Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Kolumne

Salonski ljevičari iz svog su komoditeta navikli s visoka pljuckati samo floskule

03. svibnja 2021. u 09:44 0 komentara 87 prikaza

Josip Broz u svojim je mladim danima, dvadesetih godina prošloga stoljeća, a i kasnije, bio sindikalist u brodogradilištu u Kraljevici. Za razliku od drugih, volio je nositi fina odijela, zlatni sat i tome slično. Anegdota kaže da su ga pitali zašto se tako skupo oblači i nosi, a on je odgovorio da je sve to kamuflaža da ga vlast ne otkrije kao sindikalnog agitatora. Kako smo kasnije vidjeli, Tito je nakon osvajanja vlasti 1945. do krajnjih granica nastavio s hedonističkim stilom života na račun svih naroda i narodnosti propale Jugoslavije, dok su mu istodobno usta bila puna radničke klase, samoupravljanja i sličnih floskula, zabluda i promašaja!

Jer da je sustav išta vrijedio, ne bi propao. Ne samo jugoslavenski. Stoga je u nedavno objavljenoj knjizi “Stoljeće diktatora” francuskog pisca Olivera Gueza Tito dobro opisan: “Tito je bio paranoik, megaloman, diktator s načinom djelovanja nekog istočnog satrapa, ljubitelj luksuza, novca i lijepih žena, kojega su podržavale Sjedinjene Američke Države dok je financirao revolucionarne antiimperijalističke pokrete Trećeg svijeta čiji je bio glasnik i nositelj iluzije sve do svoje smrti da će ga Jugoslavija nadživjeti”.

U povodu Praznika rada floskule s visoka o radničkim pravima podarila nam je predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin. Ne samo da pokazuje kako u mnogočemu nema dodira sa stvarnošću, nego nas iznova zasipa samo floskulama o kapitalizmu kojima se već godinama nabacuje salonska ljevica. Ona bi htjela da se vrati socijalizam, ali ne pod tim imenom jer je ipak ofucano i označava sustav koji je propao. Ali ime za nju i nije važno, bitno je da vratimo ono staro. Jer je kapitalizam prema njezinu mišljenju nešto najlošije, promašeno, nazadno i uglavnom sve najgore. U svemu tome što ona naklapa, logično je zapitati se, ako je kapitalizam toliko loš, ako ga treba ukinuti, kako to da desetljećima ljudi iz komunističkih i socijalističkih zemalja bježe na zapad, u kapitalističke zemlje, pa i one s “tvrdim” kapitalizmom poput SAD-a? Ako je sve tako kako kaže ova “novoljevičarka”, onda bi bilo za očekivati da Amerikanci hrle na Kubu, ili u južnoameričke zemlje. Ili da su Nijemci svojedobno bježali u Jugoslaviju, u Poljsku, Čehoslovačku, Mađarsku... Možemo tako nabrajati unedogled. No ništa se od toga nije dogodilo. Bježalo se i bježi se na kapitalistički zapad! Bježi se i danas iz Hrvatske u kojoj je još na mnogim poljima prisutno nasljeđe socijalizma. Kako to da su sve te zemlje toliko otišle naprijed? Nešto ne štima u modelu koji zaziva ovakva ljevica. Ivana Kekin i njezini istomišljenici svjesno ili nesvjesno zazivaju povratak jednoumlja, kolektivizma, lažnog zajedništva, zazivaju nacionalizaciju koja bi bila nova opća pljačka, što bi dovelo do uništavanja privatnog vlasništva i slobode pojedinca. Kapitalizam u svojoj biti vrednuje upravo sve to suprotno, od slobode pojedinca do demokracije općenito. Demokracija nije najidealniji sustav koji imamo, ali je dosad najbolji i uvijek ga se može poboljšavati i raditi na njemu. Isto je i s kapitalizmom koji ima svoje mane, ali se i on mijenja i ide dalje te nema boljeg sustava od njega. U njegovim blagodatima žive i svi ovi salonski ljevičari i onda iz tog komoditeta pljuckaju i prave se da im je teško. Žele se poistovjetiti s radnicima, a da u životu nisu kap radničkog znoja prolili.

Hrvatska danas ima još puno problema. Ali ti problem nisu vezani ni uz kakav kapitalizam jer njega u Hrvatskoj i nema u pravom smislu riječi. Mi na djelu imamo državni kapitalizam i mnoge relikte socijalizma. I zbog toga smo na dnu ljestvice ekonomske razvijenosti zemalja EU. Nas koče nespremnost na promjene, nevjerojatna birokratiziranost države, lutanja kad se postave pitanja kamo ići, što želimo… Umjesto toga, ljevica nam prodaje maglu o nekom novom utopijskom socijalizmu, o nekom novom modelu koji bi se urušio kao kula od karata baš kao i onaj stari. Možda je najbolji primjer ovakve utopije bivša Istočna Njemačka koja je imala i socijalistički i komunistički sustav. Što se dogodilo? Narod je iz te države masovno bježao u kapitalističku Zapadnu Njemačku. Bježalo se i pod cijenu gubitka života. Što je ta država učinila? Kako bi spriječila vlastiti narod da bježi iz samoproglašenog “socijalističkog raja” u “truli” kapitalizam, istočnonjemačka komunistička vlast sagradila je Berlinski zid. Toliko o ljevičarskom sustavu i zavaravanju naroda. Jer da je komunizam bio dobar, ne bi propao. Povijest je učiteljica života! Ali nekima očito nije!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.