Tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća nastale su brojne fotografije ljudi koji uživaju na plažama i u parkovima. Pregledavajući te prizore, jedna stvar odmah upada u oči: gotovo svi na njima su bili vitki. Mršave figure i tanki strukovi bili su pravilo, a ne iznimka. Ovu vizualnu opservaciju potvrđuju i statistički podaci. Naime, krajem 1970-ih samo je šest posto muškaraca i devet posto žena bilo pretilo, što je drastična razlika u usporedbi s današnjim brojkama koje govore o 27 posto pretilih muškaraca i 29 posto pretilih žena na početku ovog desetljeća. Upravo je ta tema nedavno obrađena u emisiji "The 1970s Diet" na britanskom Channel 5, gdje je Josie Gibson, pobjednica Big Brothera, pokušala smršavjeti i poboljšati zdravlje živeći po pravilima tog vremena.
U sklopu televizijskog eksperimenta, Josie je svoju modernu prehranu, koja se sastojala od gotovih sendviča, restoranskih večera, obroka iz mikrovalne pećnice i stalnog grickanja, zamijenila staromodnim režimom od tri domaća kuhana obroka dnevno. Njezin jelovnik uključivao je klasična jela iz 70-ih, poput mesnog nareska iz konzerve, bubrega, jetrica s lukom i prženih jaja na bijelom tostu, uz sezonsko povrće iz obližnjih vrtova. Također je isprobala i neke od ranih eksperimenata s procesiranom hranom, poput Findusovih hrskavih palačinki i dehidriranog Vesta goveđeg curryja. Testiranja su nakon samo dva tjedna potvrdila značajno smanjenje razine tjelesne masti. Kako je nedavno istražio i Daily Mail, ključni razlog vitkosti ljudi u tom desetljeću, unatoč prehrani bogatoj mastima, leži u jednostavnoj činjenici koju otkriva Nacionalna anketa o hrani britanske vlade iz 1976. godine: ljudi su jednostavno jeli manje.
Ta anketa, temeljena na upitnicima poslanim kućanstvima diljem zemlje, pruža fascinantan uvid u prehrambene navike nacije. Otkriva da je prosječna odrasla osoba 1976. godine unosila 2280 kalorija dnevno, što je gotovo u skladu s današnjim preporukama zdravstvenih sustava koje savjetuju oko 2500 kalorija za muškarce i 2000 za žene. Usporedbe radi, današnji prosječni unos procjenjuje se na oko 3000 kalorija za muškarce i 2500 za žene. Nutricionistička terapeutkinja Rosalie Collins ističe kako je osnovna matematika unosa i potrošnje kalorija ista danas kao i tada. Energetske potrebe su bile jednake, no za razliku od danas, ljudi su 70-ih godina unosili kalorije unutar preporučenih granica, što je rezultiralo održavanjem zdrave tjelesne težine bez svjesnog držanja dijeta.
Razlog za manji unos hrane nije ležao u masovnoj svijesti o dijetama, već u kombinaciji nekoliko faktora. Povjesničarka hrane Pen Vogler objašnjava da su ljudi jeli manje zbog ograničenih kućnih budžeta, manjih porcija i kulture štedljivosti koja je ostala kao nasljeđe poslijeratnog racionaliziranja. Hrana je početkom desetljeća bila relativno skupa u odnosu na prihode kućanstva. Nevjerojatno, ukupni prosječni trošak hrane 1976. godine iznosio je samo 4,41 funtu (5,07 eura) po osobi tjedno. S obzirom na to da je trećina obitelji zarađivala između 57 i 91 funtu (65 i 105 eura) tjedno, a samo četiri posto više od 120 funti (138 eura), hrana je predstavljala značajan dio troškova, stoga se nije rasipalo.
Manje porcije kao standard
Osim financijskih ograničenja, i same porcije bile su znatno manje. Istraživanje Britanske dijetetske udruge pokazuje da su tanjuri za večeru u 70-ima imali promjer od 22 cm, u usporedbi s današnjih 28 cm, što je neizbježno značilo skromnije obroke. Manje nije bilo samo na tanjuru. Tipična čaša za vino sadržavala je samo 125 ml, dok su danas standardne čaše od 175 ml ili čak velike od 250 ml. Vrećica čipsa težila je 25 g u usporedbi s današnjih 32.5 g, a čokoladica Double Decker, lansirana 1976., imala je 42 g, znatno manje od današnjih 54.5 g. Pen Vogler naglašava da su ljudi koji su odrasli u poslijeratnom razdoblju bacanje hrane smatrali nemoralnim, pa im ne bi palo na pamet kuhati ili posluživati više nego što je potrebno.
Prehrana puna zasićenih masti
Iako anketa iz 1976. pokazuje da su ljudi unosili manje kalorija, ona također otkriva prehranu bogatu zasićenim mastima koje se nalaze u maslacu, siru i crvenom mesu, a danas se smatraju glavnim krivcima za pretilost i bolesti srca. Prosječni Britanac tjedno je konzumirao oko 2,7 litara mlijeka, 107 g sira, 216 g govedine, 130 g ribe, četiri jaja, 146 g maslaca, 87 g margarina i 346 g šećera. Sveukupno, prosječna odrasla osoba dnevno je unosila 50,1 g zasićenih masti, što daleko premašuje današnje preporučene maksimume od 30 g za muškarce i 20 g za žene. Međutim, nutricionistica Collins objašnjava zašto to nije dovelo do pretilosti. Masti su dolazile iz cjelovitih namirnica poput maslaca, crvenog mesa i punomasnog mlijeka, a konzumirale su se kao dio nutritivno bogate prehrane pune voća i povrća, što je omogućavalo apsorpciju vitamina i minerala. Te su se masti trošile, a ne skladištile, zahvaljujući aktivnijem načinu života.
Spas u voću, povrću i aktivnom životu
Visok unos masti bio je uravnotežen rekordnom konzumacijom svježeg voća i povrća. Sredinom 70-ih dogodio se procvat uzgoja vlastite hrane, populariziran kroz BBC-jev sitcom "The Good Life", pa je svježe povrće bilo neizostavan dio jelovnika. Britanci su tjedno jeli gotovo dva kilograma svježeg voća i povrća. Od tada je konzumacija svježih namirnica u padu, a danas samo 17 posto odraslih ispunjava cilj od pet porcija voća i povrća dnevno. Uz to, život je bio fizički znatno aktivniji. Djeca su se igrala vani, a gotovo 40 posto odraslih radilo je u fizički zahtjevnim sektorima poput poljoprivrede, rudarstva, građevinarstva ili proizvodnje. Samo polovica kućanstava posjedovala je automobil, što je značilo da su se ljudi puno više oslanjali na hodanje i bicikliranje. Manje od polovice obitelji imalo je zamrzivač, pa su se namirnice za obroke morale kupovati svakodnevno, što je često podrazumijevalo duge šetnje po trgovinama.
Sjeme današnje krize pretilosti
Ipak, unatoč zdravijim navikama koje su ljude održavale vitkima, 70-e su bile desetljeće koje je donijelo ogromne promjene u kupovini, kuhanju i prehrambenim navikama. Iako dolazak supermarketa, američkih lanaca brze hrane i procesirane hrane možda nije imao trenutačan utjecaj na liniju nacije, postavio je temelje za modernu krizu pretilosti. McDonald's je otvorio svoj prvi restoran u Velikoj Britaniji 1974., a Burger King 1976. godine, dok su se na policama pojavili prvi procesirani proizvodi koji su nudili novu razinu praktičnosti. Proizvodi poput instant deserata, juha iz vrećice i gotovih jela postali su popularni jer su štedjeli vrijeme, pogotovo jer je sve više žena odlazilo na posao. Kuhanje obroka od nule postajalo je sve rjeđe, a problem s ultraprocesiranom hranom, koja je danas ključni faktor u epidemiji pretilosti, započeo je upravo s tim praktičnim proizvodima iz 70-ih.
Otvori KEKS Pay
