Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Vodi se bitka prava između kulture sjećanja i nekulture zaborava!

14. svibnja 2022. u 16:51 0 komentara 117 prikaza
Frano Vukoja

Na kraju prošloga tjedna bh. Hrvati prisjetili su se herojskog čina golorukih Širokobriježana koji su 7. svibnja 1991. svojim tijelima, kamionima i automobilima zaustavili veliku kolonu tenkova i oklopnjaka agresorske JNA u mjestu Polog između Mostara i Širokog Brijega. Njima su se pridružili Mostarci i brojni građani iz susjednih mjesta, ali i iz Hrvatske. Među sudionicima tog hrabrog čina bilo je i Bošnjaka. Taj herojski čin, što su kasnije priznali i najviši dužnosnici agresorske strane i zapovjednici takozvane JNA, u velikoj je mjeri odredio rasplet ratne i političke drame na prostoru bivše države. Da su se tenkovi agresorske JNA tada pozicionirali tamo gdje su se uputili, Hrvatska bi bila presječena na dva ili tri dijela, a obrana RH i BiH bila bi praktički nemoguća. No, neki i u Zagrebu i u Sarajevu brzo su zaboravili i zanemarili tu činjenicu. Stoga je za svaku pohvalu program što se svakog 7. svibnja u Pologu, Širokom Brijegu i Mostaru upriliči u spomen na taj važan datum u novijoj povijesti i BiH i Hrvatske. Trodnevna zbivanja u Pologu velika su povijesna lekcija, značajan događaj u kulturi sjećanja, ali i tema za povjesničare i politologe. Sjetismo se riječi jedne širokobriješke bake koja je specijalce JNA, što su helikopterskim desantom bili zauzeli neke kote na uzvisinama područja Širokog Brijega, upitala:

- Eto, došli ste tu iz ‘elikoptera, a s čime ćete gori, crni kukavci?!

Kultura sjećanja je kolektivni pošten odnos prema prošlosti, koji određuje identitet neke sredine, nacije, države, civilizacije… Postoje povijesne istine koje se nipošto ne smiju zaboraviti jer su i putokaz i svjetlo i za sadašnjost i budućnost. Kulturom sjećanja najbolje se suprotstavljamo nekulturi zaborava, ali i selektivnom sjećanju. Neki povjesničari i politički analitičari nastoje svojim učenicima, poklonicima, čitateljima i slušateljima oprati mozak brišući im sivu masu mokrom krpom povijesnih neistina, falsifikata, nebuloza… Teritorij današnje Bosne i Hercegovine “ucrtali” su mirovni sporazumi u Srijemskim Karlovcima 1699. i Požarevcu 1718. godine, nakon ratova Osmanlija protiv Austrije i Mlečana, a sintagma Bosna i Hercegovina nastala je na Berlinskom kongresu 1878. godine. Osmanlije su u 15. stoljeću pokorili zemljicu Bosnu i Humsku zemlju koju su nazvali Hercegovinom po tituli herceg (na njemačkom: Herzog), što ju je imao Stjepan Kosača.

Osmanlije su doprli čak i do Beča koji zahvaljujući Hrvatu Jurišiću nije pao pod osmanlijsku vlast. Područje Neuma Dubrovnik je darovao Turcima kao tampon-zonu prema Mlečanima. Bosna i Hercegovina od dolaska Osmanlija sve do 1992. godine nije bila samostalna država. Vatreni borci za “građansku” BiH zaboravljaju to da su bosanskohercegovački Hrvati bili taj jezičac na vagi koji je odlučio o samostalnosti BiH. Bošnjački unitaristi u građanskom ruhu rado spominju ZAVNOBiH, ali nepodnošljivo lako zaboravljaju onu s toga zasjedanja da “Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, već i srpska i hrvatska i muslimanska”. Još nepodnošljivije iz sjećanja nastoje izbrisati brojke o stotinama tisuća bošnjačkih izbjeglica koje su utočište našle u Hrvatskoj, činjenice o naoružavanju Armije BiH preko Hrvatske, elemente sporazuma Tuđman - Izetbegović, Oluju koja je omogućila spašavanje Bihaća, ali i Daytonski sporazum. Zaboravljaju brojne logore u kojima su čamili zarobljeni Hrvati, zaboravljaju više od 150.000 Hrvata koje je protjerala Armija BiH, ali i zločine nad hrvatskim civilima i sudske presude u Haagu počiniteljima. Zaboravljaju da je sto tisuća Hrvata napustilo područje koje nije kontrolirao HVO. Ne žele ni čuti o odredbama Washingtonskog sporazuma kojim je stvorena hrvatsko-bošnjačka Federacija, a pogotovo članak o konfederaciji s Hrvatskom. Kunu se u Dayton, a proklinju formulu: jedna država, dva entiteta i tri konstitutivna naroda. Zaklinju se u vladavinu prava, a do odluka Ustavnog suda BiH drže manje od jedne pahuljice lanjskog snijega. Ismijavaju konstitutivnost kao pojam koji je glavni pojam ustroja Europske unije.

Natječu se u tome tko će više izvrijeđati gotovo sve političke strukture u RH koje podržavaju jednakopravnost Hrvata u BiH. Kako misle u EU bez pomoći RH, kako misle u NATO ako napadaju članicu NATO-a? Potpisnicu Daytonskog sporazuma napadaju ako brani odrednice tog sporazuma. Sve mjere nekim svojim čudnim aršinom, što nas podsjeti na najnoviji razgovor (ne)ugodni između Muje i Fate. Mujo se vratio doma sa “šljivom” pod okom, a Fata ga upita:

- Što je bilo?

- Malo sam više popio i potukao se u kafiću - odgovori Mujo.

- Pa sto puta sam ti rekla da moraš imati mjeru kad piješ - prekori ga Fata.

- Pa imam mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom šest mjeseci - ispravi je Mujo.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.