U oglasima za nekretnine često se mogu naći oni u kojima je stan koji ima jednu spavaću sobu i dnevni boravak označen kao dvosoban. S druge strane, mnogi očekuju da u dvosobnom stanu imaju dvije spavaće sobe, što izaziva nezadovoljstvo i rasprave na terenu.
Koliko bi prostorija trebao posjedovati jednosoban, dvosoban ili trosoban stan za Index.hr pojasnio je hrvatski arhitekt Janko Kralj iz ATAK studija. I sam priznaje da situacija u praksi nije previše slična onome što pravilnik propisuje.
„Prva tipologija koju morate analizirati jest garsonijera. Dakle, ulazni prostor, kupaonica te multifunkcionalan prostor (kuhinja, blagovaonica, spavanje, boravak). Prvi sljedeći tip jest isto to, ali s pregrađenom kuhinjom i blagovaonicom. U bilo kojem normalnom sustavu to bi se također zvalo garsonijera jer se tu u praksi izvodi identičan tlocrt, ali se kuhinja odijeli najobičnijim pregradnim zidom. Kod nas su to 'jednosobni stanovi'. Osobno smatram da je to veliki promašaj te pogrešno imenovanje jer taj garsonijerski multifunkcionalni sklop boravak/spavanje/blagovaonica nije soba. Soba je, po mom mišljenju, nešto drugo, nešto gdje odlazimo isključivo spavati/odmarati/boraviti odvojeno od dnevne zone“, navodi, između ostaloga, Kralj.
Što se zapravo računa kao soba?
Naglašava da – pola sobe ne postoji.
„Ili imaš sobu ili imaš, da oprostiš, smijuriju. Postoji dječja soba (ili, drugim riječima, radna soba) te spavaća soba. Razlikuju se po veličini i broju ormara koji ih moraju funkcionalno 'pratiti' u stanu. Zdrav razum nam govori da, ako na garsonijeru nalijepiš sobu, ona minimalno mora biti spavaća soba i da se to tek onda može i mora zvati jednosoban stan. Ne i kod nas! Kod nas je ovo, kolokvijalno i u skladu s 'Pravilnikom', dvosoban stan, što je potpuni i totalni promašaj jer ovaj stan ima jednu sobu i jedan multifunkcionalan prostor, a ne dvije sobe“, dodaje arhitekt.
Ističe da sama problematika nazivanja jednosobnog stana dvosobnim stanom čak ne bi niti bila problem „kada bi postojao kohezivan pravilnik koji bi za komercijalnu stanogradnju definirao i pojmove, i obveze projektanata, i obveze prodavatelja, te kada bi on bio implementiran u zakone koji predviđaju kazne za one koji se nomenklature ne pridržavaju“.
„Zovite onda sobe i stanove kako god hoćete, ali dajte nam pravni okvir i jasne definicije kojih se moramo držati“, poručuje Kralj.
Zašto nastaje zabuna?
Dodaje da kada terminologija nije jasna i kada nema mehanizama kontrole novih projekata, ne može biti ni kvalitetnog oglašavanja.
„To, vjerujte, otežava posao i agentima za nekretnine i kupcima. I odmah vam je jasno zašto taj vrući krumpir nitko ne želi dotaći. Kada bi se za svaki novi stan morala koristiti ispravna terminologija, mnogi bi istog trena graknuli i rekli da će to, ponovno, rezultirati višom cijenom stanova. Dakle, ako tražite minimum kvalitete – opalit će vas po džepu. Sustav je ovo koji je nastao zbog više desetljeća nerada. Dakako da se po ovom pitanju ništa ne mijenja te da se uporaba pogrešne terminologije u oglasnicima ne kažnjava, jer bi u oba slučaja to značilo da se netko u Ministarstvu mora u svoj ured vratiti s cigaret-pauze, prošlogodišnjeg neiskorištenog godišnjeg ili bolovanja i nešto konkretno odraditi. Pod konkretno mislim napraviti Pravilnik koji je bolji od ovog i koji bi se ticao stanovanja općenito, a ne samo poticanog stanovanja. Također, napraviti Pravilnik u kojem se propisuju kazne za pogrešno oglašavanje“, poručuje arhitekt.
Otvori KEKS Pay
