Ka ušli smo u drugu polovinu veljače prevrtače. Prevrće se i vrti puno toga kod nas i u svijetu. Pa se povijest vraća na velika vrata, a na mala uđu i jako velike stvari. Jedni guraju Sizifov kamen, drugi dotjerali cara do duvara, treći guraju sve pred sobom, četvrti, s figom u džepu, sve od sebe. Mnogi kao da se natječu u tome tko će prije otvoriti Pandorinu kutiju, a ima i onih koji podvaljuju novovjeke trojanske konje, stara kukavičja jaja, trule jabuke razdora, lijući krokodilske suze. Neki su prešli puno toga više od Rubikona te mačem sijeku novovjeke gordijski čvorove i slave Pirovu pobjedu, a ne vide kako im nad glavom visi Damoklov mač i prijete Tantalove muke, a možda i muke ježeve. Oscar Wilde kazao je kako je prava zagonetka svijeta zapravo ono što je vidljivo, a ne ono što je nevidljivo. Zagonetno je puno toga što se vidi s Mjeseca, mnogo toga nevidljivoga potpuno je jasno kao dan. Osim onima pomračena uma, prazna srca i još praznije duše. Netko je kazao kako kozmopolit nigdje ne može naći svoje mjesto u suvremenom svijetu. No, može ga naći u svom srcu i duši, što je puno bitnije. Suvremeni svijet pleše po rubu ambisa, ali dok je toplih ljudskih srdaca i blagih duša, uz Božju providnosti, bit će i svijeta i vijeka. Valja se pomoliti dragom Bogu kako svijet ne bi previše otišao k vragu. A korizma je pravo vrijeme za to. Božja pomoć posebno je potrebna kad je sudbina BiH u pitanju. Valja nadjačati one koji uporno vuku vraga za rep i još drže BiH na repu događanja. Čini se da im se konačno stalo na rep. BiH danas predaje zahtjev za vjerodostojno članstvo u EU, što je džentlmenski dar Staroj dami, Europi, za Valentinovo! To je svakako prijelomni čin koji osvjetljava put za europsku budućnosti BiH. Valja učiniti sve da neki ne pokušaju ugasiti to svjetlo i da se ne aktualizira ona Krležina od prije sto godina o gašenju svjetla u balkanskoj krčmi. Europska komisija dostavit će bh. vlastima tisuće upitnika, valja odgovorno odgovoriti na njih, i to s uskličnicima, kako bi sljedeće godine BiH dobila status kandidata za pristup Europskoj uniji. Valja ušutkati babe vračare kako stara dama Europa ne bi prošla s kolačima mimo BiH, njezinih naroda i građana. Današnji dan s pravom se može nazvati ‘danom D’ za BiH. No, valja znati da je BiH na svom europskom putu od A do Ž tek na D. Posebno valja ustrajati na izmjenama Ustava i Izbornog zakona, koje treba uskladiti s europskim zakonodavstvom. BiH je dugo onako na papiru bila miljenica mnogih u svijetu, ali joj se rijetko tko iskreno smilovao. Ovo s Europskom unijom je nešto već opipljivo, a miriše i na NATO. Nadamo se da se s osiromašenom BiH i bogatom Europom ubuduće neće događati (ne)zgode slične onoj s Mujom u stojadinu i bogatunom s najnovijim mercedesom. Mujo se na semaforu sa svojim stojadinom zaleti u najnoviji mercedes i počne se ispričavati vlasniku: - Imam troje djece, a ostao sam bez posla pa ni sam ne znam kud gonim.
- Dobro, dobro, ali drugi put pazi kud voziš – oprosti mu vlasnik mercedesa.
Na sljedećem semaforu dogodi se isto, uslijedi ista isprika i ista pouka. No, na trećem semaforu opet se Mujo sa stojadinom zaleti u skupi mercedes. Vlasnik skupog automobila okrenu glavu da vidi što se to opet događa, a Mujo mu viknu: - Vozi, vozi, ja sam!
Kad BiH uđe u EU, njezini građani neće u velikom broju odlaziti pa će biti manje dijaloga sličnog onom između učenice i učiteljice:
- Što ćeš biti kad odrasteš?
- Bit ću tetka iz Njemačke!
BiH treba u ustavnom smislu urediti po europskim standardima, a mnogo toga još je po JUS-u (bivšem Jugoslavenskom uslužnom standardu). Puno toga u BiH strukturirano je na neeuropski način. One koji budu vukli na tu neeuropsku stranu valjat će gurnuti ustranu. Ponašanja nekih u BiH podsjećaju na zgodu s dečkom iz garavog sokaka kad je polagao ispit za turističkog vodiča. Upitaše ga:
- Tko je izgradio palaču u Splitu?
- Palaču u Splitu izgradili su Splićani - odgovori im.
- A Dioklecijan? – priupitaše ga.
- E, pa da, dio Klecijan, a dio Splićani - pojasni im.
