Nakon početne euforije kod jednih i razočaranja kod drugih, dva tjedna nakon objave izbornih rezultata u Bosni i Hercegovini može se konstatirati da se, zapravo, ništa važnije nije dogodilo.
Neke stranke jesu ponešto izgubile, druge pak dobile. Profitirali su i u prvi plan izbili pojedini kandidati, ali, strateški gledano, nije došlo do bilo kakva ozbiljnijeg zaokreta ni u jednom od triju nacionalnih biračkih tijela u BiH. Sada, kada su poznati rezultati i za grado/načelnike i za lokalne parlamente, razvidno je da na ideološkoj i nacionalnoj razini nema baš nikakvih promjena.
Samo je neupućenima iznenađenje što se novi gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ni po jednom strateškom pitanju ne razlikuje baš nimalo od Milorada Dodika. Priča o Stanivukoviću kao “novom licu politike” pala je u vodu čim su ga novinari počeli zapitkivati o genocidu u Srebrenici i drugim temama iz bliže povijesti. Stanivukovićev stav ne razlikuje se od Dodikova ni kada je u pitanju jačanje autonomije RS-a, približavanje Srbiji i odbijanje ulaska BiH u NATO. Jednostavno, Stanivuković govori isto što i Dodik, a ovom drugom mlađahni gradonačelnik Banje Luke zapravo zamjera “tek” korupciju i kriminal. To su, dakako, bitne teme, ali u BiH uglavnom načelne prirode jer ni za vladavine Stanivukovićeva PDP-a korupcije i kriminala nije bilo ništa manje nego što ih ima danas u RS-u, kojim vladaju Dodik i njegov SNSD.
Pa čak i na pitanja koja nemaju nacionalni predznak Stanivuković odgovara Dodikovim rječnikom. Najbolji je primjer upit o organiziranju Parade ponosa u Banjoj Luci na koje je Stanivuković u dodikovskom stilu odbrusio da nema potrebe jer se već organizira u Sarajevu i tko hoće, neka izvoli te da takvo što “nije svojstveno srpskom narodu”. Uostalom, da građani Banje Luke, dominantno Srbi, nisu napravili ideološki zaokret izborom Stanivukovića, pokazuje i sastav gradskog parlamenta u kojem dominiraju Dodik i njegovi koalicijski partneri.
Slično je i među Hrvatima i Bošnjacima. HDZ BiH je, kao i na svakim izborima u poslijeratnoj BiH, ostvario uvjerljivu pobjedu u gotovo svim općinama i gradovima gdje su Hrvati većina. Izuzetak su tek četiri općine, ali ni tamo nije pobijedila druga ideologija. Naprotiv, pobjedu su odnijeli bivši hadezeovci koji stožernu stranku nisu napustili zbog ideoloških razloga, već zbog unutarstranačkih sukoba vezanih za kadroviranje. Sigurno je da i oni, a i njihove nove stranke, nemaju drukčije viđenje od HDZ-a BiH ni kada su u pitanju reforma izbornog zakonodavstva, položaj Hrvata kao konstitutivnog naroda, suradnja s Hrvatskom, euroatlantski put BiH...
Čak su i vodeći svjetski mediji pisali o navodno revolucionarnoj pobjedi oporbe nad SDA u Sarajevu i drugim većinski bošnjačkim gradovima. Činjenica je da SDA jest poražen, ali ne od ideoloških neistomišljenika, već od svojih bivših uzdanica koje su, razočarane kadrovskom politikom u najvećoj bošnjačkoj stranci, osnovale svoje. Glasovi SDA samo su se prelili Narodu i pravdi, stranci koju je osnovao Elmedin Dino Konaković. On je političku karijeru gradio upravo kroz SDA, a stranku je napustio u vrijeme dok je kao njezin istaknuti kadar obnašao premijersku dužnost u Sarajevu. Za sobom je povukao i cijeli niz nezadovoljnih stranačkih kolega.
Dino Konaković i Bakir Izetbegović danas su “ljuti neprijatelji”, ali dijele iste ideološke stavove. Jačanje bošnjačke pozicije, zagovaranje centralizacije BiH, konzervativni svjetonazor... samo su neke od vrijednosti ili političkih ciljeva koje je Konaković iz SDA prenio u svoju stranku. Po njima, ali i mnogim drugima, njegov NiP bliži je SDA nego trenutačnim koalicijskim partnerima – SDP-u i Našoj stranci. Iako se njihovo djelovanje također svodi na bošnjačku nacionalnu politiku, te su stranke formalno zagovornici liberalnijih ideja, a u pogledu ustroja države BiH zalažu se za “građanski model”.
Ništa nova, znači, lokalni izbori nisu donijeli u cijeloj BiH, stoga ne treba očekivati promjenu ni u Mostaru, čiji građani prvi put nakon 12 godina 20. prosinca biraju lokalnu vlast. Bit će to nacionalno prebrojavanje Hrvata i Bošnjaka bez obzira na to što se za pozicije u gradskom parlamentu bori više stranaka i koalicija iz obaju naroda. Na kraju, kada bude trebalo prevagnuti u Gradskome vijeću, glasat će Hrvati i Bošnjaci bez obzira na to s koje liste bili izabrani u parlament. Zato u Mostaru nikakav izborni rezultat ne može biti iznenađenje i neće značiti nikakvu promjenu. Uostalom, znaju to i stranci koji su kreirali posebna izborna pravila za Mostar, upravo vodeći računa o nacionalnom balansu.
Kada međunarodna zajednica jednom shvati da je u BiH stanje od završetka rata do danas zacementirano i da promjene neće donijeti njezino favoriziranje novih lica, ali ni razni pokušaji rušenja nacionalnih stranaka, tek tada će se moći početi tražiti novi recept uređenja države. A on je, prije svega, u promjeni Izbornog zakona i dosljednom poštovanju ustavnih načela o konstitutivnosti triju naroda. Dok se to ne dogodi, izbori će, i lokalni i državni, biti samo puko prebrojavanje naroda. Nakon Dodika, Bakira i Čovića opet će biti Dodik, Bakir i Čović.
