Naslovnica Kultura

Od njegove glazbe neki su znali poludjeti

22. kolovoza 2018. u 13:43 0 komentara 115 prikaza

Skoro nezapaženo u našim medijima objavljena je vijest o smrti Tomaša Stanka, poljskog trubača, kompozitora i jednog od predvodnika avangarde i free-jazza, koji je preminuo u 76. godini.

Jazzom se odlučio baviti nakon što je kao šesnaestogodišnjak slušao Davea Brubecka. Kao dvadesetogodišnjak utemeljio je vlastitu skupinu, jednu od prvih u Europi koja je svirala po uzoru na Ornettea Colemana. Prema mišljenju kritičara, bio je to prvi sastav u Europi koji je svirao free jazz. Tijekom karijere svirao je sa značajnim europskim glazbenicima i skupinama poput Krzystofa Komede, Andrzeja Trzaaskowskog, Michaela Urbanika, Edwarda Wesale, ali i poznatim američkim džezerima poput Jacka DeJohnnattea, Cecuila Taylora... Dobtinik je brojnih nagrada među kojima i European Jazz Prizea. Kritičari magazina Jazz Forum proglasili su ga glazbenikom desetljeća.

-Moja glazba je možda opasna. Čuo sam da su poslije slušanja moje glazbe neki završili u ludnici. Jedan novinar moju je glazbu okarakterizirao kao mood noir. Volim istraživati ljudsku crnu stranu. Obožavam taj crni feeling. Zašto ne bih smio biti nesretan? Ponekad mrzim one koji čekaju na j...nu sreću. Što znači sreća? William Faulkner je rekao da su samo biljke sretne. Ja nisam mrkva. Volim mood noir, crna raspoloženja. Povijest čovječanstva je i dramatična. Zar ne? Misitična sam osoba i vrlo senzitivna. Mistika mi mnogo znači. S druge strane vrlo sam realističan. To ide zajedno jer glazba je apstraktna umjetnost. Ona me oslobađa. Posebice vodim računa o apstrakciji u glazbi. To je moj jezik koji negira dobro, loše, moralnost, amoralnost, govorio je Stanko, koji je u dva navrata gostovao na Sarajevskom Jazz Festu.  

Na početku je bio pod snažnim utjecajem Milesa Davisa, Johna Coltranea i Thelenoiusa Monka. "Njihova me glazba i danas nadahnjuje. Oni su bili značajni za moju naobrazbu. Ali, mnogo koristim ad libitium, što je znakovito za europske glazbenike. Primjerice crni američki glazbenici ne rabe ad libitium, čak ni kad sviraju izvan timinga.  Volim svirati nešto između glazbe u tajmingu i struktura s tipičnim ad libitiumom.

U životu mu je bilo najvažnije ostati u kondiciji što je moguće dulje - do posljednjeg dana. Nikad nije prestao svirati. Sve do smrti.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.