Postoje politički govori koji traju koliko i pljesak nakon njihova završetka. A postoje i oni koji svojim porukama nadilaze jednu kampanju, jednu stranku i jedno vrijeme. Takav je bio govor predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, održan neposredno uoči općih izbora u BiH. Njegovo obraćanje u Mostaru popraćeno je ovacijama koje su mnoge podsjetile na dočeke Franje Tuđmana u vremenima kada je svaki njegov dolazak među Hrvate u BiH nosio snažnu simboličku težinu. U očima velikog dijela hrvatskog naroda u BiH Plenković je postao svojevrsni mirnodopski Tuđman. Takva usporedba govori o zahvalnosti naroda koji se desetljećima bori za ravnopravnost i očuvanje svog identiteta.
Potpora Hrvatima u BiH nije ostala na deklaracijama i povremenim posjetima. Za različite programe i projekte tijekom mandata Plenkovićeve Vlade izdvojeno je oko pola milijarde eura. Ta se potpora konkretno odražava na stanje škola, vrtića, zdravstvenih ustanova, studentskih stipendija, cesta...
Posebno mjesto u toj potpori imaju institucije od strateške važnosti za Hrvate u BiH, poput Sveučilišta u Mostaru, Sveučilišne kliničke bolnice Mostar i Hrvatskog narodnog kazališta. Bez tih ustanova teško je govoriti o dugoročnom opstanku hrvatskog naroda u BiH. Ulaganje u njih istodobno je ulaganje u mlade, znanje, zdravlje... Više od 8200 dodijeljenih stipendija, potpora poljoprivrednicima i poduzetnicima te ulaganja u lokalne projekte pokazuju širinu takve politike.
No Plenkovićev odnos prema Hrvatima u BiH, kao i njegovo prijateljstvo prema državi BiH, ne mogu se svesti samo na financijske iznose. Hrvatska je jedan od najvažnijih zagovornika europske perspektive BiH. Uz to, Plenković je zajedno s Draganom Čovićem uspio internacionalizirati hrvatsko pitanje, odnosno potrebu promjene izbornog zakonodavstva kako bi se osigurali ravnopravnost konstitutivnih naroda i legitimno predstavljanje. Pritom se prava hrvatskog naroda ne mogu promatrati odvojeno od funkcionalnosti države u kojoj živi i prava svih njezinih građana.
Upravo je to jedna od ključnih poruka Plenkovićeva obraćanja: položaj Hrvata u BiH nije samo pitanje odnosa dviju političkih stranaka nego i pitanje uređenja države, povjerenja među narodima i europske budućnosti cijele zemlje. Bez političke ravnopravnosti teško je graditi stabilne institucije, a bez njih nema ni ozbiljnog gospodarskog razvoja. Zato su Hrvati u BiH u njegovim porukama prepoznali kontinuitet potpore Zagreba. Ovacije u Mostaru nisu bile samo izraz političke podrške nego i poruka čovjeku koji je odnos prema Hrvatima u BiH pretvorio u jedno od najvažnijih pitanja hrvatske vanjske politike.
Plenkovićev govor objedinio je emocije i bliskost sa sunarodnjacima, poruke zajedništva te osvrt na konkretne rezultate vidljive u ulaganjima i realiziranim projektima. Njegove poruke nadilazile su okvire izborne kampanje, ističući viziju stabilne, europske i funkcionalne Bosne i Hercegovine, u kojoj Hrvati mogu ostvariti punu ravnopravnost, a svi njezini narodi i građani imati perspektivu.
Vrijednost Plenkovićevih izjava nije bila samo u političkim porukama nego i u emociji kakva se rijetko viđa u službenim obraćanjima. Bio je to jedan od njegovih najemotivnijih i najnadahnutijih govora. Ovacije u Mostaru pokazale su koliko su Hrvati zahvalni na političkoj, financijskoj i svakoj drugoj potpori koju dobivaju iz Zagreba. Još je važnije što su tijekom njegova mandata i Hrvati i Bosna i Hercegovina dobili utjecajnog zagovornika u europskim institucijama. U tom se kontekstu usporedba s Tuđmanom, kao simbolom državničke zaštite u mirnodopskim okolnostima, može promatrati kao izraz važnosti koju pripisuju Plenkovićevu političkom djelovanju.
Otvori KEKS Pay
