BiH je davno prije Hrvatske, još 2002., kao valutu trebala dobiti euro. Od te je godine konvertibilna marka (KM) tečajno čvrsto vezana uz europsku valutu pa je logično bilo i preimenovati je u konvertibilni euro (KE). Naziv konvertibilna marka bio je primjeren 1998. kada je odlučeno da zamijeni dotadašnje bh. valute i da, prema fiksnom tečaju, vrijedi jednu njemačku marku. Za takvo "njemačko sidro" bh. valuta bila je vezana samo četiri godine. No, kada je euro postao nacionalna valuta većine zemalja tadašnje Europske unije, konvertibilna marka svoje je fiksno vezivanje zamijenila za euro. Umjesto da se to ističe kao poticaj prihvaćanja bogatstva i drugih europskih vrijednosti, država BiH od istog tog EU-a preuzela je samo ono najlošije. Devalvaciju. Slabiji euro znači i slabiju bh. marku.
Uz to, sve novčanice konvertibilne marke imaju i europsko podrijetlo. Tiskaju se u zemljama zapadne Europe (Francuskoj, Austriji i V. Britaniji). Čak i izgled i karakteristike novčanica te njezinih apoena odredili su stranci, tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp i prvi poslijeratni guverner Centralne banke u BiH Novozelanđanin Peter Nicholl. Prije njih zakon za uspostavljanje Centralne banke pripremio je Steve Hanke, posebni izaslanik američke vlade.
Za Nicholla se može reći da je možda i najuspješniji stranac u BiH. Uz to što je osmislio i dizajnirao marku, uredio je platni sustav koji i danas funkcionira. A kada je došao, zatekao je dnevnu stopu inflacije od 37%, tri platna sustava, 76 registriranih banaka, od kojih nijedna nije poslovala u cijeloj zemlji. U podijeljenoj državi trgovalo se četirima valutama: Srbi su koristili jugoslavenski dinar, Hrvati hrvatsku kunu, Bošnjaci bosanski dinar koji su uveli tijekom rata. Jedina valuta koju su svi koristili bila je njemačka marka.
Kako se domaći političari nisu mogli dogovoriti o zajedničkoj novčanici i njezinu izgledu, Peter Nicholl zamolio je francuske stručnjake da dizajniraju bh. novac naglašavajući da treba podsjećati na njemačku marku. Supruga i on u Parizu su dali umjetnicima imena i slike književnika koje su predlagali predstavnici triju nacionalnih korpusa. Kada je francuski prijedlog KM bio gotov, Nicholl ga je nakon beskrajnih domaćih rasprava predložio visokom predstavniku da ga nametne. Već nakon dva, tri tjedna KM je zaživio.
Nakon četiri godine korištenja Nichollovih novčanica, domaće vlasti uvidjele su da njegovi književnici nisu međunacionalna opasnost. Potaknulo ih je to da prvi put sami usuglase izgled jedne novčanice, one od 200 KM. Dogovorili su se da je s jedne strane krasi Ivo Andrić, a s druge most – na Drini ćuprija. Za razliku od nobelovca, drugi književnici nisu imali sreće biti monetarna vrijednost na cijelom području države. U Federaciji su u "optjecaju" Mak Dizdar, Antun Branko Šimić, Musa Ćazim Ćatić, Nikola Šop, a Republici Srpskoj Aleksa Šantić, Filip Višnjić, Jovan Dučić i Petar Kočić. Dobro je što se "svima njima" može jednako plaćati na cijelom prostoru BiH.
Veliki broj novčanica povlačen je jer su se na njima događale nevjerojatne, groteskne slovne i druge pogreške. Čak novčanica od jedne KM u verziji za Republiku Srpsku zbog tiskarske pogreške nikada nije puštena u promet. Papirnate novčanice manjih apoena povlačene su i zbog zamjena za kovanice. Jedna od takvih je i ona od 5 KM. I upravo kada sam zaboravio kako izgleda, prije nekoliko godina susreo sam Petera Nicholla u njegovu rodnom gradu Wellingtonu na Novom Zelandu. Kaže kako nije mogao ni sanjati da će njegov potpis godinama stajati na svim bh. novčanicama. Darovao mi je jednu povučenu od 5 KM i na njoj napisao posvetu. Danas tako imam novčanicu s njegovim dvama potpisima: kao guvernera – otisnuti i umirovljenika – originalni.
Zanimljivo je kako je bilo zamišljeno da KM bude u uporabi samo šest godina. Do 2004. No, kako je poput jedinstvenih registracijskih pločica bio prihvaćen, u optjecaju je sve do danas. Čak bi se moglo reći da je BiH preteča europske valutne politike. Uspjela je na poslijeratnom izrazito podijeljenom prostoru uvesti zajedničku, europsku novčanicu. Čak četiri godine prije uvođenja eura. Otkako je uveden euro, fiksno vrijedi 1,95583 KM kao što će u RH od Nove godine 7,53450 kuna biti jedan euro.
Kako bi pojednostavnila svoj platni promet, BiH ga treba uskladiti s europskim. Sidro i dalje treba ostati euro, samo što bi "vez" bio upola "kraći". Odnosno, sadašnja vrijednost oko 2 KM za jedan euro treba biti 1 KM, jedan euro. Ako bi EU dopustio ovakav prijedlog, u BiH bi se lako dogovorili o zamjeni KM za euro. Možda bi to motiviralo domaće vlasti da počnu ispunjavati i druge europske vrijednosti. U protivnome, ako se ne krene europskim putem, BiH će ostati moneta za potkusurivanje. I ne samo u monetarnom smislu.
