Kvalifikacijska utakmica za odlazak na Svjetsko rukometno prvenstvo u siječnju 2015. u Kataru između BiH i Latvije odigrane 2. siječnja (četvrtak) u Vitezu i dalje je tema mnogih rasprava i komentara građana Viteza, ponajprije Hrvata u ovom srednjobosanskom gradu. Razloga za to je više, no u prvom su planu tri. Prvi, ali ne i najvažniji, povjerenje je ukazano Vitezu da prvi put u svojoj povijesti bude domaćin jednoj državnoj sportskoj selekciji u službenom međunarodnom nastupu. A ako sjećanje ne vara, Vitez je, ujedno, i prvi bosanskohercegovački grad koji nije s bošnjačkom većinom u kojemu je nastupila neka od sportskih reprezentacija BiH. Zašto baš Vitez i nije teško objasniti ako se zna da bi Vitez mogao i trebao, po mnogo čemu, biti kotač zamašnjak, nukleus buduće suvremene, demokratske, europske Bosne i Hercegovine, države potpuno ravnopravnih konstitutivnih naroda i svih građana.

Povjerenje Vitezu na inicijativu predsjednika Rukometnog saveza BiH Nevenka Hercega u organizaciji ove važne utakmice ujedno je bila i velika odgovornost, a Vitežani, rukovodstvo mjesnog Rukometnog kluba “Vitez” prije svih, poduzeli su sve kako bi to povjerenje u potpunosti i opravdali. I nema dvojbe, u tomu su, kada je u pitanju organizacija koja domaćinu pripada, u potpunosti uspjeli. A to su, uostalom, bez ikakvih rezervi, potvrdili prisutni čelnici RS BiH. Predsjednik Nevenko Herceg, je mogao biti ponosan na Vitežane, kao i domaći i gostujući reprezentativci i službene osobe…!

Drugi je razlog raspravama, komentarima…, vrlo dobra rukometna predstava, ranga, kvalitete i važnosti kakvu Vitez do sada nije imao priliku vidjeti i doživjeti. Igralo se žustro, maksimalno borbeno i požrtvovno, ali i maksimalno korektno. Rukometaši domaće momčadi za svaki dobar potez, za zalaganje, od prepune Gradske sportske dvorane, nagrađivani su burnim odobravanjem, na kraju i ovacijama za tijesnu, ali potpuno zasluženu pobjedu.

Na žalost, treći razlog rasprave, koji i dalje traje, baca u sjenu prva dva, i to ona što sport čine lijepim, neponovljivim, ono što u normalnim okolnostima oplemenjuje, što je mnogima duševna hrana, duhovna nadogradnja, bogatstvo koje se ne mjeri novcem! Naime, sve to su gurnuli u drugi plan pridošli tzv. navijači reprezentacije BiH iz Sarajeva, Visokog, Zenice, Travnika…, njih više stotina. To su činili sportskoj priredbi neprimjerenim pjesmama, porukama, klicalo se Jugoslaviji (?) s namjerom, valjda isprovocirati viteške Hrvate prisutne na utakmici. Mahalo se desecima ratnih zastava Armije BiH i Republike BiH dok je svirala himna BiH stotine “vjernih navijača” reprezentacije BiH pjevalo je pjesme vojnika ABiH iz ratnog vremena, mahalo ratnim zastavama…!

Što se htjelo, što se željelo? Je li se željelo Hrvatima Viteza, uzornim domaćinima reprezentacije BiH, pokazati čija je Bosna i Hercegovina zemlja i država, čija je reprezentacija, koje i kakve poruke nose pjesme u vrijeme intoniranja državne himne. Je li se željela isprovocirati iskra sukoba što bi imalo nesagledive posljedice. Tim “gostima”, sa žaljenjem se komentira u Vitezu, pridružili su se i domaći Bošnjaci pjesmama, porukama, zastavama…! Srećom, na sve te provokacije s hrvatske strane nije odgovarano ni na jedan neprimjeren način, no ostali su razočarani, tužni, i gnjevni. Zašto nitko, pitaju, nije reagirao, zašto tu sramotu ni do danas nijedan bošnjački mediji nije prenio i pokazao svojim čitateljima i gledateljima. A kada su u pitanju neprimjereni istupi Hrvata u BiH ili u Hrvatskoj (slučaj Šimunić), mediji su vrlo vrijedni, revnosni.

Što bi bilo, pitaju sada Hrvati u Vitezu, da su oni donijeli ratne zastave HVO-a? Što bi bilo da su u vrijeme intoniranja državne himne pjevali neke neprimjerene pjesme.? Što bi bilo ili što je moglo biti? Jer provokacije vrlo često dobiju i odgovor istom mjerom. A onda… “Na sreću nije, jer razum je prevladao ili je, pak, iznenađenje postupcima pristiglih ‘navijača’ reprezentacije BiH bilo preveliko.

Danas, 8. siječnja, u Vitezu će se odigrati još jedna kvalifikacijska utakmica za odlazak na Svjetsko rukometno prvenstvo u siječnju iduće godine u Kataru. Gosti reprezentacije BiH i Viteza bit će reprezentacija Estonije, pa se sada među Hrvatima Viteza i susjednih općina javlja, da parafraziramo Hamletovu dvojbu: Ići na utakmicu ili je potpuno bojkotirati. Bilo je, i još i ima, i ideja i prijedloga kako se “klin klinom izbija”, ili kako se mora bezuvjetno otkazati domaćinstvo ovoj utakmici. No, brzo i odlučno se reagiralo, sve je dignuto na noge i može se reći da su već u korijenu sasječene i osujećene takve ideje i namjere.

No, je li netko razmišlja da se onim bolesnim, idiotskim idejama i postupcima s druge strane, demonstriranim na utakmici protiv Latvije i očekivanim protiv Estonije, odlučno stane u kraj. Teško je u to povjerovati jer se sada u Vitezu sve više provlači teza kako je “osvajanje” Viteza dirigirano, organizirano, kako je sve planirano, a plan nije u potpunosti uspio jer Hrvati nisu nasjeli, nisu prihvatili “klin klinom izbijati”. Za neke je potvrda takve teze potpuna šutnja bošnjačkih medija koji, u ovakvim situacijama, “pušu u isti rog”.

Više od pola zaposlenika u ovoj industriji namjerava napustiti radno mjesto u sljedećoj godini