Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća filmska industrija bila je potpuno drugačija nego danas, stari sustav filmskih studija se mijenjao. Uz nove vlasnike filmskih studija, pojavila se i nova generacija filmskih redatelja koji će svojim filmovima promijeniti svijet. Jedan od tih redatelja bio je, tada mladi, George Lucas, inače dio čuvene produkcijske kompanije American Zoetrope, a njegova prva dva filma, "THX-1138" i "Američki grafiti", navijestila su njegov dolazak u svijet filma. Tijekom rada na svojim prvim dvama filmovima pojavio se i njegov prijezir prema miješanju studija u proces snimanja, režije, produkcije te montaže, a upravo je zbog toga odlučio samostalno raditi svoje filmove te je osnovao vlastitu filmsku kompaniju, Lucasfilm Ltd.
Njegova prvotna ideja bila je adaptacija Flash Gordona, no kako nije mogao dobiti autorska prava, započeo je rad na vlastitom scenariju, vlastitoj svemirskoj operi. Sam Lucas ju je opisao: "What if 2001., but the ships move real fast?" Prve verzije scenarija bile su neinventivne i komplicirane, a ključni preokret dogodio se kad je strukturu priče oslonio na rad antropologa Josepha Campbella i njegovu teoriju o monomitu ili putovanju junaka. Teorija objašnjava univerzalne obrasce u mitovima tijekom ljudske povijesti, putovanje junaka, njegove kušnje i najveće strahove te na kraju njegov povratak. Sam J. Campbell u jednom je televizijskom intervjuu izjavio da je upravo George Lucas bio najbolji student kojeg je imao. Spajajući elemente klasičnih epova, bajki, vesterne, kao i filmove drugih redatelja (npr. "Skrivena tvrđava" redatelja Akire Kurosawe, "Tragači" redatelja Johna Forda, "Lawrence od Arabije" redatelja Davida Leanea…), Lucas je stvorio arhetipsku priču o borbi dobra i zla, priču o asimetričnom ratu zlog svemirskog carstva i malene skupine pobunjenika.
Nakon pisanja scenarija došlo je vrijeme za potragu filmskog studija koji će financirati ovaj projekt, a kako bi lakše objasnio radnju filma, unajmio je Ralpha McQuarrija, konceptualnog umjetnika i ilustratora, da napravi slike pojedinih scena. Većina studija je odbila Lucasa, jedino je 20th Century Fox pod vodstvom Alana Ladda Jr. prihvatio financirati film. Sam studio je imao financijskih poteškoća, a godinu dana prije producirali su horor-film "Omen" redatelja Richarda Donnera, koji je odlično prošao na kinoblagajnama i samim time osigurao financiranje "Star Warsa". Tijekom odabira glumaca Lucas je imao pomoć Briana de Palme, koji je istodobno tražio glumce za svoj horor "Carrie". Tijekom zajedničke audicije prodefilirala su brojna mlada lica, a Lucas je odabrao Marka Hamilla, Carrie Fisher i Harrisona Forda, a pridružila su se i dvojica poznatih britanskih glumaca, Alec Guinness i Peter Cushing.
Snimanje je počelo u ožujku 1976. na više lokacija, Tunis je poslužio kao planet Tatooine, u Dolini smrti u Kaliforniji te u dvama engleskim studijima, Elstree i Shepperton Studios. Cijela produkcija bila je obilježena nizom problema, od oluja koje su uništavale scenografiju, problema s robotskim elektroničkim sklopovima, kao i nizom sindikalnih ograničenja britanske produkcijske ekipe. Budući da u to vrijeme nisu postojale specijalizirane tvrtke za specijalne efekte, Lucas je osnovao vlastitu tvrtku pod imenom Industrial, Light & Magic, poznatu i kao ILM. Ekipu mladih entuzijasta, modelara, inovatora i ljubitelja filmova predvodio je John Dykstra, tijekom rada su stvarali nove tehnike rada, novu tehnologiju. Najvažnija scena na kojoj su radili je uništenje Zvijezde smrti, ultimativnog oružja zlog carstva protiv kojeg su se borili pobunjenici, a junak cijele priče je Luke Skywalker, kojem je to uspjelo.
Kako se produkcija borila uz sve probleme, probijanje proračuna i planiranje rokova snimanja, još je trebalo snimiti glazbu za film. Iako su filmovi tog razdoblja često koristili disko glazbu, Lucas se na nagovor Stevena Spielberga odlučio za Johna Williamsa, filmskog skladatelja koji je dobio Oscara za svoj rad na filmu "Ralje". Williams je cijelom filmu dao fantastičnu zvučnu podlogu i niz skladbi koje vrlo lako prepoznaju svi, bili oni ljubitelji filma ili ne. Sam Lucas je izjavio da je Williamsov rad na filmu jedna od rijetkih stvari koje su nadmašile njegova očekivanja. Jedna od najvažnijih stvari bili su i zvučni efekti na kojima je gotovo godinu dana radio Ben Burtt, koji je godinu dana stvarao katalog zvukova koji nisu postojali u našoj galaksiji, već u nekoj drugoj. Uz glazbu, zvučne efekte, trebalo je promijeniti jednu ključnu stvar, a to je glas glavnog negativca Dartha Vadera. Njega je u filmu glumio engleski glumac i bodybuilder David Prowse, no kako bi zvučao zastrašujuće, trebalo je pronaći glumca koji će mu posuditi svoj glas. Jedan od kandidata bio je Orson Welles, no Lucas je odabrao glumca rođenog u Mississippiju, koji je odrastao u Michiganu te je pritom i mucao, taj glumac je James Earl Jones. On je Dartu dao novu osobinu, stvorivši od njega jednog od najprepoznatljivijih i najboljih filmskih negativaca u filmskoj povijesti.
Nakon mukotrpnog rada, s probijenim rokovima, mnoštvom problema, čak i zdravstvenim problemima, premijera filma je održana 25. svibnja 1977. u samo 32 kinodvorane u SAD-u. Većina ljudi je očekivala veliki fijasko, još jedan promašaj, ali dogodilo se upravo suprotno. "Star Wars: Epizoda IV. - Nova nada" postigao je fantastičan uspjeh postavši pravi blockbuster na kinoblagajnama, dok je na 50. dodjelama Oscara film osvojio sedam zlatnih kipića, a svojim uspjehom potpuno je promijenio svijet filma, čak i način na koji su se filmovi snimali. Jedna od najčešće citiranih rečenica iz filma: "Neka Sila bude s tobom", postala je općeprihvaćena kako među mladima tako i među starijom populacijom.