Uzgoj ovaca na otoku Campbell doživio je krah 1931. godine, a na jednom od najudaljenijih subantarktičkih otoka pod upravom Novog Zelanda ostavljeno je oko 4.000 životinja. Posljednji zakupac farme, John Warren, preuzeo je poslovanje tek nekoliko godina ranije, no oštar pad cijena i golemi problemi s prijevozom učinili su pothvat neodrživim.
Povijesna istraživanja koja je objavilo Australsko nacionalno sveučilište (ANU) objašnjavaju kako su posljedice Velike depresije dodatno pogoršale situaciju. Warren i njegovi radnici bili su zarobljeni na izoliranom otoku pune dvije godine prije nego što su spašeni 1931., nakon čega je farma u potpunosti napuštena.
Ovce su ostale. Nije bila riječ o jednoj utvrđenoj pasmini – uzgoj na otoku Campbell započeo je još 1895. godine, a različiti upravitelji desetljećima su dovodili različite pasmine. Zabačena farma nalazila se oko 620 kilometara južno od otoka Stewart, neprestano izložena olujnim vjetrovima, stalnoj vlazi i kiselom tresetištu.
Život na farmi oduvijek je bio težak jer su brodske linije bile neredovite, pašnjaci ograničeni, a održavanje radnika na otoku iznimno skupo. Krajem 1920-ih ekonomska kriza donijela je konačni udarac – cijene vune i mesa strmoglavile su se nakon 1929. godine. Prihodi nisu bili dovoljni za pokrivanje troškova, pa su farmeri pri odlasku napustili ne samo objekte nego i stoku.
Oko 4.000 ovaca i 20 do 30 grla goveda ostavljeno je da preživi u surovom okruženju, bez ikakve ljudske pomoći i skrbi.
Stado se promijenilo nakon odlaska ljudi
Napuštene ovce podivljale su i prilagodile se uvjetima potpuno drukčijim od onih na uređenim farmama. Istraživanje M. R. Rudgea, objavljeno u stručnom časopisu New Zealand Journal of Ecology, dokumentiralo je goleme promjene u populaciji tijekom idućih desetljeća.
Broj ovaca isprva je s prijašnjeg vrhunca od preko 8.000 pao na oko 1.000 grla do 1961. godine, da bi se potom ponovno oporavio i narastao na približno 3.000 tijekom 1960-ih.
Studija je zabilježila i drastične promjene u reprodukciji i fizičkim osobinama. Do 1970. godine stopa janjenja bila je viša nego u razdoblju kada su farmom upravljali ljudi. Ovce su razvile sposobnost parenja već u dobi od jedne godine, a najzanimljivija promjena bila je pojava prirodnog odbacivanja runa – vuna im je sama počela otpadati u ciklusima (mitarenje), jer ih nitko nije šišao.
Ove su promjene bile od iznimnog značaja za znanost jer su životinje desetljećima bile izolirane od uobičajene selekcije i ljudskog utjecaja. Nisu šišane, nisu križane planski niti su imale zaklon od ekstremnih subantarktičkih oluja. Desetljeća prirodne selekcije stvorila su populaciju s rijetkim nasljednim osobinama koja je privukla pozornost biologa diljem svijeta, piše Times of India.
Međutim, do 1970-ih godina divlje su ovce počele ozbiljno uništavati autohtonu vegetaciju otoka Campbell. Kako bi se omogućio oporavak jedinstvene otočne flore, vlasti za zaštitu prirode 1970. godine podigle su ogradu preko cijelog otoka. Ovce sa sjevernog dijela su uklonjene, dok je populacija na južnom dijelu privremeno zadržana kako bi se usporedio oporavak prirode na ispašenim i neispašenim područjima.
Spašeno deset jedinki prije potpunog uklanjanja
Znanstvenici su se vratili na otok tijekom ljeta 1975./1976. kako bi spasili mali uzorak ovog neobičnog stada. Odabrano je deset ovaca koje su prebačene na kopno Novog Zelanda radi uzgoja u kontroliranim uvjetima.
Prema podacima novozelandske enciklopedije Te Ara, ove su životinje razvile i prirodnu otpornost na trulež papaka, uz već spomenutu osobinu samostalnog odbacivanja runa. Te su ovce sačuvane kao iznimno rijetka pasmina, dok je preostala divlja populacija na otoku s vremenom u potpunosti uklonjena kako bi se zaštitila izvorna vegetacija, posebno divovske zeljaste biljke (megaherbs).
Izvorno divlje stado više ne postoji na otoku Campbell, no njegovo genetsko naslijeđe nije izgubljeno. Odluka da se 1976. spasi samo deset jedinki omogućila je očuvanje potomaka stada koje se punih 45 godina, potpuno prepušteno samo sebi, borilo za opstanak na surovom subantarktičkom jugu.
Otvori KEKS Pay
