Bosna i Hercegovina ne mora izmišljati turističke priče. Dovoljno je da bolje pogleda ono što već ima: rijeke koje rashlađuju, jezera koja smiruju, planine koje vraćaju dah i mjesta koja se ne pamte po luksuzu, nego po osjećaju. Jedno od takvih mjesta je kupalište Brana u Jajcu, skriveni ljetni kutak na Plivi koji je posjetitelje iz susjedstva toliko oduševio da su ga opisali kao prostor koji čovjeka odmah vraća u djetinjstvo. Nije to odredište velikih riječi, skupih ležaljki i betonskog turizma.
To je mjesto trave, hlada, vode, dječjeg smijeha i onoga starog osjećaja ljeta u kojem je najvažnije bilo društvo, sunce na koži i voda u koju se može uskočiti bez velikog plana. Autorica putopisne priče za Putni kofer upravo je kupalište Brana nazvala svojim "sretnim mjestom" otkrivenim tijekom dvotjednog putovanja Bosnom i Hercegovinom. Jajce je ionako jedan od onih gradova u kojima je voda dio identiteta. Vodopad u samom središtu grada, gdje se vode Plive obrušavaju s visine od oko 20 metara, prizor je koji se rijetko viđa tako blizu svakodnevnog života. Nekoliko kilometara dalje nalaze se mlinovi na Plivi, stari oko 400 godina, drvene kućice smještene na sedrenoj barijeri između Velikog i Malog Plivskog jezera, u zelenilu, hladu i tišini koju prekida samo šum vode. Između tih atrakcija, gotovo usput, smjestilo se kupalište Brana. Nije nastalo kao klasično uređeno kupalište, nego kao posljedica izgradnje hidroenergetske infrastrukture. Brana je dio sustava vezanog uz betonsku cijev dugu pet kilometara, kojom se voda iz Velikog Plivskog jezera vodi prema hidroelektrani Jajce 1.
Upravo zato kupalište Brana ima posebnu vrijednost. Ono nije samo turistička točka nego dokaz kako prostor, kada ga ljudi prihvate i zavole, može dobiti dušu. Nastalo 1953. godine, postalo je dio ljetne svakodnevice Jajca i okolice, mjesto na kojem se ne plaća ulaz, gdje ima hlada, kafić, sanitarni čvor i dovoljno jednostavnosti da se čovjek osjeti slobodno. Takva mjesta BiH mora čuvati. Ne pretvarati ih u pretrpane zone komercijalnog kaosa, ne zatrpavati plastikom i automobilima, ne dopustiti da ih pojedu nebriga i loše upravljanje. Ljepota BiH često je u tome što još nije do kraja potrošena. U zemlji koja ima Jajce, Plivu, Unu, Neretvu, Vrbas, Trebižat, Drinu, Hutovo blato, Blidinje, Sutjesku i stotine malih kutaka koje još nismo ni naučili predstavljati, zeleni turizam nije fraza nego šansa. Kupalište Brana zato nije samo lijepa priča o jednom skrivenom mjestu. Ono je podsjetnik da prirodu ne nasljeđujemo samo da bismo se njome hvalili, nego da bismo je sačuvali za djecu koja će se jednog dana ondje smijati kao što su se smijale generacije prije njih.