Biblijska knjiga Estera govori o stradanju Židova i o kraljici Esteri koja ih je spasila. Pisac želi ohrabriti svoje suvremenike u 2. st. pr. Krista. Kako bi postigao svoj cilj, iznosi im kakvo je među njima bilo domoljublje i ponos za vrijeme perzijske vlasti.
Knjiga počinje govorom o Mordokaju iz Benjaminova plemena koji je služio na dvoru kralja Kserksa (486.- 465.) u gradu Suzi. Visoki položaj na kraljevu dvoru imao je i Haman. Haman je pokušao nauditi Mordokaju jer je otkrio urotu protiv kralja. Kralj Kserkso priredio je veliku gozbu u dvoru, u jednom dijelu dvora i njegova žena, kraljica Vašti, imala je gozbu za žene. Kserkso je poslao sluge po kraljicu kako bi je mogao pokazati pred narodom. Kraljica Vašti odbila je doći kralju. Kralj Kserkso ju je otpustio. Tražili su novu kraljicu. Mordokaj je prihvatio i odgojio kćer svoga strica Abihajla nakon smrti njezinih roditelja. Ona se zvala Hadasa, tj. Estera. Bila je lijepa. Doveli su je u harem. Godinu dana djevojke su uljepšavane u haremu. Estera je postala kraljica umjesto Vašti. Mordokaj je preko Estere spasio kralja Kserksa i od druge urote. Kralj je dao Hamanu upravu nad svime u kraljevstvu. Po kraljevoj odredbi, pred Hamanom su svi morali padati na koljena. Mordokaj je odbio klanjati se čovjeku jer je Židov. Haman se razljutio. Želio se osvetiti ne samo Mordokaju nego svim Židovima u Kserksovu kraljevstvu. Optužio je kralju Židove kako su neprijatelji i zatražio da ih kazni jer se zbog njih kraljevstvo ne može učvrstiti. Poslao je u sve pokrajine i gradove proglas s kraljevim potpisom da se "zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim mačevima bez ikakva sažaljenja i milosrđa potpuno iskorijene koji vam budu naznačeni u pismima Hamana…" (Est 3, 13 f). Mordokaj, kad je doznao za taj proglas, "razdera na sebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođe posred grada kukajući glasno i gorko" (Est 4, 1). Proglas je brzo stigao u sve pokrajine. Tada "među Židovima zavlada žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo postadoše ležaj" (Et 4, 3).
