Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kultura

U Širokom ne prolaze lažni filmski pokušaji

19. rujna 2022. u 16:57 0 komentara 314 prikaza
Foto: Dokumentarni.net

Mediteran Film Festival je kroz duge godine postojanja uspio izgraditi imidž neprikosnovenog kriterija dobrog filma koji se s užitkom gleda na širokobriješkom filmskom platnu, kaže Zdravko Mustać, selektor festivala dokumentarnog filma koji će biti održan od 11. do 15. listopada. U konkurenciji 23. MFF-a, koja se po običaju sastoji od deset dugometražnih i deset kratkometražnih dokumentarnih filmova, kako ističe selektor, ove godine nam se nudi doista probrani izbor iz bogate recentne dokumentaristike Mediterana.

Večernji list: Priče su stizale sa svih strana svijeta. Redatelji se ne bave samo onim aktualnim, mnogo je tu slika iskopanih iz arhive, intimnih ispovijesti.

Mediteranski filmaši rastrčali su se na sve strane planeta u želji da nam na filmskom pladnju donesu raznolikost ljudskih težnji i surovost običajnog i životinjskog u različitim pejzažima koji se međusobno prožimaju kao narativno usklađeni postupci. Na platnu se tako prelijevaju kompilacijski zapisi u dnevničkoj maniri, tmurni svakodnevni prolasci kroz egzistenciju propadanja, ubitačna tradicija koja zaustavlja nastojanja prema željenoj slobodi, kontemplativna sjećanja na djetinjstvo i život koji su nestali u magli, strašna iskustva, stoičke odraze u rovovima i prostorima beznađa. Autori filmova iz konkurencije otkopavaju teško breme doživljenog i pamtljivog trenutka nametnute težine. Čvrstim rukopisom daruju nam svoju sliku života na koju svakako moramo odgovoriti primjerenom koncentracijom.

Večernji list: Velik broj kvalitetnih filmova rezultirao je i programom U fokusu.

Zbog koncepcije festivala da u konkurenciju ulaze po deset filmova, a kako nam se oduvijek prijavljuje hrpa sjajnih filmova koja nažalost neće biti prikazana, odlučeno je da se sastavi dva posebna programa “U fokusu” u kojima bi se prikazala 6-7 kratkih filmova, koja svojom kvalitetom nimalo ne bi zaostajali od onih deset odabranih. Dapače. Ove godine nudimo zaista dva sjajna programa kratkih filmova. Potrebno je naglasiti zajedničku nit svih filmova u ova dva programa, svi su oni uronjeni u svojim umješnim odmacima od ustajalih načina baratanja dokumentarističkim principima, i kao takvi zaslužuju biti viđeni i na ovaj način. Vatromet emocija, obiteljske mreže i nedoumice, sjećanja i borba protiv učestalog zaborava. Kratki filmovi koji uglavnom probijaju očekivana rješenja pomoću pamtljivih rukopisa. Vrijedno svake pažnje.

Večernji list: I konkurencija a i off program donose velik broj filmova iz regije. Mislim da je ovo rekordna brojka “domaćeg” na MFF-u. Hrvatska, Srbija, Slovenija, Crna Gora, Kosovo... Snima li se više, kvalitetnije ili oboje?

Filmovi iz regije su ove godine zapljusnuli festival i brojnošću i kvalitetnim dostignućima. Mnoštvo autorskih pretenzija koje se ne plaše uhvatiti ukoštac i s najkompliciranijim i najzapletenijim odnosima unutar jednog prostora bremenitog svakodnevnim stvaranjem povijesti. Bez imalo dvoumljenja mogu reći da su autori iz regije svojom ozbiljnošću, a i kreativnom razinom u svakom pogledu obilježili festival. Režiseri se rado istraživački upuštaju u rat s neotkrivenim predjelima u kojima “stanuju” strah i zebnja, u predjelima za koje ljudska duša traži svoju pećinu za preživljavanje. Filmovi iz regije obiluju čvrstim redateljskim rukama koje bdiju nad lako kvarljivom robom zvanom utisak. Svaki film iz regije jasno i razgovijetno izgovara svoj dokumentaristički prosede služeći se isključivo svojom i samo svojom filmskom filozofijom.

Večernji list: Digitalno vrijeme je znatno utjecalo upravo na dokumentarni film, koji je nekad bio percipiran kao reprodukcija stvarnosti, kopija nečega što već postoji. Kakvi su izazovi danas pred dokumentaristima. Trebaju li uopće postojati granice?

Pred pravim dokumentaristima uvijek stoji brdo izazova. Zbivanja oko nas, omotana u dramatična svakodnevna previranja sustižu našu percepciju. Digitalno doba omogućilo nam je da filmski reagiramo u trenutku. Današnji dokumentaristi moraju samo izići iz stana ili stajati na prozoru i uključiti uređaj za snimanje, ma kako se on zvao. Sve što je zanimljivo i filmski izazovno događa se sada i izravno ispred naših očiju. Izazov, pak, za pravog filmaša, za pravog autora, dokumentarista je kako na kraju sve to snimljeno uobličiti, kako strukturirati, kako odjenuti na pitak i filmski izražajan način. To je točka na kojoj se od pamtivijeka razdvajaju pravi majstori od onih prolaznih pozera koji su očito zalutali u medij. Mišljenja sam da se suvremeni autori u izradi konačnog proizvoda ne bi trebali plašiti istraživanja, kombiniranja, ispitivanja, iscrpljivanja forme, pa čak i korištenja drugih žanrovskih postupaka, sve u službi dobivanja što bolje protočnosti i kinestetičnosti samog izraza. Uostalom na sceni je već dugo relevantan estetski umišljaj, pokušaj stvaranja dokumentarnog filma kao hibridnog supstrata, i igranog i dokumentarnog i eksperimentalnog, smještenog u zajedničku vreću izraza.

Večernji list: Birajući filmove za konkurenciju rekli ste da se niste dali impresionirati televizijsko-reportažnim uradcima kojih je prijavljeno cijela gomila. Koji je najveći problem dokumentarca danas?

Pregledavajući gomilu filmova pristiglu na selekciju 23. MFF-a lako sam došao do zaključka da većinu uradaka čine televizijsko-reportažne emisije te povijesni znanstveno-popularni izvještaji. Legitimni su to televizijski žanrovi, ali se bojim da ne pripadaju u ovakvu vrstu festivala. Problem današnjeg dokumentarca bio bi novinarski, reportažni pristup materiji, kada se sve ono svojstveno izvještavanju s terena za dnevničku emisiju pokušava unijeti u formu filma, pokušava se prošvercati kao autentični dokumentarac. Površnost, preverbaliziranost, “talking heads”, nedovoljno bavljenje vizualnim, te nedostatak poetičnosti između kadrova i atmosfere koja stvara emocije svakom onom koji konzumira takvu filmsku cjelinu. Današnjem dokumentaristu, mišljenja smo, treba svojevrsni otklon od televizijske forme, koja mu u svojoj prirodi ne ostavlja prostora za kvalitetnu estetsku igru, te ga svodi samo na pukog prenositelja poruke. Dokumentarni film je ozbiljna filmska forma. U kojoj autori dodiruju čvrstu realnost dajući joj osobni pečat kroz svjetonazor i rukopis, za razliku od reportažnog pristupa.

Večernji list: Gdje je MFF danas na festivalskoj karti i kakvu mu budućnost želite?

MFF je kroz duge godine svog opstojanja uspio izgraditi sliku, imidž, neprikosnovenog kriterija dobrog filma koji se s užitkom gleda na širokobriješkom filmskom platnu. Sve ove festivalske godine donijele su najbitnija filmska ostvarenja iz okoline i Mediterana, i to dokumentarce svjetske važnosti. Dokumentarizam se na MFF-u nosi u punoj svojoj principijelnosti. Ovdje ne prolaze lažni filmski pokušaji, nesavršene celuloidne prolaznosti. MFF piše duboke tragove dokumentaristike na ovim prostorima. MFF, napokon, tretira dokumentarnost na jedini valjan način. Ozbiljan koncept, strogost selekcije i relevantan izbor, kreativna raznolikost filmova, dosljednost u festivalskoj formi, sve je to MFF-u donijelo zasluženi respekt među festivalima i publikom ne samo na Mediteranu nego i mnogo šire. Treba nastaviti istim putem i istim tempom. Budućnost je svakako pred MFF-om.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.