Po onoj da revolucija jede svoju djecu, lako se moglo predvidjeti da će i novovjeki sustav za suzbijanje diskriminacije uskoro početi jesti vlastite potomke tj. one koji su ga uspostavili.
Potvrdio je to prošlotjedni primjer s vjeronauka iz Kastva, gdje se u obrani prava za suzbijanje diskriminacije dogodila upravo diskriminacija nad samim vjeronaukom, vjeroučiteljicom koja ga je provodila i na koncu samom Crkvom. Prokušanom metodom na internetske je portale i društvene mreže histerično lansirana vijest o problematičnom radnom listiću s vjeronaučnog sata u Kastvu, a koji je imao za cilj testirati stereotipe i otvoreno dijalogizirati o diskriminaciji na nacionalnoj, socijalnoj, vjerskoj, obrazovnoj, statusnoj i bilo kojoj drugoj razini.
Vjeroučiteljica je, u sklopu nastavnog programa (dakle, ne izvan njega ili na svoju ruku) u zadatku pod nazivom Euro vlak, u radnom listiću, ponudila koga bi izabrali za suputnike na putovanju u Indiju. Bili su ponuđeni u zamišljenim likovima afričke žene koja prodaje proizvode od kože, Roma koji je tek izašao iz zatvora, Indijke s jednogodišnjim djetetom, kompjutorskog hakera, Jehovinog svjedoka, turske glumice s uspješnom karijerom u Hollywoodu, engleskog nogometaša, repera koji živi alternativnim životom te starijeg redovnika s Biblijom u rukama. Trebali su izdvojiti u toj šarolikoj imaginaciji njih troje s kojima bi putovali i troje s kojima ne bi, te obrazložiti svoje stavove.
Vjeroučiteljica nije početnica i nije joj se sigurno potkrala početnička greška, jer je prije dolaska u Kastav 17 godina katehezirala u Petrinji, a u samom Kastvu je dvije i pol godine.
Socijalna pedagoginja iz kastavske škole pojasnila je kako se radi o vježbi Council of Europe, koju je kastavska vjeroučiteljica vrlo malo prilagodila mijenjajući popis mogućih suputnika kako bi uključila osobe za koje smatra da su osuđene u društvu. Odnosno, da je primjer vježbe objavljen u publikaciji “Directorate of Youth and Sport, Council of Europe” pod nazivom “All Different All Equal”. Dakle, vježba iz Europe završila je u kastavskoj učionici. A pedagoginja je pojasnila kako se razne inačice te vježbe koriste u Hrvatskoj, s time da je konkretan primjer na satu bio u sklopu obrade jedinice “Prošao je zemljom čineći dobro”, gdje se obrađuje odnos Isusa prema drugima, a glavna poruka je da Isus voli i prihvaća sve.
“Učiteljica navodi da je tijekom sata htjela svojim učenicima poručiti da – niti smo bolji, niti lošiji od drugih, već drugačiji, a to teško prihvaćamo, našu različitost. Učiteljica navodi da je tijekom nastavnog sata željela potaknuti učenike da shvate da ‘svaka osoba ima dostojanstvo’ te ih ne treba gledati kroz predrasude”, objasnila je školska pedagoginja, držeći da je iznimno važno razgovarati s učenicima o predrasudama i razvijati pozitivne stavove o prihvaćanju različitosti, bez obzira na to što su to ponekad teški razgovori o osjetljivim temama.
Na isti način progovorila je i Riječka nadbiskupija, stajući u zaštitu vjeroučiteljice. U čemu je onda problem onih koji su u trenu, tobože u ime suzbijanja diskriminacije, raspeli nesretnu vjeroučiteljicu? Naprosto u stavu koji se vrlo brzo očitovao u glasu onih političkih strančica (koje na hrvatskoj političkoj sceni svojim radikalnim stavovima vlastima isključivo služe za njihovo “centriranje”), koje su odmah tražile raskid ugovora s Vatikanom. Zbog čega? Zbog ovoga primjera iz Kastva?
Po toj logici mogli su zahtijevati i “Croexit”, izlazak Hrvatske iz Europske unije, jer se vjeroučiteljica držala naputaka iz Europe. Problem je u tome što je vjeronauk takvima idealna meta za iživljavanje. Pokazao je to prvi val objava u javnosti, koje su utihnule nakon što su im je argumentirano odgovoreno.
No, ovaj je slučaj ipak otkrio da imamo problema s diskriminacijom u našem društvu. Na meti je ovoga puta, valjda je to sad svima jasno, bio vjeronauk. Koji se našao u raljama mašinerije koja si je uzela za pravo propisivati što diskriminacija jest, a što nije. Kao što je nekad bilo s tekovinama revolucije.
