Shabnam Gujadhur 2022. godine, netom nakon što je navršila 30, radila je duge i iscrpljujuće smjene kao stažistica na hitnoj medicini u australskom Gold Coastu. Granice su se tek ponovno otvorile, a odjel je bio preplavljen slučajevima Covida. Bila je iscrpljena, motivirana i odlučna da je ništa ne uspori. No, njezino tijelo počelo se mijenjati. Počela je osjećati bolove u trbuhu koji su nalikovali grčevima i povremeno krvarenje između ciklusa. Kako je ispričala za Daily Mail, nije tome pridavala veliku važnost. Pila je tablete protiv bolova i nastavljala s poslom, stavljajući karijeru ispred vlastitog zdravlja.
Osjećala je krivnju pri samoj pomisli da uzme slobodan dan jer je bilo toliko bolesnih ljudi kojima je trebala pomoć. Prošlo je nekoliko tjedana prije nego što je, na nagovor prijateljice, konačno zakazala pregled kod liječnice opće prakse. Prvi nalazi bili su umirujući; ultrazvuk je upućivao na cistu na jajniku, a nakon CT-a radiolog je preporučio praćenje stanja i ponavljanje snimanja za nekoliko mjeseci. S trideset godina, bez obiteljske povijesti raka jajnika, Shabnam je bila uvjerena da nema razloga za brigu. Bila je u formi, zdrava i nije spadala u rizičnu skupinu.
Čak ni kao liječnici, rak joj nije pao na pamet. U obitelji je imala slučajeve fibroida i endometrioze, pa je pretpostavljala da su njezini simptomi povezani s tim stanjima. Profesionalno je znala da je rak jajnika složena i nedovoljno istražena bolest, ali osobno joj se činio kao nešto daleko i nestvarno. Preporuka je bila čekati i pratiti, no njezina liječnica opće prakse osjećala je nemir. "Rekla je da je bolje to ukloniti i poslušala sam njezin savjet", prisjetila se Shabnam. Ta odluka, koju su zajednički donijele liječnica koja je slušala svoj instinkt i pacijentica koja se zauzela za sebe, promijenila je apsolutno sve.
Shabnam je podvrgnuta operaciji kako bi se uklonila, kako se pretpostavljalo, benigna cista. Tjedan dana kasnije vratila se po nalaze. Ginekologinja ju je posjela, a po izrazu njezinih očiju, Shabnam je znala da vijesti nisu dobre. Bio je to isti onaj pogled koji je i sama imala kada je pacijentima morala priopćiti teške vijesti. Riječi su teško odjeknule. "Rekla je: 'Nažalost, nalaz je pokazao da se radi o raku', i sve je odjednom postalo prazno, samo bijeli šum", opisala je trenutak koji joj je preokrenuo život. Jedan dan bila je liječnica, a već sljedeći pacijentica, što je bilo iznimno teško suočavanje. U roku od nekoliko sati upućena je ginekološkom onkologu, a unutar tjedan dana ponovno je bila na operacijskom stolu radi hitnog određivanja stadija bolesti.
Dugo čekanje na odgovore
Rak jajnika poznat je po tome što ga je teško klasificirati, a za Shabnam se neizvjesnost protezala mjesecima. Tjedni su prolazili dok konačno nije stigla konačna dijagnoza zbog iznimno složene biologije tumora. Rezultati su pokazali rijedak miješani tumor zametnih stanica, dva tipa tumora u jednom, otkriven u Stadiju 1. Imala je, kako kaže, veliku sreću što je otkriven tako rano. Čak i tada, liječnici se nisu mogli složiti oko sljedećih koraka. Na multidisciplinarnim sastancima raspravljalo se o potrebi za kemoterapijom; neki su je preporučivali, drugi nisu. Na kraju, s obzirom na rani stadij i potpuno kirurško uklanjanje, Shabnam je umjesto kemoterapije odabrala strogi nadzor. To je desetogodišnji put koji uključuje redovite krvne pretrage, tumorske markere, snimanja i kontrole. "To preuzme vaš život, jednostavno se morate prilagoditi", rekla je. Sada, približavajući se četvrtoj godini od dijagnoze, svaki njezin nalaz je uredan, no pitanja "što bi bilo kad bi bilo" i dalje ostaju.
Ovo iskustvo ostavilo je Shabnam istovremeno zahvalnom i ljutitom. "Radiolog je preporučio praćenje za šest mjeseci. To je frustrirajuće. Ljuti me kad to dijelim, jer još uvijek ne znamo dovoljno o biologiji ove bolesti", istaknula je. Još uvijek ne postoji pouzdan test za rano otkrivanje raka jajnika, što je problem na koji neprestano upozorava. Da postoji jednostavan krvni test, mnoge bi se stvari mogle znati ranije. Ta praznina u znanju potaknula je njezin aktivizam. Danas surađuje s lokalnim i međunarodnim organizacijama koje se zalažu za bolje financiranje, istraživanje ranog otkrivanja i poboljšane mogućnosti liječenja. Prošle je godine za svoj trud primila i nagradu Svjetske koalicije za rak jajnika.
Poricanje je u početku bilo velik dio njezina suočavanja. Trebali su joj mjeseci da procesuira što dijagnoza znači za njezinu karijeru, budućnost i planiranje obitelji. Tijekom operacije liječnici su otkrili i endometriozu, koja je od tada napredovala i zahtijevala dodatne zahvate. S uklonjenim jednim jajnikom, njezina je plodnost smanjena, što je dodatni gubitak koji se nadovezao na dijagnozu. Psihološki teret stigao je kasnije. Krajem te godine, sve ju je sustiglo. Razvila je zdravstvenu anksioznost i dijagnosticirana joj je blaga depresija, zbog čega je počela posjećivati psihologa, što čini i danas. "Uvijek postoji taj strah od povratka raka. Prije snimanja, krvnih testova, kontrola, ta je tjeskoba vrlo stvarna", priznala je.
Danas, gotovo četiri godine kasnije, Shabnam se vratila na posao i nastavlja specijalizaciju iz interne medicine, s nadom da će se jednog dana usavršiti u onkologiji. Ženama koje doživljavaju neobjašnjive simptome poručuje jasno: "Vi najbolje poznajete svoje tijelo. Ako nešto ne osjećate kako treba, zauzmite se za sebe. Posjetite svog liječnika. Potražite drugo mišljenje ako je potrebno." A onima kojima je tek postavljena dijagnoza, Shabnam želi da ostanu što pozitivniji. "Postoji svjetlo na kraju tunela. Idite dan po dan. Neki su dani teži od drugih. Zatražite pomoć. Izgradite selo oko sebe."
Otvori KEKS Pay
