Prof. dr. sc. primarius Žarko Šantić, dr. med. i sveučilišni profesor u mirovini, autor knjiga iz oblasti medicine te više od 50 znanstvenih radova objavljenih u domaćim i stranim časopisima, i u 92. života uspješno se bavi znanstvenim radom. I dalje se u svom rodnom Širokom Brijegu posebno bavi nutricionizmom i gerontologijom, dijabetesom i poviješću medicine u Hercegovini. U svibnju ove godine prof. dr. sc. Žarko Šantić u Zdravstvenom glasniku objavio je esej pod naslovom “Kako zdravije i dulje živjeti?”. Esej je objavljen na engleskom jeziku, a od autora smo dobili tekst na hrvatskom i za čitatelje Večernjeg lista BiH i Večernjakova portala vecernji.ba donosimo najvažnije i najzanimljivije dijelove tog teksta. Kao moto ovog vrijednog znanstvenog rada, koji je dobio pohvale medicinske struke, Aristotelova je misao: “Temelj sreće u životu je dobro zdravlje.”
U svom znanstvenom radu objavljenom u Zdravstvenom glasniku prof. dr. Šantić ističe to kako je cilj ovog eseja opisati sastavne komponente zdravlja kao nužnog preduvjeta svakog napretka, blagostanja, kvalitetnijeg, duljeg i sretnijeg života. Svrha upoznavanja zdravlja u ovom eseju opisana je u sedam komponenata koje poput stupova podupiru zdravlje, preveniraju nastanak i razvoj bolesti te doprinose bržem izlječenju, kvalitetnijem i duljem životnom vijeku. Prof. dr. Žarko Šantić citira definiciju zdravlja Ustava Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) od 1948. godine: “Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo nepostojanje bolesti i iznemoglosti.”
Potom zaključuje da prema toj definiciji nitko nije zdrav i dodaje: “Postoji suglasnost više autora koji zagovaraju kako u toj definiciji riječ ‘stanje’ treba zamijeniti ‘dinamičkom ravnotežom’. Naime, na zdravlje utječu genetski, fizički, psihički, socijalni, ali i emotivni te duhovni faktori u cjelokupnoj dinamičkoj ravnoteži.” Naglašava da je uravnotežena prehrana vječiti saveznik za održavanje zdravlja. Čovjeku je za održavanje zdravlja jako potrebno kretanje te ističe: “Tjelesna aktivnost, posebno tjelesni odgoj, treba početi rano, još u ranom djetinjstvu, jer organizam mladih ima posebnu sposobnost prilagodbe, što povoljno utječe na rast i razvoj.” San je jedan od prirodnih životnih potreba čovjeka. Naglašava složenost ljudskog tijela koje se sastoji od oko 36 trilijuna stanica, 86 različitih organa, deset organskih sustava, gotovo 100 kilometara krvnih žila, oko 700 skeletnih mišića koji su povezani s 208 kostiju te piše: “Moramo znati da čovjek nije samo zbroj stanica, tkiva i organa, već je nedjeljivo psihosomatsko jedinstvo koje, osim tjelesnog, ima emotivne i duhovne elemente. Njihove se funkcije neprekidno usklađuju i jedne na druge utječu. Uvjeti stalnih, stabilnih i harmoničnih odnosa u našem tijelu su brojni: poput tjelesne temperature, tekućine, vrijednosti elektrolita, pH, glukoze u krvi i drugih.”
Potom u svom eseju prof. dr. Žarko Šantić raščlanjuje sedam komponenti, stupova zdravlja koji doprinose zdravijem, kvalitetnijem, duljem i sretnijem životu. Jedan, ne mali, dio zdravlja čovjek dobije nasljeđem od predaka.
Genetski dio - u kojem je temeljna stvar nasljeđivanja gen koji je dio molekule DNK. Taj dio čovjek nosi sobom od rođenja do smrti i na njega se malo može utjecati. Prof. dr. Šantić dodaje: “Drugi dio je epigenetski, koji može biti potaknut brojnim čimbenicima iz okoline. Vrlo je značajan dio zdravlja i najvećim dijelom ovisan je o našem znanju, svakodnevnim navikama i stilu života. Epigenetika uključuje sve čimbenike iz okoliša i sve što unosimo u naše tijelo, poput hrane, vode, zraka, pušenja, alkohola, tjelesne aktivnosti i sna. Novije spoznaje upućuju kako i naše misli, naša vjerovanja i molitve imaju značajan utjecaj na zdravlje.”
Kad je u pitanju uloga zdravstvene službe u zaštiti zdravlja, autor ovog eseja ističe da obiteljska medicina ima najvažniju ulogu te citira velikog hrvatskog liječnika, prof. dr. Andriju Štampara: “Liječnici bi trebali tražiti pacijente, a ne pacijenti liječnika!” Naglašava kako danas svaka deseta osoba ima dijabetes, a svaka druga odrasla osoba ima povišen krvni tlak i kolesterol te ističe od kolikog je značaja rano otkriti to stanje.
U dijelu ovog eseja, koji se odnosi na važnost zdrave prehrane, autor citira Hipokrata: “Sve što hranom unosimo u naš organizam, gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život.” Autor ističe to da je raznovrsna i uravnotežena prehrana ključ za zdrav život svake osobe, da raznovrsnost namirnica osigurava uravnoteženost ugljikohidrata, bjelančevina i masti doprinosi ravnoteži (homeostazi) organizma. Bjelančevine (proteini) izgrađene su od 20-ak aminokiselina koje su međusobno povezane, a nositelji su brojnih fizioloških funkcija.
Autor naglašava da u organizam svakodnevno treba unositi količinu od jednog grama na jedan kilogram tjelesne težine, a kod djece tu količinu treba povećati za 50 posto.
Potrebno je uzimati podjednaku količinu proteina biljnog i životinjskog podrijetla. Redovito uzimanje većih količina proteina životinjskog podrijetla (posebno crvenog mesa) može uzrokovati poremećaje i bolesti poput kardiovaskularne, maligne, posebno kolona i dojke. Ta genotoksičnost crvenog mesa češća je kad se dnevno uzima 360 grama i više. Postignuta je suglasnost većine znanstvenika da je bolje konzumirati meso peradi, posebno organski uzgojenih životinja, i ribe. Kad se s mesom uzimaju salate i biljna vlakna, smanjuje se genotoksičnog crvenog mesa.
Masti su gorivo organizma, a dijele se na zasićene i nezasićene masne kiseline. Unos nezasićenih masnih kiselina povoljno utječe na zdravlje. Prof. dr. Šantić podsjeća da nije bez razloga Homer maslinovo ulje nazvao tekućim zlatom te ističe da svakodnevni unos masti ne bi trebao biti veći od 25 do 30 posto ukupnih energetskih vrijednosti, od čega sedam do deset posto zasićenih masti, onih životinjskog podrijetla. Autor se poziva na zanimljivo izvješće prof. dr. Dwighta Lundalija, u kojem se tvrdi da su osnovni uzroci srčanih bolesti upalni procesi u arterijama, a da te procese najviše uzrokuju omega 6 ulja, kao što su sojino, suncokretovo i kukuruzno ulje te brza industrijska hrana koja ih sadrži. Te upale doprinose nastanku ateroskleroze i dijabetesa.
Prof. dr. Lundali preporučuje uzimanje maslinovog ulja, ali i maslaca životinja koje idu na ispašu te voće i povrće uz redovitu tjelesnu aktivnost. Autor naglašava da pretilost donosi brojne ozbiljne posljedice za zdravlje. Potrebno je reducirati unos kuhinjske soli te ističe: “Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (2.011.) smanjenje kuhinjske soli u hrani za 50 posto godišnje spasilo bi oko 150.000 ljudskih života u Europi. Smanjiti treba uzimanje šećera, bijelog brašna, bijele riže, masti te crvenog mesa.” Ugljikohidrati su najveći dio ljudske prehrane i uz masti su najvažniji izvor energije. Razina glukoze u krvi kreće se od 4 mmol/L do 6 mmol/L, a to regulira inzulin, hormon koji luče beta stanice gušterače.
Prof. dr. Šantić, koji se posebno bavi šećernom bolesti, ističe to kako je način prehrane iznimno važan u inzulinskoj rezistenciji koja se javlja na mišićnim stanica pa gušterača mora pojačano izlučivati povećane količine inzulina kako bi održavala normalne količine u krvi te naglašava: “U tim slučajevima većina ostalih stanica u organizmu je normalno osjetljiva na inzulin. Upravo u tim stanicama nastaje pojačan učinak inzulina, što dovodi do velikog broja poremećaja i bolesti.
Nastaju brojne popratne bolesti (komorbiditeti) poput masne jetre, pretilosti osobe, povećanog arterijskog tlaka, arterioskleroze, suženja krvnih žila, šepanja - klaudikacije, infarkta srca, moždanog udara, bolesti bubrega i očiju, pa čak i malignih tumora. To stanje toliko iscrpi gušteraču da njezine beta-stanice nisu u stanju više proizvoditi inzulin, a koncentracija glukoze u krvi se sve više povećava u dijabetes tipa 2. Zato rano otkriti bolest znači spriječiti nastavak pratećih komplikacija.
Čak oko jedne trećine odraslih ljudi ima inzulinsku rezistenciju a da toga nisu svjesni, kako navodi dr. I. Kraljac, 2025. Da bi se spriječio nastanak brojnih poremećaja i bolesti koje uzrokuje taj višak inzulina, treba redovito provoditi rano otkrivanje bolesti, provoditi određene mjere u prehrani, tjelesnoj aktivnosti i liječenju. Tako se može spriječiti ili odgoditi inzulinska rezistencija.”
Prof. Dr. Šantić ističe važnost umjerenosti, raznolikosti i uravnoteženosti s više voća i povrća u prehrani. Utvrđeno je to da je mediteranski način prehrane najbolji i dodaje da postoje tri zlatna pravila za poboljšanje i zaštitu zdravlja: mediteranski način prehrane, smanjenje kalorija (za 30 posto) i redovito kretanje. Preporučuje u prehrani korištenje žitarica, krumpira, običnog i batata, obilje voća i povrća...
Ovaj i ostale zanimljive tekstove u cijelosti čitajte u tiskanome izdanju Večernjega lista BiH