Ukojem trenutku neredi navijača više nisu samo stvar razularene mase kojoj utakmice klubova služe kao paravan za krvave masovne tučnjave? Je li to trenutak u kojem maskirana horda naoružana palicama i noževima baca bengalke po centru Zagreba i mlati se po prometnicama u nedjelju ujutro ili kad se sve to događa ispred benzinske pumpe na autoputu na otvaranju turističke sezone - trebamo li tad umjesto navijačkih sukoba koristiti drugu zakonsku kvalifikaciju i izgrednicima suditi kao pojedincima za izazivanje nereda, a ne kao huliganima C kategorije, kojih je puna policijska statistika s izrečenim zaštitnim mjerama, mada bi interesantnije bilo vidjeti podatke koliko huligana sa zabranom ulaska na stadion izađe iz grada i promakne kontrolama. Na tom tragu bio je danas i ministar policije Davor Božinović, koji nakon 50- k uhićenih jučer u Zagrebu zaključuje kako su nerede napravili huligani, a ne Torcida i Boysi.
Slično je zaključio i zadnji put, kao i onaj put prije - posebno se sjećam kako je autoritativno poručio huliganima iz Plzena da ih hrvatska policija čeka na povratku na granici. A sjećam se jako dobro i lica osoba koje su rušile po Češkoj i razbijali ulaze stadiona, neki od njih imaju jako dugi navijački staž i poznati su nasilnici.
Još nije pala žrtva zbog nereda navijača. Jedinu žrtvu ubila je infrastruktura
Godinama su iza nasilnih pohoda hrvatskih navijača po Europi, kao i na domaćem terenu stajala ista lica, mogli ste ih vidjeti na svakom drugom video klipu na Youtubeu. I njima su se uvijek bavili svi, ali se zapravo nije bavio nitko. O navijačkim izgredima govori se paušalno, mijenjaju se iz godine u godinu zakoni za svačije privatluke, donose alibi propisi, a neredi se iskorištavaju u dnevnopolitičke svrhe, 'lupetanjem' u tv emisijama za brzopotezne bodove. Problem je uvijek tzv. slojevitost nadležnosti, nitko nije odgovoran. A trenutak je takav da rat navijačke skupine s policijom prijeti eskalacijom i prvim žrtvama. Jer otkako je samostalne Hrvatske, jedina žrtva naših stadiona nije pala zbog navijačkog nasilja, već zbog očajnih uvjeta i betonskog zida u koji je glavom udario mladi igrač Zadra Hrvoje Ćustić. Ubila ga je hrvatska infrastruktura i zaobilaženje propisa, ubili su ga oni koji su hrvatski nogomet i klubove doveli u takvo stanje i dopustili im da igraju u ligi iako ne zadovioljavaju uvjete. Iako igraju na terenu koji ima betonski zid metar kraj linije outa. Najmučnije od svega, i u ovom slučaju spor oko nadležnosti trajao je godinama.
Huligani su na tribini, ali i u ložama
Blizu tragedije bili smo na Maksimiru 2009. godine, kad je u velikim neredima policajac izgubio oko, a policija je pucala po masi oko stadiona. Zašto i u koga, nismo nikad detaljno saznali. No mit je kako je u hororu na odmorištu Desinec policija prvi put u povijesti hrvatske države pucala na nenaoružane građane. Dogodilo se i puno ranije, ali ostala u zraku broja neodgovorena pitanja. Baš kao i nakon Desinca, unatoč internoj istrazi koja je rezultirala jednom rečenicom: policija je opravdano pucala u torcidaše na autoputu. Zašto je na to bila potpuno nespremna i što je tom događaju prethodilo, je li se sukob mogao sasjeći ranije? Opet se ne bavimo uzorkom, samo posljedicama, iako nije ni približno ista podloga nasilju između Torcide i Boysa, napadu na policiju na Desincu ili iscrtavanju svastike na Poljudu. Nisu isti ni okidač ni kaznene kvalifikacije, bitno je drugačija i poruka, ali za većinu to su i dalje neredi navijača odnosno huligana, ako pitate šefa policije. Nije bilo davno kad se sukladno zakonu i pozitivnim propisima nogometnom saveza huliganima nazivalo navijače na tribini koji razmišljaju svojom glavom i ukazuju na okupaciju hrvatskog nogometa, a notorne kriminalce i i tučaroše u svečanoj loži - uglednicima. Sukladno zakonu je jedan hrvatski klub godinama sastavljao vlastite crne liste i branio ljudima ulaz na stadion. Dovelo je to do šizofrene situacije koja se prelomila najviše na navijačima -. oni su pucali jedni na druge u zaraćenim frakcijama, a sve za račun 'klupskih interesa' i šefova u ložama. Tako su se međusobno tukli naši ljudi na tribinama St. Etiennea, tako se sad tuku pripadnici Torcide i hrvatska policija. Uvijek isti obrazac i ista nebriga.
- Policija je tu da tuče navijače, a navijači su tu da tuku policiju, sve ostalo su gluposti, - kazao je baš nedavno jedan stariji navijač, a danas viđeniji političar, koji je naravno htio ostati anoniman u neslužbenom razgovoru. S tribine gledajući, ne može biti više u pravu. Ali priča nije jednosmjerna, jedni i drugi snose za to svoj dio odgovornosti. Nadležnost je ovdje jasna, iako je ne propisuje ni zakon ni država. Torcida, ta moćna sila koja se diči zvučnim motom 'Prkos moćnome, zaštita slabijem' i čijim se izvedbama na stadionu divi cijeli svijet, zna da ogromna moć u društvu nosi i ogromne obveze. Torcida između sebe sigurno zna i koliko je daleko otišla ova priča. Ako organiziran ide u smjeru transparenta s krvavim vizirima kojeg su na tribini uvalili u ruke maloljetnicima, netko je već jučer morao reći momcima da je to kraj. Njihov čin nasilja ima ime i prezime, a kukavice se skrivaju u masi iza grba kluba ili značke hrvatske policije.
