U kratko vrijeme dramatično su se promijenili životi adolescenata zbog novih pravila ponašanja koja su uvedena zbog sprječavanja širenja koronavirusa, pokazalo je i istraživanje koje je provedeno u Hercegbosanskoj županiji među populacijom od šestog do devetog razreda osnovne te od prvog do četvrtog srednje škole, piše Večernji list BiH.
Istraživanje “Utvrđivanje emocionalnog stanja, razine tjelesne aktivnosti i svakodnevnih navika učenika s područja HB županije za vrijeme pandemije COVID-19”, koje su po nalogu i uz potporu resornog Ministarstva obrazovanja, znanosti, kulture i sporta te Srednje strukovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića proveli Danijela Kuna i Josip Gunjača, potvrdilo je i da današnja djeca provode previše vremena pred raznim ekranima te da im to izaziva značajan stres. Od 16. ožujka osnovne i srednje škole HBŽ-a počele su s realizacijom nastave na daljinu uz logističku potporu Sveučilišta u Mostaru.
Spor internet
U anketiranju, koje je bilo anonimno i uz suglasnost roditelja maloljetnika, sudjelovala su 2423 učenika, od kojih 1295 učenica i 1128 učenika. Na upit preko kojega su elektroničkog uređaja pratili nastavu na daljinu, bila je mogućnost višestrukih odgovora. Najveći broj učenika, njih 1995, odgovorio je da je to bilo preko mobitela, slijedi laptop s 1074 odgovora, zatim računalo, tablet, a nastavu nije pratio 21 učenik jer to nije mogao ni na kakav način. Najveći broj učenika rekao je da nije imao problema u praćenju online nastave, 61 nije imao uređaj, 34 učenika su rekla da nemaju internet, a najvećim problemom ocijenili su spor internet. Dvije trećine učenika ili 67,8 posto reklo je i da prati online nastavu, “često” je bio odgovor kod 23,8 posto njih, dok je odgovor “nikad” izabralo njih 0,20 posto. Iznad 41 posto reklo je da im nije bila potrebna pomoć roditelja u praćenju online nastave, “rijetko” je odgovorilo 24,7, “povremeno” 24,9, dok je tek 3,1 posto učenika reklo da su im roditelji stalno pomagali. Ako su svi ispitanici bili objektivni, vrlo su zanimljivi rezultati istraživanja po kojima su učenici elektroničke uređaje koristili gotovo podjednako za učenje te za zabavu i igru iako se u javnosti počesto objavljuju rezultati drugih istraživanja o ovisnosti maloljetnika o ekranima. Na upit koliko sati koristite pomagala za školu, ponuđeni su sljedeći odgovori. Do jednoga sata to čini 9,2 posto učenika, između jednoga i dva sata 24,1, a najviše između dva i tri sata dnevno. Radi se o uzorku od 27,7 posto učenika. Od četiri do pet sati za potrebe školovanja elektroničke uređaje koristi 10,5 posto, a više od pet 10,5 posto njih. Do jedan sat dnevno dvostruko više djece, odnosno 18,1 posto, ekrane koristi za igranje i zabavu od onih koji ih koriste za školu. Između jednog i dva sata dnevno ekrane koristi 25,6 posto djece, a od dva do tri sata 23,5 posto, dok je 14,7 posto njih koji ih koriste između tri i četiri sata.
Košarka ispred nogometa
Između četiri i pet sati dnevno ove uređaje za zabavu i igru koristi 6,7 posto, a iznad pet sati čak 11,4 posto učenika. Adolescenti su se u izolaciji kada je riječ o sportu najviše bavili aerobikom, atletikom, badmintonom te borilačkim sportovima. Odbojka je bila ispred košarke i nogometa. Kada je u pitanju depresija, anksioznost i stres, nije moguće napraviti usporedbu jer slično istraživanje nije rađeno u “normalnim uvjetima”, ali od 2418 učenika, 1883 ispitanika nisu pokazivala simptome stresa, 195 ih je pokazalo blage, 154 umjerene, 131 teške, a čak 55 izrazito teške simptome stresa. Istraživanje je pokazalo i da su učenici koji žive u stanu doživjeli značajno veću količinu stresa, depresije i anksioznosti u odnosu na one koji žive u kući. Dvostruko je više učenica nego učenika koji su pogođeni mjerama izolacije. •
