Glazba je zvonka radost, a gdje je pjesme, tu je i smijeha. Ovih dana puno se piše i priča o tome koji će pjevač ili pjevačica za najluđu noć, Novu godinu, zaraditi ludu lovu. Vrti se toliko novca da se mnogima zavrti u glavi. Ma, da ti pamet stane, pa mnogim pametnima više nije do pjesme po onoj znanoj: “Tko pjeva, zlo ne misli, a tko misli, nije mu do pjesme!” Pa se prisjetismo anegdote vezane uz Napoleona i pjevača. Francuski car prije dva stoljeća upita nekog popularnog pjevača za koliko bi novca pjevao na njegovu rođendanu. Pjevač je lupio debeli iznos, a Napoleon u čudu reče:
- Pa tolika je mjesečna plaća moga generala!
- Poštovani care, pa neka vam onda general pjeva na rođendanu - uzvratio je pjevač.
Glazba nas zna oduševiti, a brojni glazbenici s duhom i nasmijati! Bezbroj je anegdota vezanih uz glazbu i glazbenike, a mnoge od njih vezane su i uz politiku i stanje u društvu uopće. Kad su komunističke vlasti u vrijeme hrvatskog proljeća zabranile nastupe Vici Vukovu, hercegovački gangaši bi zapjevali: “Vice Vukov, naše gore grana, on bi piva, ne smi(je) od organa!” Organa tadašnjeg reda i poretka, naravno. Zbog te i takve gange išlo se i u zatvor. Prošlo je više od pola stoljeća od toga, sad ponegdje zabranjuju Marku Perkoviću nastupe, a Thompsonovi fanovi uzvratiše:
- Neće ni oni u Čavoglave!
Kad su hercegovački fanovi nagrnuli na jedan od Thompsonovih koncerata u Hrvatskoj, carinik upita jednu skupinu:
- Je li itko ostao u Hercegovini?
- Je baba Mara, ostala čuvat’ dicu – uzvratio je jedan Ero s ovoga svijeta.
U vrijeme bivše države u vojarnama JNA na razglas se puštala i zabavna i narodnjačka glazba. Jedan oficir pozvao je na raport vojnika koji je na razglas puštao samo zabavnu glazbu te ga upita:
- Kakvu to ti muziku puštaš na razglas, je li?
- Puštam pop, rock, zabavnu glazbu – odgovori vojnik.
- Hoću da puštaš narodnu muziku jer nije ovo Jugoslavenska ZABAVNA armija, nego Jugoslavenska NARODNA armija – dreknu oficir JNA.
U vrijeme agresija na Hrvatsku Jura Stublić i grupa Film snimili su pjesmu “E, moj druže beogradski!” Hrabri Jura ju je nakon rata pjevao i u Beogradu. No, Bora Čorba na svoj je čorbast način na Jurinu melodiju snimio pjesmu koja ide ovako: “E, moj druže zagrebački, evo nas kod vas u pljački!” Kad je Severina imala problema na granici sa Srbijom, vicmaheri su odmah reagirali. Severina je navodno rekla:
- Pustite me, ispunit ću vam tri Arene!
Nekoliko glazbenika krasi nevjerojatna duhovitost; što su talentiraniji, to su duhovitiji. Kao što su Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Škoro, Kićo, Drago Diklić Fićo, Ivica Krajač, Džimi Stanić… Oliver Dragojević, kojeg su zbog naočala zvali Očalinko, bio je na koncertu Raya Charlesa u Splitu. Publika nije bila zadovoljna kvalitetom razglasa, a Oliver u svom zajedljivom stilu reče:
- Niti on nas vidi niti mi njega čujemo!
Ovu anegdotu čuli smo od splitskog novinara, književnika i humorista Mladena Vukovića. Ispričao ju je u emisiji “Kad se smijah, tad i bijah” na Radiopostaji Split. Ispričao je mnoštvo drugih anegdota prikupljenih iz više izvora (mnoge je čuo od glazbenika kao novinar), vezanih uz Olivera Dragojevića. Te anegdote objavio je na stranici Radiopostaje Split pod naslovom “Oliver u anegdotama – Vedar trag u (besk)raju, drag trag u raju”. Svidjela nam se anegdota o Oliveru i djevojci bubnjara splitskog benda Delfini, koji ga je pratio na nastupima. Ana Kodrić Ivelić priča:
- Kada sam kao cura hodala sa svojim današnjim suprugom Janom Ivelićem, koji je svirao bubnjeve i u Oliverovoj pratećoj grupi Delfini, čekali smo neki koncert i Oliver me upita: “Mala, zašto se ne udaš za Jana?” Kažem mu da nije do mene, da hoću ako me zaprosi! Oliver me onda priupita što radim, ja mu kažem da znam tri jezika, a on će: “Govoriš tri jezika? Mala, kad naučiš mučat’ (šutjeti), onda će te on uzeti!”
Oliver je znao mnoštvo viceva koji su u njegovoj interpretaciji dobivali posebne kocke vedrine. Arsen Dedić priča je za sebe, njegove duhovite eskapade zrele su za antologiju hrvatskog humora. Kad ga je jedan pjevač upitao može li nešto njegovo (skladbu, naravno) OBRADITI, Arsen je u svom zajedljivom stilu odgovorio:
- Možeš OBRADITI moj neobrađeni vinograd u Šibeniku!
Za neki neuspjeli glazbeni projekt znao bi reći:
- Neuspjeh preko noći!
Neki bi se pjevači znali našaliti na svoj račun, ali i na žiro-račun. Pa jedan od njih, vidjevši malo publike na koncertu, reče:
- Više je ljudi bilo na “izlivanju” betonske ploče kad sam gradio kuću!
Jedan je zajedljivac nakon neuspjelog koncerta nekog pjevača kazao:
- Skuplji bio izlaz nego ulaz!
O Mati Buliću, kralju dijaspore, čuli smo zgodnih priča. Kad smo radili intervju s Matom, Toni Lasan, splitski skladatelj na “privremenom” radu u Njemačkoj, pohvalio je jedinstvenu boju glasa kralja dijaspore:
- Kao da Mate ima gusle u svojim glasnicama!
Ivo Jagnjić, splitski skladatelj, vođa popularne grupe Dalmatino, skladao je Matinu uspješnicu “Tiho, tiho teče Neretva”. Ivo nam je jedne prigode rekao:
- Meni moja žena reče da mogu napisat’ tisuće i tisuće pisama, ali da će mi uvik bit’ najlipša “Tiho, tiho teče Neretva!”
Širokobriježanin Ivan Mikulić, koji je zastupao Hrvatsku na Eurosongu 2004. godine s pjesmom “Daješ mi krila”, prije toga imao je sjajan nastup na Dori. U knjizi “Široki osmijeh” objavili smo anegdotu:
- Civa (nadimak Ivana Mikulića) sinoć je Širokom osvjetlao obraz - reče jedan od širokobrijeških glazbenika na jutarnjoj kavi nakon nastupa Ivana Mikulića na Dori.
- Svaka čast, ali nije mi jasno zašto je gotovo pola pjesme otpjevao stisnutih očiju - primijeti drugi.
- Možda je pjesmu naučio napamet - dade svoj komentar Zoran Rezić Žaga, inače Civin “školski”.
Pjevač Dražen Ćorić iz Širokog Brijega, koji je imao zapažene nastupe na festivalu Melodije Mostara, nevjerojatno je duhovit (objavio je i nekoliko karikatura). Kad je s bendom Stari zvonik pjevao u nekim svatovima, priđe mu jedan svat s glazbenom željom:
- Možeš li mi za 100 eura otpjevat’ pjesmu “Dva galeba” (narodnjački hit)?
Ćorić inače u svom repertoaru izbjegava narodnjačku glazbu pa mu uzvrati:
- Ne mogu za 100 eura pjevati DVA GALEBA, ali mogu za 50 eura otpjevati JEDNOG GALEBA!
Naravno, mislio je na Oliverov evergreen “GALEB i ja”. Humor je krasio i velikog hrvatskog glazbenika Ivicu Krajača, koji je devet godina bio umjetnički direktor Melodija Mostara. Večernji list bio je medijski pokrovitelj tog festivala pa smo u ulozi novinara rekli Krajaču da smo pozvali i kolegu iz Zagreba koji nam je kazao:
- Doći ću u Mostar ako mi jamčite da će na festivalu izbiti neki skandal.
- Reci kolegi da je i festival bez skandala također skandal – našali se Krajač.
U jednom društvu na Splitskom festivalu razgovaralo se o temi Splita kao mjestu velikih glazbenih autora i pjesama, a onda je Krajač upitao okupljene koja je po njima prava splitska pjesma. Oni rekoše da je to znana “Nima Splita do Splita”, a Krajač im reče da su autori te splitske pisme dva purgera: Nikica Kalođera i – Ivica Krajač! Ta anegdota objavljena je u Večernjaku prije tri i pol godine u tekstu Tonija Volarića. Kažu da se anegdote (kao i vicevi) brzo zaboravljaju, ali one koje prežive, ostanu, kako reče Voltaire, kao svjetlucav prah što ga iza sebe ostave značajne ličnosti. Puno je anegdota i viceva vezanih uz glazbeno Sarajevo. Kad je sarajevska legendarna rock skupina Indexi nastupila negdje u inozemstvu, jedan glazbeni kritičar bio je oduševljen njihovim nastupom pa je rekao:
- Da pjevate u Engleskoj, bili biste popularniji od Beatlesa!
- Pa mi u Sarajevu i jesmo popularniji od Beatlesa – uzvratio je Davorin Popović.
U izdanju Večernjeg lista izišla je autobiografija Željka Bebeka “U inat svima”, koju je priredio Robert Bubalo, urednik Večernjakove Nedjelje, a uredio Večernjakov kolumnist Žarko Ivković. Legendarni pjevač Bijelog dugmeta, koji desetljećima uspješno samostalno nastupa, na pragu 80. godine života u jednoj televizijskoj emisiji, odgovarajući na pitanje o njegovoj autobiografiji, rekao je:
- Izdavač je na kraju knjige zaboravio napisati “Nastavit će se!”
Pamte se brojne fore Neleta Karajlića, vokala benda Zabranjeno pušenje. Pričao se i vic na račun sarajevske grupe Hari Mata Hari, u kojoj je nastupao i popularni pjevač Hari Varešanović:
- Kako se u Bosni kaže Harry Potter?
- Hari Potter Hari!
Kemal Monteno volio se šaliti. U “green roomu” festivala Melodije Mostara čekao je svoj nastup, a s televizora se čuo nastup širokobriješkog pjevača Frenkija, čiji je glas po boji jako sličan glasu Kemala Montena. Kemo društvu za stolom reče:
- Čujem sebe na sceni, a nu mene ovdje s vama!
U Sarajevu se pričao vic o Dalaj Lami koji je držao predavanje o budizmu. Jednoj baki nije se svidjelo njegovo predavanje pa mu je prišla i nešto mu ružno rekla, a Dalaj Lama je KLEPI papirima iz kojih je čitao. Onda se iz publike čuo glas:
- Ne KLEPEĆI NANA, LAMA!
Ni glazba ne može bez Muje i Hase. Kad je slavna rock grupa U2 nastupala u Sarajevu, Haso upita Muju:
- Kad ovi nastupaju?
- Lijepo ti na plakatu piše: U DVA!
Pitali su Muju zna li tko je Mick Jagger, a on odgovori:
- Znam, kako ne znam, to je onaj što ima usne k’o pjevač Roling Stonesa?
Pošao Mujo bez novca na koncert Lepe Brene pod nazivom “Uđi slobodno” (po Breninu hitu), a onda se šokirao kad je na ulazu u dvoranu vidio plakat i cijenu ulaznice:
- Joj, što je ovo, piše UĐI SLOBODNO, a ulaznica košta 30 maraka!
Fata je često navečer išla na pjevačke probe, a Mujo je upita:
- Što radite na tim pjevačkim probama?
- Pa popijemo nešto, tračamo, pričamo viceve - odgovori Fata.
Dobro, a kad pjevate? - znatiželjan je Mujo.
- Pjevamo kad se vraćamo doma - objasni mu Fata.
Mujin sin priča:
- Moj babo Mujo napisao testament i sve što ima daruje Severini.
- A što sve ima tvoj otac? - upitaše ga.
- Ima samo mene - odgovori Mujin sin.
Naravno da Severina nije prihvatila Mujinu “imovinu”! Ivica Propadalo, zagrebački slikar, scenograf i dizajner te član grupe Teška industrija, prisjeća se svojih sarajevskih dana. Prije Teške industrije bio je član grupe Cod, koja je na turneji pratila Zdravka Čolića, Kemala Montena i Jadranku Stojaković. Zbog svog smisla za humor vozio se u automobilu s pjevačima, a ostali članovi grupe vozili su se u posebnom kombiju. Ispričao nam je kako se s članovima benda “ugrizao za jezik”:
- Vozili smo se iznad Brela, a na radiju je bilo izvješće o Splitskom festivalu. Voditelj je najavio: “Ovogodišnji pobjednik Splitskog festivala je mladi, talentirani pjevač Dubrovačkih trubadura Oliver Dragojević s pjesmom “Ća će mi Copacabana”. Nakon toga pustili su pjesmu i mi smo je pažljivo saslušali, a kada je pjesma završila, naš “stručni konzilij” zaključio je jednoglasno: “Od ovoga pjevača nikad velike zvijezde neće biti”. Sada, s odmakom od pola stoljeća, mogu opravdati tu našu “stručnost” na našu mladost. Oliverovo pjevanje, od piskutavog glasa, kao u toj pjesmi, godinama se gradilo u najljepše tonove.
U Hercegovini je najpopularnija fora vezana uz glazbu ona između vlasnika hercegovačkog kluba i pjevača. Vlasnik kluba nazvao je pjevača i pitao ga za cijenu njegova nastupa, a pjevač mu reče:
- Ovisi o veličini prostora vašeg kluba.
- Kakve veze ima prostor, ta nećeš krečit’ – uzvrati Ero s ovoga svijeta.
Na sata glazbenog odgoja nastavnica je na harmonici počela nešto svirati, a sinčić nekog tajkuna iz džepa izvadi 100 eura i stavi na harmoniku! Postoje, naravno, i duhovite fore i o Mati Miši Kovaču. Postavlja se pitanje o tome kakva je razlika između Miše Kovača i neke mlade nadobudne pjevačice, a odgovor glasi:
- Svi pjevaju, Mišo ne čuje, ona pjeva, nitko je ne sluša!
Stjepan Džimi Stanić svakako spada među najduhovitije osobe na estradi. Posebno se zna šaliti na svoj račun. Glumac Slaven Knezović prisjetio se kako je Džimi opisao svoj razgovor ugodni sa stjuardesom. Džimi je sjeo u zrakoplov i nakon nekog vremena reče stjuardesi:
- Draga gospodična, ljudi iz ovog zrakoplova izgledaju kao mravi!
- To, dragi Džimi, i jesu mravi, zrakoplov još nije poletio - uzvrati stjuardesa.
Nakon jednog humanitarnog koncerta bili smo u društvu Gibonnija i Nine Badrić. Gibonni je na jednoj servijeti crtao tlocrt svoje buduće kuće na atraktivnoj i za gradnju zahtjevnoj lokaciji. Nina ga upita:
- A gdje je tu malo prostraniji dnevni boravak?
- Mi Dalmoši najveću pozornost poklanjamo kužini, a dnevni boravak je u najbližem kafiću ili konobi - “objasni” joj Đibo i pokaza joj poziciju dnevnog boravka na tlocrtu.
Pjevač po imenu Alaga Gagić, a po zanimanju brijač, upoznavao se s Ibricom Jusićem, koji se predstavi:
- IBRICA.
- BRICA – predstavi se i Alaga BRIJAČ.
U jednom tekstu o Halidu Bešliću u Večernjaku napisali smo da je popularni pjevač “narodnjak za gospodu” i “balkanski Elvis”, a naslov teksta bio je “Slavuj iz sela Vrapci”. Halidu se jako svidio naslov i pitao je kako znamo za to selo koje je u vezi s njegovim podrijetlom pa smo mu rekli:
- Slavuji i vrapci spadaju u istu priču.
Kod nas se u glazbenim forama nalaze i svjetske zvijezde. Pitali su Shakiru:
- Kakva si?
- Vaka, vaka, e, e! – odgovorila je Shakira pjevušeći svoj hit.
Talijanski pjevač Adriano Celentano našalio se na račun publike:
- Pjevači misle da publika plješće njima, a zapravo publika plješće sebi jer zna pjevati njihove pjesme!
Pitali su Deana Martina što on najradije sluša, a slavni američki glumac i pjevač odgovorio je:
- Najradije slušam zvuk kocki leda u viskiju i zveket novca!
Postoje brojne anegdote o slavnim svjetskim glazbenicima i njihove duhovite izjave. Jednom glazbeniku koji je obožavao vino (kao inspiraciju) prijateljica zajedljivo reče:
- Tebe bi trebala držati dvojica, a da jedan u tebe ulijeva vino!
- Bolje bi ipak bilo da me jedan drži, a da dvojica ulijevaju u mene vino – uzvratio je vinoljubac.
Slavni Beatle John Lennon kazao je:
- Život je nešto što se događa dok ste zauzeti stvaranjem planova za druge stvari.
Rekao je i to da stvarnost ostavlja puno prostora mašti. Kakva sreća za glazbenike i umjetnike uopće. Krleža je na sebi svojstven način opisao glazbu riječima: “Glazba je lirska paučina između srca i mozga!” Beethoven se usudio reći da je glazba veće otkriće od sve mudrosti i filozofije! Naravno da pritom nije mislio na šund koji od sedam nota ne pravi sto divota, nego tisuću grozota! Netko je rekao da sve umjetnosti nastoje sličiti glazbi, a mi kažimo da pravim umjetnicima to i uspijeva. Neki nas znaju i nasmijati. A smijeh nije grijeh, nego lijek.