Galileo Galilei bio je jako pametan čovjek. Da nije tako, ne bi otkrio u onom davnom vremenu, bez sofisticiranih tehnoloških pomagala, da je naš Mjesec sličan našem planetu i da vječno kruži oko nas. Zaključio je i kako naš planet nije centar svemira kako je tada Crkva naučavala. Da bi sačuvao svoju glavu, ipak je pristao negirati tu svoju istinu i javno reći da je pogriješio. Iako, u sebi je znao da je u pravu. Kopernik nije bio takve sreće. Njega je Crkva ubila jer je odbio priznati da je naš planet centar svemira. Pametni Galileo Galilei nije želio bilo što govoriti ili pak pričati o smjenama generacija i promjenama koje će se dogoditi. Mi ne živimo u njihovo vrijeme i sada možemo govoriti o stvarima o kojima se nekada šutjelo. I nitko nas neće zbog toga ubiti ili narediti da nas ubiju. Došlo je do nekih promjena. Kada gledamo unatrag, onda jasno uočimo da postoji skupina generacija koja ima svoja jasna obilježja, poseban način odijevanja, glazbe itd. Smatram kako je moja generacija imala daleko bolje uvjete za život nego ranije, ali čak i kasnije generacije. Evo objašnjenja. U mome djetinjstvu nismo bili opterećeni raznim igračkama nego je dovoljno bilo imati kolut na koji je bio omotan konac za šivanje. Uzimali smo kartonski papir i spuštali se niz brdo. To je bio najbolji tobogan koji možeš zamisliti. Problem je bio samo kada bismo pali i došli kući u poderanim hlačama. Skrivali bismo ih kako ih majka ne bi odmah primijetila. Ako ovo usporedimo s današnjim generacijama, vidjet ćemo veliku razliku. Djeca danas imaju razne igračke, toliko oblika da se ne mogu nabrojati, puške kojima se igraju izgledaju kao prave. I nikad mi neće biti jasno zašto djeci dajemo puške da se igraju. Od malih nogu ih učimo nasilju. Kada sam bio mlad, radio i film su tek počeli biti popularni. Nisu bili dostupni svakome. Dan kada bismo mogli gledati Charlieja Chaplina smatrali smo posebnim danom. Čak i za odrasle je bilo tako. Išli smo u školu ujutro, pa na ručak kući. Zatim opet u školu, a potom bismo se s prijateljima igrali sve dok se ne smrači. Kada bismo ožednjeli, pili bismo vodu. Kada bismo imali bombone, dijelili bismo ih s prijateljima. Jeli smo ono što smo imali. Za blagdane bismo imali posebne obroke, piletinu i rižu u nekom finom umaku. Uživali bismo u tome. Znamo li danas uopće što jedemo? Uglavnom smo hodali bosi, ali se ništa ne bi dogodilo našim stopalima. Nismo koristili nikakve dodatke kako bismo ostali zdravi. Naši roditelji nisu bili bogati i nisu trčali za novcem. Jedino što nisu štedjeli bila je ljubav prema nama i uživali bi u našim zajedničkim trenucima. Danas roditelji uglavnom razmišljaju o skupljanju novca, bez obzira što je cijena toga ignoriranje svoje djece. Imali smo više osjećaja nego djeca danas. Dijelili smo ih. Danas su djeca zatvorena u videoigrice, računala, internet. Vrijeme je da opet komuniciramo licem u lice. Nenajavljeno smo odlazili prijateljima. Danas ni toga nema. Sve mora biti isplanirano. Fotografije su nam bile crno-bijele, ali su imale više raznolikosti nego današnje. •
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
