Nakon prošlotjednih veličanstvenih reprezentativnih (vaterpolisti), klupskih (Dinamo) i individualnih (Sandra Perković) sportskih uspjeha u Hrvatskoj, točku na "i" stavio je jedan hrvatski klub na kraju svijeta. Nekadašnji klub Croatia Sydney, a otprije dva desetljeća Sydney United 58, plasirao se u završnicu Kupa Australije i tako postao prvi klub u povijesti koji je kao drugoligaš uspio izboriti finale. Na krilima 12 tisuća navijača u dramatičnim produžecima pobijedio je Brisbane Roar. Klubom su oduvijek uglavnom upravljali i u njemu igrali Hrvati. Naglašavam to zbog činjenice što je Croatia Sydney nosila takvo ime do 1992. godine, nakon čega su odlukom australskih vlasti iz imena svih klubova izbačena nacionalna obilježja. Croatia Sydney postala je Sydney United 58.

Klub su osnovali hrvatski iseljenici koji su došli u Sydney nakon Drugog svjetskog rata. Putem njega htjeli su očuvati svoj nacionalni identitet te ujedno stvoriti platformu za političko djelovanje. Ubrzo nakon uključivanja u Nogometni savez Novog Južnog Walesa, Croatia Sydney FC izbila je na čelo ljestvice. Nakon toga prebacila se u novoosnovanu buntovničku nogometnu ligu NSW Soccer Federation. Nju su stvorili etnički klubovi nezadovoljni svojim položajem jer strukture unutar federacije nisu tolerirale nove nebritanske migrante. K tomu, stvarali su sliku u javnosti da nogomet u Australiji nije popularan zbog etničke obojenosti sporta. To je bio argument vlastima za izbacivanje nacionalnih naziva iz klubova. Dakle, etničke momčadi ne mogu igrati ni u Prvoj ligi. Uz to, ona je franšizirana. Napravljena je lukavo. Iz nje se ne ispada kako nacionalisti u nju ne bi upadali. Stoga nacionalno obojeni klubovi jedinu priliku vide u kupskom natjecanju, a Hrvati u Sydney Unitedu 58 iskoristili su je na čudesan način. Plasirali su se u finale. Pobijede li prvog dana listopada, među Hrvatima Australije nastat će takva euforija kao kada su vatreni osvojili srebro na Svjetskom prvenstvu. Zar HRT ne bi trebao osigurati izravan prijenos tog povijesnog spektakla!?

Ime Croatia, Croat ili pridjev croatian nosilo je ili nosi 68 nogometnih klubova diljem svijeta. Najveći broj s tim imenom ih je u Njemačkoj. Od Berlina pa do Stuttgarta ima ih čak 27. U Australiji je nastalo jedanaest NK Croatia. Sljedeća je po brojnosti Kanada s 10 klubova. U SAD-u su tri Croatije te po jedan klub s nazivom Croat i croatian. U Švedskoj je pet klubova naziva Croatia, baš kao i u Švicarskoj. U Čileu je jedan klub nazvan Croata, a u Belgiji je Kroacia. U Francuskoj je, također, jedan kub Croatia, a u Italiji Croata. U Rumunjskoj pak postoji nogometna reprezentacija Hrvata iz Rumunjske. Dakako, i ostali klubovi u dijaspori s imenima poput Tomislava, Sokola, Domagoja… osnivani su s ciljem očuvanja vlastitog i nacionalnog identiteta.

Prvi klub izvan domovine zvao se Hrvatski orlovi. Osnovan je 1922. u Milwaukeeju, u SAD-u. Prvi uspjeh postigao je NK Sokol 1925. osvojivši prvenstvo pokrajine Magallanes u Čileu. Veliki uspjeh ostvario je NK Metros-Croatia iz Toronta 1976. kada je postao prvak NASL-a, tadašnje zajedničke profesionalne nogometne lige SAD-a i Kanade, a Croatia Melbourne dvaput je bila prvak Australije. NK Croatia Malmö od 1982. do 1990. postao je prvak šeste, pete, četvrte i treće švedske lige i tako izborio nastup u drugoj ligi. Croatia Berlin osvojila je prvenstva Njemačke u futsalu… Brojni su sportaši pronijeli slavu svoje domovine igrajući za klubove koji se zovu Croatia. Mnogi od njih napravili su velike karijere. Zamislite smotru svih nogometnih klubova iz dijaspore na Maksimiru. Recimo dogodine, u kolovozu. Uz 68 klubova s imenom Croatia, ima još toliko Domagoja, Tomislava, Sokola... Tisuće hrvatskih nogometaša iz iseljeništva na najvećem mimohodu. Slika za povijest, za ponos. Zar je to problem organizirati?

Hrvati se u iseljeništvu ponajviše okupljaju oko Crkve. Neke velebne bogomolje su i sagradili. Uz religijsku pripadnost, nacionalni identitet iskazivali su i osnivajući nogometne klubove. To im je u počecima bilo nadomjestak za obitelj, ali ponajviše za očuvanje i iskazivanje hrvatstva. A kada bi stvorili obitelj, svoju bi djecu vezali za Croatiju ili kao igrače ili navijače. Uistinu je impresivna njihova ljubav prema domovini. Iseljeništvo ju je osobito iskazalo u ratu. U miru nacionalno, pa barem i simbolično, važnije im je nego Hrvatima u domovini. Zato se toliko sreće ime Croatia.

U RH i BiH hrvatskim klubovima daju neka druga imena. Čak je, kada je Tuđman promijenio ime Dinamu u Croatia, nastala pobuna. Ono je postalo razlog za žestoke podjele. Bez obzira na podrijetlo imena, navijači su htjeli Dinamo. Eto, tako ono za čime čezne iseljena Hrvatska domovini nije važno. Jer Croatiju ima. Unatoč svim razlikama, u finalu će se svi okupiti uz Croatiju. Iako se tako ne zove, sa Sydney Unitedom 58 jednako će kucati srca svih Hrvata. Ma gdje bili! •

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura