To se ne događa samo ljudima koji prate savjete iz medija ili s društvenih mreža. I nutricionisti i dijetetičari tijekom karijere mijenjaju stavove o pojedinim proizvodima kako se pojavljuju nova istraživanja i kako stječu više iskustva u radu s pacijentima.
Američka registrirana dijetetičarka Jessica Cording kaže da je odrasla devedesetih, u vrijeme kada je gotovo sve bilo „bez masti“, „s malo masti“ ili „light“, a upravo su se takvi proizvodi predstavljali kao najbolji izbor.
S vremenom je, međutim, shvatila da oznaka „light“ ili „bez šećera“ ne znači automatski i da je neka namirnica nutritivno kvalitetna, piše nova.rs. Cording naglašava da nijednu hranu ne treba promatrati potpuno izolirano.
Nije problem povremeno pojesti nešto što nije naročito hranjivo. Mnogo je važnije kako izgleda cjelokupna prehrana. Problem nastaje kada ljudi neki proizvod smatraju zdravim i zbog toga ga jedu u velikim količinama ili se previše oslanjaju na njega.
Ona izdvaja pet proizvoda koje je i sama nekoć smatrala boljim izborom nego što zapravo jesu.
1. Biljne zamjene za meso
Kada su biljni burgeri, kobasice i druge zamjene za meso počeli masovno osvajati tržište, mnogi su ih automatski doživljavali kao zdraviju alternativu.
Cording priznaje da je i sama nekoć mislila da proizvod mora biti bolji samo zato što nije napravljen od mesa.
Međutim, među biljnim zamjenama postoje goleme razlike.
Neki proizvodi mogu biti dobar izbor, ali mnogi industrijski prerađeni proizvodi sadrže dosta soli, aditiva i drugih dodataka. Kod pojedinih ljudi mogu pridonijeti nadutosti i drugim probavnim tegobama.
Jedno randomizirano istraživanje iz 2022. godine, u kojem su zdrave odrasle osobe nekoliko tjedana konzumirale biljne, a zatim životinjske zamjene za meso, nije pokazalo očekivano poboljšanje pokazatelja upale kod biljne verzije.
To ne znači da su sve biljne zamjene za meso nezdrave, već da oznaka „plant-based“ sama po sebi nije jamstvo nutritivne kvalitete.
Prilikom izbora važnije je pogledati količinu proteina, natrija, zasićenih masti i popis sastojaka.
2. Sir bez masti
Tijekom razdoblja velike „borbe protiv masti“ proizvodi potpuno lišeni masti često su se predstavljali kao idealna opcija.
Među njima je bio i sir bez masti.
Cording kaže da takvi proizvodi često prolaze kroz intenzivniju industrijsku preradu kako bi zadržali prihvatljivu teksturu i okus. Zbog toga mogu sadržavati više zgušnjivača i drugih dodataka.
Problem je i u sitosti.
Masti pridonose okusu i osjećaju sitosti pa potpuno uklanjanje masti može dovesti do proizvoda koji manje zadovoljava i nakon kojeg se glad brže vraća.
Takvi sirevi često se ni ne tope kao standardni punomasni proizvodi, a Cording ističe da upravo osjećaj uskraćenosti kod nekih ljudi kasnije može dovesti do prejedanja.
Američko udruženje za srce i dalje preporučuje mliječne proizvode s manje masti kao dio prehrane usmjerene na zdravlje srca, ali to nije isto što i inzistiranje na potpuno bezmasnim proizvodima.
3. Dijetalna gazirana pića
Pića bez šećera dugo su slovila za gotovo automatski bolju zamjenu za obične gazirane napitke.
U njima nema velike količine šećera i znatno su manje kalorična, ali to ne znači da ih treba tretirati kao zdravstveni proizvod.
Cording kaže da je nekoć smatrala da su napici s umjetnim zaslađivačima sasvim logičan izbor, ali danas prema njima ima više rezervi.
Svjetska zdravstvena organizacija 2023. godine svrstala je aspartam u skupinu tvari koje su „moguće kancerogene za ljude“. Važno je, međutim, naglasiti da ta klasifikacija govori o postojanju potencijalne opasnosti, a ne o tome da normalna konzumacija automatski izaziva rak.
Istodobno stručnjaci sve više proučavaju dugoročne učinke različitih zaslađivača.
Kod nekih ljudi redovita konzumacija dijetalnih gaziranih pića može pridonijeti i glavoboljama, nervozi zbog kofeina ili probavnim tegobama.
Cording upozorava i na takozvani „zdravstveni oreol“. Osoba može odabrati dijetalno piće i zbog toga steći dojam da je cijeli obrok zdraviji nego što zapravo jest.
4. „Light“ jogurt
Slična priča prati i niskokalorične jogurte.
Na pakiranju često ističu vrlo mali broj kalorija i malo ili nimalo masti, što lako stvara dojam da su idealan izbor za doručak ili užinu.
Ali njihova nutritivna vrijednost može biti prilično skromna.
Cording navodi da pojedini „light“ jogurti sadrže umjetne zaslađivače, malo kalorija i relativno malo proteina, zbog čega ne pružaju dug osjećaj sitosti.
Ako se netko oslanja na njih kao na glavni doručak ili međuobrok, moguće je da će ubrzo ponovno ogladnjeti.
Kao bolju opciju navodi običan grčki jogurt bez dodanog šećera, koji obično sadrži više proteina i može pružiti znatno dulji osjećaj sitosti.
Naravno, ni ovdje pravilo nije apsolutno. Sastav proizvoda razlikuje se od proizvođača do proizvođača pa je deklaracija mnogo korisnija od same riječi „light“ na prednjoj strani pakiranja.
5. Zamrznuti jogurt
Frozen yogurt ili zamrznuti jogurt godinama se prodaje kao „lakša“ alternativa sladoledu.
I upravo tu mnogi upadaju u zamku.
Iako zamrznuti jogurt može sadržavati nešto kalcija i u nekim slučajevima aktivne bakterijske kulture, on je i dalje desert.
Može sadržavati značajne količine šećera, a veliki problem predstavlja način na koji se najčešće poslužuje.
Kupci često sami pune velike čaše i dodaju čokoladu, preljeve, bombone, kekse, orašaste plodove i druge dodatke. Konačni proizvod tada lako može imati kalorijsku vrijednost cijelog obroka.
Jedno američko istraživanje pokazalo je da su ljudi koji su jeli zamrznuti jogurt, osobito uz dodatke, ukupno unosili više kalorija nego ljudi koji su birali običan jogurt.
Cording zato naglašava da ga ne treba predstavljati kao „zdravu hranu“.
To ne znači da ga treba izbjegavati.
Mnogo realniji pristup jest promatrati ga kao ono što jest – poslasticu.
„Zdravo“ ne piše uvijek na pakiranju
Zajedničko svim ovim proizvodima jest to što su u nekom trenutku dobili snažan zdravstveni imidž.
Bez masti, bez šećera, biljno, light – sve su to izrazi koji lako mogu stvoriti dojam da je proizvod automatski dobar izbor.
Ali nutritivna vrijednost ne može se procijeniti na temelju jedne riječi.
Važni su količina proteina, vlakana, šećera, soli i masti, stupanj prerade, veličina porcije i, na kraju, ostatak prehrane tijekom dana.
Zato stručnjaci sve češće naglašavaju isto: nijedna pojedinačna namirnica neće sama uništiti zdravlje, ali ni etiketa „zdravo“ ne znači mnogo ako se ne pogleda što se zapravo nalazi unutra.