Zadnje akcije SIPA-e na suzbijanju organiziranog kriminala u BiH izazvale su brojne reakcije, a posebno je odjeknula najava kako je ovo početak kraja organiziranog kriminala u BiH. O mogućim učincima ovih akcija, kao i sigurnosnim izazovima u BiH razgovarali smo s višim asistentom na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu i autorom prve knjige o organiziranom kriminalu u BiH magistrom Mirzom Smajićem.
Kako komentirate zadnje akcije SIPA-e u kontekstu nastojanja države da suzbije organizirani kriminal?
Posljednja akcija na suzbijanju organiziranog kriminala pokazuje spremnost i kapacitet države da se suprostavi ovoj pojavi. S obzirom da ne raspolažem operativnim podacima, ne mogu komentirati u cjelosti namjeru i cilj ove akcije.
Ravnatelj SIPA-e kaže kako je ovo početak kraja organiziranog kriminala u BiH. Slažete li se s njim?
Organizirani kriminal je heterogena i složena pojava, koja sve više ima “nadnacionalni” karakter. Upravo zbog toga, danas se koristi termin “transnacionalni organizirani kriminal”, odnosno ovaj problem zahtijeva višedržavni odgovor. To znači, da suzbijanje organiziranog kriminala zahtjeva šire i regionalne akcije u istom trenutku, kako bi učinak bio snažniji.
Što je danas glavno obilježje organiziranog kriminala u BiH i zbog čega je borba protiv tog zla tako neuspješna?
Jačanjem financijske moći organiziranog kriminala raste i utjecaj na ukupna politička, ekonomska, socijalna, sigurnosna zbivanja u državi i društvu. Ta opasnost je u nekim državama više prisutna, a u nekim manje, pa tako i u BiH. Naravno, vidljiva razbijenost sigurnosnog prostora BiH izravno proizilazi iz nedefiniranog političkog i društvenog uređenja, procesa reformi i tranzicijske pozicije, te poluprotektoratskog međunarodnog političkog subjektiviteta. Također, snažan generator razvoja organiziranog kriminala u BiH predstavlja problem korumpiranosti, o čemu svjedoče brojna istraživanja, ali i pravosnažne presude o osobama koje su na različite načine bili dio bh. vlasti.
Koliko nestabilna politička situacija pogoduje razvoju organiziranog kriminala u BiH?
Kao što kaže profesor Mirsad Abazović, preduvjet organiziranog kriminala je neorganizirana država. Sukladno tomu, možemo konstatirati da ovakva ambijentalnost može pogodovati razvoju svih oblika organiziranog kriminala. Naime, organizirani kriminal ima vrlo jaku sposobnost prilagodbe svim situacijama, a posebno kada je u pitanju “nefunkcionirajuća država i njene strukture.
BiH dobiva vrlo loše ocjene kada je u pitanju borba protiv korupcije. Je li nedovoljno izgrađen institucionalni mehanizam jedini razlog takvog stanja?
Opet ponavljam, borba protiv svih oblika organiziranog kriminala, uključujući i korupciju, izravna je posljedica unutarnjeg lokaletatističkog i partikularnog pristupa suprostavljanja svim sigurnosnim prijetnjama i rizicima. I pored formiranja agencije za borbru protiv korupcije na državnoj razini, svjedoci smo da dolazi do određenih opstrukcija u radu te agencije, u smislu neusvajanja proračuna te opća nepodrška njenom radu i razviju. Na drugoj strani, pak, imamo pokušaj određenih entitetskih aktera za formiranjem posebnih agencija za borbu protiv korupcije, što po mom mišljenju samo dalje razvlašćuje državu, a jača entitetsku razinu. Generalno u BiH ne postoji sistemski pristup rješavanju problema korupcije. Na žalost, korupcija je postala društveno prihvatljiva norma ponašanja.
Bavite se i radom policijskih struktura. Treba li policiji u BiH nova reforma i što je njena glavna slabost?
BiH danas ima 16 policijskih agencija na državnoj, entitetskoj i županijskoj razini. Ovakav ustroj policije u BiH je jedinstven primjer (država-entitet-županija-općina), posebno sagledavajući novoformirane agencije iz čijeg naslova prozilazi nemoć djelovanja. Zbog toga, reforma policije je neophodna stvar, jer dosad imamo samo koordinirajuće i “dobrovoljne” mehanizme suradnje unutar BiH. Ipak, i pored toga, želim naglasiti da policije na svim razinama, a sukladno svojim mogućnostima i nadležnostima, jako dobro obavljaju svoj posao, što bi vjerojatno bilo još bolje kada bi imali jasnu liniju rukovođenja i financiranja.
Slučaj “Jašarević” pokazao je da BiH nije imuna od terorističkih ispada. Kako se uspješno boriti protiv ove pojave?
U zadnje vrijeme svjedoci smo da pitanje terorizma sve više se koriste u sekuritizirajuće svrhe. To znači, da određeni akteri pokušavaju ovaj problem predstaviti više prisutnim, nego što on jeste. Nadalje, želim naglasiti da fenomen terorizma u BiH nije ništa prisutniji, niti je opasnost od terorističkih napada veća, nego što je to u bilo kojem drugom dijelu svijeta. Ipak, možemo se složiti sa određenim istraživanjima, da najveći sigurnosni izazov BiH ne predstavlja terorizam, nego nefunkcionalna država. BiH ima kapacitete za uspješnu borbu protiv terorizma, ali opet naglašavam potrebu izgradnje integriranog policijskog sustava u BiH.
