U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan žena na selu, a Danica Bartolić, predsjednica Udruženja "Osmijeh žene" Laktaši i jedna od osnivača Ženske zadruge u ovoj općini kaže da život žena inače nije jednostavan i vrlo je težak.
Jadna od žena koja provodi život na selu je Jelena Bundalo (45), i to u Drugovićima kod Laktaša, javlja Anadolija.
Prethodno je živjela u Banja Luci, ali se prije nekoliko godina preselila na selo. Ekonomista po struci, dala je otkaz i sada uzgaja prepelice, kokoške, pčele, sije baštu...
Trudi se da sva hrana koju proizvede bude organska, bez koncentrata i kemikalija. Na njenim leđima je cijelo domaćinstvo u kojem živi sa suprugom i svekrom. Ima i dvoje djece koji žive u gradu. Vole selo, kaže ona, ali samo vikendom.
U svakodnevnim poslovima pomaže joj suprug, ali prema njezinim riječima "zna se koliko žena povuče deblji kraj". Većina njezinih proizvoda namjenjena je obitelji, a sve drugo što proizvede nađe kupce, pa prodaje kokošija i prepeličja jaja, svježu piletinu, te med, propolis i polen.
Ona smatra da danas žene na selu mogu lijepo živjeti.
"Žene na selu jako lijepo mogu živjeti samo ako se organiziraju. Nije im lako, posla ima mnogo više, ali čovjek što ima više posla ispunjeniji je, i duša i tijelo - sve ljepše funkcionira. Mozak je odmorniji na selu. Bude vas ujutro ptice, a ne brujanje i zujanje, frka i trka, zato sam i pobjegla iz grada na selo", rekla je Bundalo.
Na pitanje može li se živjeti od rada na selu odgovorila je "kako da ne".
"Nekih 17 godina sam radila kao trgovac u velikim hipermarketima u Banja Luci. Vjerujte da zaradim, svojim trudom i radom, tu istu plaću, a odmornija sam, nemam nekoga tko mi određuje kad ujutro da ustanem, kad da pijem kavu... Sama sam svoj gazda", priča ona.
Odgovara joj život u prirodi, na zemlji, a osim dvorišta i bašte, koristi i šumu u kojoj bere gljive, ljekovite trave, zatim pravi čajeve i ništa od toga ne kupuje. Zahvaljujući svemu tome troši mnogo manje jer u trgovinu odlazi svakih sedam do deset dana za razliku od svakodnevnih kupovina na koje je bila primorana u gradu.
Drugim ženama na selu poručila je da se organiziraju, naprave prioritete i ne forsiraju previše.
"Mislim da je najljepši posao na selu svaštarenje, ne samo raditi jednu stvar, nego više stvari kako bi se čovjek stalno dopunjavao", rekla je ona.
Iako svakodnevno vodi računa o 100 kokoški, 170 prepelica, 50 pilića i 36 košnica sa pčelama Jelena Bundalo ima vremena i za održavanje dvorišta i malog muzeja koji je obiteljski hobi obzirom da u jednoj prostoriji čuvaju stare stvari koje su se nekada koristile u domaćinstvima. Često sudjeluje u raznim projektima, a trenutno prolazi obuku iz oblasti plasteničke proizvodnje povrća.
Najviše vremena tijekom dana, oko pet sati, oduzimaju joj pčele, ali njih i najviše voli.
Pored svih svojih obveza stiže se i odmoriti i pronaći vremena za sebe, ali ipak manje nego kada je živjela u Banja Luci. Prisjetila se da je tijekom života u gradu svakodnevno odmarala nakon posla, a sada nema odmora u kontinuitetu, nego samo kad uhvati vremena, kada završi s jednom obvezom i prije nego što nastavi dalje.
Na pitanje je li u prilici otputovati na godišnji odmor odgovorila je da je to malo teže organizirati, jer domaćinstvo ne može funkcionirati bez nje obzirom da kuha, sprema i čisti.
"Nisam u situaciji da mogu otići na par dana da sve ostaviti", rekla je ona i dodala da je usprkos tome sretna i ispunjena.
Danica Bartolić, čija se organizacija trudi da u svoj rad uključi što više žena iz ruralnih područja, vjeruje da je situacija u kojoj su žene na selu slična u većini gradova i općina u BiH. Među osnovnim problemima su infrastruktura, autobusne stanice, vrtići, a najveći problem je zdravstven zaštita žena koje žive u selima, čemu je potrebno posvetiti veću pažnju.
"Znamo da je žena danas u našem prilično tradicionalnom društvu je stup obitelji s jedne strane, da je kod kuće, čast iznimkama, obvezna i da kuha i pere, pegla, sprema i da ne znam što sve ne radi, a kada to prenesemo na život žena na selu onda su tu i njive, bašte, cvijeće, životinje i tako dalje. Kada izlistate sve obveze koje žena na selu ima dođete do ogromne brojke i samo vam se postavi pitanje kako jedna žena na selu uspije to sve pozavršavati", kazala je Danica Bartolić.
Udruženje "Osmijeh žene" pokušava motivirati žene da se što više uključe u društveni život i postojeće projekte kako bi između ostalog poboljšale i svoj ekonomski položaj. Ipak glavni izgovor žena za izbjegavanje toga je nedostatak vremena.
Danica Bartolić ocijenila je da su žene na selu uglavnom "tradicionalne, povučene u sebe, nemaju naviku eksponirati se i biti prisutne negdje".
Navela je da iako postoje ekonomski samostalne žene koje žive na selu, u mnogo su manje broju, a još manji je broj onih koje imaju svom vlasništu kuću ili zemlju.
"Ne jedanput sam se susrela s činjenicom ili pričom žena da kada nešto zarade, prodaju mlijeko sir, povrće i dobiju plaćeno to, zapravo ona daje svom mužu novac koji je ona zaradila", ispričala je Danica Bartolić.
Naglasila je da ne smatra da taj novac treba da pripada isključivo ženi, ali treba da bude zajednički.
"Daje mužu jer tako su navikle, da je muž glava porodice i sve što se dešava on treba da primi i da odobri, što sa stanovišta ravnopravnosti polova mislim da nimalo nije pohvalno", rekla je ona.
Žene poput Jelene Bundalo, koje svojim trudom i vrijednim radom stižu mnogo toga, pa i zaraditi prema riječima Danice Bartolić, nisu previše rijetke.
"Ono što jeste je da su žene nedovoljno vidljive, posebno žene sa sela. Mi o njima zapravo jako malo znamo, ne znamo ni njihovu problematiku. Sad ima jedna srednja i mlada generacija žena sa sela koje su postale aktivnije i u smislu edukacija, učešća u projektima, razvijanja poslovnih ideja i to je lagani trend porasta učešća žena. Trebaće još vremena jer to je proces. Trebaće još vremena da se žene dovoljno osvjeste da se izbore za svoj položaj. Biće to valjda jednog dana", rekla je Danica Bartolić.
