da se jeftinije razvijamo. Do sada su izlazne kamatne stope u prosjeku iznosile sedam posto jer je BiH spadala u zemlje s razmjerno najnižom kamatnom stopom, bez obzira koliko bi svatko želio što niže kamate, jer smo radili na uštrb profitabilnost. Danas će ulazna kamatna stopa biti sedam posto što je za razvoj u ovoj državi previše.

Niste uračunali bankarske marže, kreditni rizik. Znači li to da će efektivna kamatna stope biti iznad deset posto?

Ako bi se nastavio ovakav trend, kamatne stope će biti do deset posto u nekom dugoročnom razdoblju. No, želim istaknuti da ne možemo očekivati snižavanje kamatnih stopa i da je realno očekivati povećanje kamatnih stopa na depozite što se već događa. Stoga će najave o snižavanju kamatnih stopa na jedno dugo vremensko razdoblje biti samo priče.

Dolazi li iz špekulativnih razloga do podizanja kamatnih stopa na depozite?

Istina je u ovome slučaju dvostruka. Djelomično je razlog špekulativno podizanje kamata na depozite, a drugi je pak razlog nemogućnost ostvarenja likvidnosti financijskih institucija pa se na kratki rok rješavaju problemi, a dugoročno stvaraju još veći. Na izvjestan način to je slično poslovima kamatara kod kojih nije problem glavnica nego sama kamata.

Započeli smo razgovor s mogućim izvlačenjem novca iz jugoistoka Europe. Da se isisa sav novac iz ove regije, bi li to bilo što značilo za velike bankarske grupacije?

Ne bi značilo gotovo ništa, a s druge strane to nije moguće. MI radimo po zakonu i u svakoj državi postoji regulacijska agencija koja uređuje poslovanje banaka. Postoje parametri koje svaka banka mora zadovoljiti da bi bila bankarska institucija. Među tim parametrom je i adekvatnost kapitala koji mora biti iznad 12 posto da bi banka funkcionirala. Samo višak kapitala bi banka mogla teorijski proslijediti kao dividendu. A kapital o kojem govorimo u zemljama regije je toliko malen pa bi samo porastao reputacijski rizik za banke kojima bi se, kada bi tako postupile, nepopravljivo poljuljao ugled.

Maloprije ste govorili o realnosti. Italija je zbog krize dobila novu ekspertnu vladu, a BiH je nema 14 mjeseci!

Moram reći da mi uspoređujemo krive stvari. Stvara se dojam kao da će Italija propasti, a BiH je u boljoj situaciji. Lažemo sami sebe ili ne znamo stvarno stanje. Italija je ekspresno dobila novu vladu i u pravilu u stanju velike krize to bude vlada eksperata, a ne političara. Na našu žalost, mi vladu eksperata nećemo dobiti u najmanje sljedećih 20 godina, a jednako tako mi u tome vremenskome razdoblju nećemo biti u stanju doći do ‘dna’ na kojem se oni sada nalaze.

Kako u tome svjetlu komentirate odnos vlasti BiH prema najavama krize, novih ekonomskih nestabilnosti. Vidite li vi bilo kakav odgovor na ove najave?

Ne postoji, nažalost. Svi su oni zaokupljeni sami sobom gdje će sutra raditi kada se dogovori raspodjela vlasti. Njihove informacije, mogućnosti, znanja, kompetencije ne nisu takve da bi BiH mogla izraditi strategiju kako pokušati odgovoriti na sve te izazove, a kriza postati pozitivni izazov. Nažalost još uvijek imamo premalo eksperata na odgovarajućim mjestima.

Možemo li mi uopće doći do toga da se razmišlja o kompetencijama vodećih ljudi dok se ne riješe politička pitanja, ustavne i strukturalne promjene, jednopravnost naroda?

Teško, jer da bi se riješili opravdanog problema, nacionalnih stranaka, mi prvo moramo riješiti nacionalno pitanje. Pošto to nije riješeno, ne možemo s pozornice skinuti nacionalne stranke i vrtimo se u krug. Bez stranaka s jasnim programima mi nemamo budućnosti. Javnost se obmanjuje i govori joj se ono što bi željela čuti.

Niste optimisti da bi stvari mogle pozitivno mijenjati u BiH, makar na ovoj političkoj ravni?!

Ne, mi imamo sreću da smo na dnu koliko god to apsurdno zvučalo jer samo dugo navikli disati s malo zraka. Formiranje vlasti će možda samo trenutačno imati određene pozitivne učinke, no na žalost neće pokrenuti dugoročne projekte poput izgradnje autoceste, elektrana, korištenja obnovljivih izvora energije i što može objektivno napraviti veliki pomak.

Spominjete mogućnosti BiH. Ovo smo pitanje postavljali u svakom dosadašnjem intervjuu. Vidite li kod novih vlasti spremnost da se krene u tome pravcu?

Spominjali smo ih u svakome intervju jer se politička situacija nije mijenjala. Imali smo želju ili smo sami sebi lagali da će se ta situacija riješiti kako bi se što brže krenulo naprijed. Dvije su stvari važne za strane investicije, sigurnost i profitabilnost. Mi ćemo jednostavnije osigurati profitabilnost, no vrlo teško sigurnost bez da smo svi u to uključeni. Danas imamo apsurdnu situaciju da skoro 14 mjeseci nemamo novu državnu vlast. Ako nas netko, kao i do sada, ne natjera da to ‘dragovoljno’ učinimo, onda će sve još potrajati mjesecima.

Da ste investitor iz inozemstva i da imate sve potrebne informacije koje smo spominjali, biste li se ikada odlučili uložiti novce i pokrenuti biznis u BiH?

Da sam netko tko dolazi iz inozemstva, s obzirom na ukupno stanje - zasigurno bih zaobišao BiH. No, budući da sam tu rođen i da poznajem i druge okolnosti te vjerujem da mi to možemo, zasigurno bih uložio novac. Samo je pitanje koliko smo organizirani i sposobni to provesti. Nama su veliki problem ‘prvi ljudi’. Kvalitetni ljudi nažalost ne mogu doći do izražaja. Nije kriva tvrdnja da samo prva patka vidi nebo i da je sve druge slijede. Primjeri Italije i Grčke to potvrđuju. Sve te zemlje će riješiti svoje probleme, a mi još uvijek čekamo da dobijemo prve ljude. To onda šalje vrlo loš signal ljudima izvana.

BiH je komplicirana, nefunkcionalna država. No, s druge strane birokracija ima vrlo solidna primanja, mirovinski sustav je na klimavim nogama. Možemo li doživjeti sindrom Grčke?

Mi imamo jako neracionalan sustav. U mirovini je tek 11 posto ljudi koji su je stekle radeći cijeli životni vijek i izmirujući pune iznose. No, ako u takvome sustavu uspijevamo preživjeti, to nam je signal da možemo i u svakom drugom. Stoga, možemo očekivati samo korektniju, bolju vlast koja ima puno veće učinke, a manje troškove. No, neće doći do napretka ako netko ne vjeruje u to što radite i ako taj projekt nema punu sigurnost.

Na Vijeću ministara nedavno je razmatrana informacija oko posljedica ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Hoće li BiH imati problema nakon toga?

Nakon ulaska Hrvatske u EU više ništa neće biti isto.

Zašto?

Najveći dio teritorija BiH dijeli s Hrvatskom i sama ta činjenica ukazuje na promjene koje se mogu očekivati. Ako se BiH za to pripremi, učinci mogu bit iznimno pozitivni. U suprotnom, imat ćemo velike probleme.

Poglavito u javnosti BiH često se raspravlja o tome kako su prevareni jamci za podizane kredite te se odgovornost za njihov težak položaj usmjerava na banke. Kako vi na to gledate, jesu li banke krive za njihovu situaciju?

Nažalost, to je slučaj u svim zemljama u kojima se zakonska regulativa na poštuje. Položaj jamaca se može popraviti i stvar jednostavnije riješiti, no to se ne radi nego se pokušava izvaninstitucionalno djelovati. No, valja reći kako banka uglavnom radi s tuđim novcem, depozitima ljudi i mora naći mehanizme zaštite. Pokušajte zamijeniti uloge štediša i jamaca i bilo bi zanimljivo čuti kako bi u tome slučaju oni reagirali kada netko ne vrati kredit koji je uzeo i potrošio. Ne može se ovdje voditi politika da se štiti jamce ili korisnike kredita na štetu ljudi koji su desetljećima štedjeli.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’