Nije prošlo ni deset dana i ponovno svjedočimo da je pravosudna mjera zabrane prilaska nasilnog supruga životnoj odabranici na manje od 50 metara apsolutno neučinkovita. Muškarac u Novskoj, unatoč izrečenoj mu mjeri zabrane prilaska i komunikacije sa suprugom, dočekao ju je ispred njezina radnog mjesta i nasmrt izbo nožem, a potom presudio i sebi. Ista mjera zabrane prilaska supruzi nije spriječila ni Juru M. da prije deset dana izbode suprugu i njezina prijatelja, vlastitog susjeda u Gospiću, pred kućom kojoj se nije smio približiti. Srećom, liječnici su im uspjeli spasiti živote, a Jure sada u istražnom zatvoru čeka suđenje. Kao bumerang se nakon slučaja Novska zapravo vratila izjava općinske državne odvjetnice iz Gospića koja Juri, nakon što je supruzi učestalo prijetio smrću i čak je u jednom slučaju i lišio slobode i zatočio u kuću, nije odmah izrekla mjeru jednomjesečnog pritvora. Izjava "kamo bismo došli kada bismo zatvarali sve obiteljske nasilnike" dobila je novi epilog. Ne možemo se oteti dojmu da smo možda drukčijim procjenama nasilnika mogli izbjeći dvostruki pokušaj ubojstva u Gospiću i ubojstvo i samoubojstvo u Novskoj. Sigurna sam da nitko nije želio da do ovakvih raspleta bračnih problema dođe, ali do njih dolazi sve češće i na sve brutalnije načine, a kada sustav takve brutalne posljedice ne spriječi na vrijeme, najviše stradaju i pate djeca. Na njih, očito, ne misle ni nasilnici. Iako se često patetično kunu u ljubav prema djeci, na kraju prevlada vlastita sebičnost. I nakon slučaja Novska i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ponavlja da nasilniku nije dovoljno samo zabraniti prilazak žrtvi, jer je tu mjeru teško kontrolirati. Zalaže se i za strože kažnjavanje nasilja. Navodi da je za čak tri puta u sedam godina porastao broj slučajeva nasilja među bliskim osobama, a u 79 posto njih stradaju žene. Situacija, dakle, postaje sve drastičnija, nasilje sve brutalnije i sustav mora doživjeti promjene, a kazne moraju postati strože. Nužna je bolja procjena državnih odvjetnika kada odlučuju hoće li prijavljenog nasilnika zatvoriti ili mu zabraniti prilazak žrtvi. Neka im u odluci pomognu i psihijatri, koji će moći procijeniti i trebali li takve posesivne i patološki ljubomorne nasilnike i liječiti. Trošimo milijune na preuređenje raznih ministarstava, milijarde netragom nestaju iz državnih tvrtki... Novca, dakle, ima; potrošimo ga na zaštitu žrtava, liječenje nasilnika, pa makar i dograđivali zatvore/pritvore i bolnice.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’