Tri je tjedna obitelj Borić na sarajevskoj adresi Derebent bez električne energije. Vrhunac je to pojedinačnih, ali i institucionalnih pritisaka kako bi ih se natjeralo da napuste stan u kojemu žive od 1946. godine. Magistra farmacije Nina Erbez Borić danima svjedoči o nepravdi. Njihov ključni problem predstavljaju susjedi, majka Slobodanka i njezin sin Slaven Kovačević, koji je inače kandidat za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH na izborima ujesen. Nina Erbez Borić govorila je ekskluzivno zaVečernji list BiH.
Večernji list BiH: Kakva je trenutačno situacija? Imate li električnu energiju?
Nina Erbez Borić: Još uvijek smo bez električne energije. Očekuje se da će sudska mjera konačno biti provedena 3. rujna, pa se nadam da ćemo u idućih sedam do osam dana ponovno dobiti električnu energiju. Međutim, naši napori se nastavljaju jer još uvijek moramo riješiti sudski spor koji je doveo do ove situacije s električnom energijom.
Večernji list BiH: To je doista situacija u kojoj se, uvjetno rečeno, osjećate kao prognanik u vlastitom gradu. Može li se to tako opisati?
Nina Erbez Borić: Ne bih rekla da se osjećam kao prognanik u vlastitom gradu. Više kao čovjek koji se ne osjeća sigurno u vlastitom domu. Moram priznati da se u svemu ovome osjećam potpuno nezaštićeno i prepušteno samoj sebi. Ono što mogu reći jest da su na licu mjesta gospođa Slobodanka Kovačević i njezin sin Slaven Kovačević u prethodnom razdoblju onemogućili priključenje električne energije, iako je postojala sudska odluka kojom je bilo naloženo ponovno priključenje. Bez obzira na sve, ovo je moj dom, mjesto kojem pripadam i u kojem bih se trebala osjećati sigurno i mirno.
Večernji list BiH: Otkuda se javljate i zašto sve to toliko dugo traje?
Nina Erbez Borić: Nalazim se u svom stanu, ali teško je riječ “dom” povezati s ovakvim uvjetima života. Danas živimo bez električne energije, uz akumulatore i improvizirane sustave koji nam omogućavaju tek ono najosnovnije, nekoliko lampi i televizor. To nije normalan život i, iskreno, čovjeku je teško prihvatiti da u vlastitom domu mora živjeti ovako.
Ovdje više nije riječ samo o električnoj energiji. Riječ je o osnovnim ljudskim pravima i dostojanstvu čovjeka. Kada čovjek u vlastitom domu nema osnovne uvjete za život, kada ne može normalno kuhati, prati, čuvati hranu ili osigurati odgovarajuće uvjete za članove svog kućanstva, onda se s pravom postavlja pitanje gdje su tu ljudska prava i tko ih štiti. U svom kućanstvu imam dvoje inzulinski ovisnih pacijenata i svaki dan predstavlja novi izazov. Takav život je iscrpljujući i ponižavajući.
Najviše me pogađa što se pitamo koliko ovo još može trajati i zašto sustav dopušta da jedna ovakva situacija traje toliko dugo. Iskreno, sve je više ogorčenja i sve manje povjerenja u sustav. Sudski proces se oduljio, a mi za to vrijeme živimo bez osnovnih uvjeta. Ne tražimo ništa posebno, samo želimo normalno živjeti u svom domu, dostojanstveno i sigurno, uz poštivanje osnovnih ljudskih prava koja bi trebala pripadati svakom čovjeku.
Večernji list BiH: Jeste li izgubili vjeru da će sve ovo ipak završiti onako kako očekujete, odnosno onako kako smatrate da bi bilo pravedno?
Nina Erbez Borić: U biti sam optimist, tako da se zaista nadam da će ovo biti riješeno na najbolji mogući način, u skladu sa zakonom. Čovjek se poljulja, izgubi vjeru, ali ona se opet nekako pojavi. Zaista osjećam da će ovo nekako biti riješeno i da će završiti u dobrom svjetlu.
Večernji list BiH: Vratimo se na početak. Vaša obitelj u tom stanu živi od 1946. godine. Možete li nam objasniti povijest vaše obitelji u Sarajevu i njezinu povezanost s tim gradom?
Nina Erbez Borić: Moja obitelj je došla dvadesetih godina u Sarajevo. Djed i baka su tu zasnovali svoju obitelj i dobili devetero djece. Baka je 1946. godine dobila na korištenje stan od Općine Centar. Dakle, oni su bili vlasnici stana, riječ je o prizemnom stanu, a korisnici su bili članovi moje obitelji Borić. Od 1946. godine pa sve te godine tu je živjelo devetero djece, među njima i dvojica svećenika koji su sada već pokojni, fra Božo i don Vlado. Svi su školovani i svi su završili fakultete. Jako mnogo su dali i na području znanosti i na području javnog djelovanja kroz različite aktivnosti u Gradu Sarajevu. Naša je obitelj desetljećima dio života Sarajeva i ostavila je svoj trag kroz različite oblasti društvenog i javnog života.
Večernji list BiH: Vaši otac i majka također su bili znameniti i poznati u sarajevskom krugu?
Nina Erbez Borić: Moj pokojni otac bio je profesor na Elektrotehničkom fakultetu, redoviti profesor. Bio je dugogodišnji radnik Energoinvesta i sudjelovao je u obnovi Termoelektrane Kakanj nakon rata, poslije 1996. godine. Majka je bila profesorica kemije u srednjoj školi, trenutačno u mirovini. Brojne generacije, prijatelji, kumovi, susjedi, radni kolege i poznanici povezani su s nama. Jednostavno, kada 80 godina živite u jednom gradu, možete zamisliti kakve veze i spone imate.
Večernji list BiH: Kada počinju problemi vezani uz stan u kojem danas živite?
Nina Erbez Borić: Nakon smrti bake i djeda u tom su stanu nastavili živjeti moji stričevi. Moj otac je također tu živio određeno razdoblje života. Nakon njihove smrti nastavio je živjeti moj stric, pokojni Mario Borić, koji je tu boravio i za vrijeme rata. Problemi nastaju nakon završetka rata, kada je bilo moguće otkupiti stan. On je prilikom otkupa stana podnio zahtjev u zakonskom roku, a dobio je informaciju da je stan privatno vlasništvo. Jako je dugo, nekih šest, sedam godina, čekao povratnu informaciju što se dogodilo. Nakon toga slijedi angažman odvjetnika. On podiže tužbu 2014. godine zbog pitanja statusa stana, odnosno onoga što se u pozadini dogodilo.
Večernji list BiH: Što se, prema vašim saznanjima, dogodilo sa statusom stana?
Nina Erbez Borić: Urađeno je razvrgnuće zajednice. Prilikom etažiranja zamijenjene su vlasničke strukture dvaju stanova. Stan u prizemlju bio je vlasništvo Općine Centar, a korisnici su bili članovi obitelji Borić. Zgrada je imala samo dva stana. Stan na katu bio je vlasništvo jedne obitelji iz Srbije, a korisnici su bili članovi obitelji Kovačević. Nakon razvrgnuća zajednice, za koje mi nismo bili upoznati, odnosno nismo imali nikakvu informaciju i nije nas nitko kontaktirao, došlo je do zamjene vlasničkih struktura. Tako donji stan postaje vlasništvo te obitelji iz Srbije, korisnici ostaju Borići, a gornji stan postaje vlasništvo Općine Centar, a korisnik Slobodanka Kovačević. Nedugo zatim gospođa Slobodanka Kovačević taj je isti stan otkupila od Općine Centar. Kako je do tog otkupa došlo i pod kojim okolnostima, meni nije poznato.
Večernji list BiH: Kada ste odlučili pravdu potražiti na sudu i kako je taj postupak tekao?
Nina Erbez Borić: Stric je 2014. godine podigao tužbu. Godine 2016. dobio je prvu prvostupanjsku presudu u svoju korist, gdje je to sve dokazano. Međutim, predmet se dalje šalje na Županijski sud, gdje stoji šest godina, do 2022. godine, i opet je vraćen na prvostupanjski sud zbog razloga koje je sud naveo – nisu dovoljno cijenili neke dokaze. Stric umire, a ja se 2023. godine useljavam u stan...
Večernji list BiH: Tada preuzimate njegova prava i obveze?
Nina Erbez Borić: Preuzimam ih po rješenju o nasljeđivanju. Preuzimam prava i obveze iz tog sudskog procesa. Mi smo se obiteljski dogovorili da će jedna osoba uime naše obitelji to nastaviti, odnosno završavati. Evo, to sam bila ja. Tu gotovo tri godine živim i tada počinju problemi s gašenjem kabelskog operatora. To smo prevladali tako što smo promijenili kabelskog operatora. Nakon toga došlo je do toga da su nam ugasili prirodni plin. Opet je predmet bio na sudu. Donesena je hitna mjera da nam se plin uključi. Sudski proces je završen opet u našu korist. I evo sada najnovije kulminacije. Dana 21. srpnja došlo je do gašenja električne energije tako da su navodni vlasnici tog mog stana u prizemlju, dakle ta obitelj iz Srbije, dali nalog da se moje ime skine s mjernog mjesta u Elektroprivredi i dali nalog za gašenje struje.
U međuvremenu je donesena hitna mjera suda da se uključi električna energija. Više puta su radnici Elektroprivrede izlazili na teren i trebala je biti uključena. Međutim, osobno je Kovačević sa svojom majkom i s nasljednicima te obitelji iz Srbije, dvije unuke su bile, jednostavno nisu dopuštali da se uključi struja. To sve postoji u policijskim zapisnicima. Postoje svjedoci, odvjetnici i radnici Elektroprivrede. Zaista je stresno bilo tijekom cijelog ovog slučaja.
Večernji list BiH: Znam da je spor složen i da ga nije lako dokučiti, ali vi vrlo otvoreno govorite o svemu. Kako je uopće moguće da netko promijeni status dvaju stanova?
Nina Erbez Borić: Bit cijelog ovog slučaja je u tome da bi, da nije bilo nepravilnosti u dokumentaciji, moj stric otkupio stan i on bi danas bio u vlasništvu naše obitelji. Vjerujte, ni meni danas nije potpuno jasno što se sve događalo. Promijenjen je status u tom razdoblju. Slaven Kovačević je obnašao određenu funkciju u Općini Centar Sarajevo u tom razdoblju. Koje su se sve okolnosti tada odvijale i kako je došlo do tih promjena, zaista ne mogu sa sigurnošću reći. Sud je, da ponovim, donio prvostupanjsku presudu u kojoj je presuđeno u korist mog pokojnog strica Marija Borića.
Večernji list BiH: Čitao sam i komentar gospodina Slavena Kovačevića. Njegovo je tumačenje, koliko sam razumio, bilo da vi ne možete preuzeti prava koja je imao vaš pokojni stric, odnosno naslijediti ih. Kako to komentirate?
Nina Erbez Borić: On govori o stanarskom pravu koje se ne nasljeđuje. Međutim, opet ponavljam, da nije bilo malverzacija s papirima, stric bi najnormalnije otkupio stan i stan bi bio vlasništvo naše obitelji. Naša obitelj je velika. Nas vežu jako lijepe uspomene. Tu smo svi dolazili kao djeca. Tu su se svi stričevi vjenčali. Tu su dolazila djeca. Zajedno smo se igrali. Tu su emocije, jake emocije.
Večernji list BiH: Ali sada je konkretno u pitanju i vaša egzistencija, odnosno život u glavnom gradu?
Nina Erbez Borić: Da, ovo je već pitanje naše egzistencije i života u vlastitom domu. Sve što se događa doživljavam kao ogroman pritisak na mene i moju obitelj. Nakon svega što smo prošli, teško mi je ovo više smatrati slučajnošću. Kada vam se uskraćuju osnovni uvjeti za život i kada se ovakva situacija toliko dugo tolerira, čovjek se s pravom pita što je cilj svega toga. Meni ovo izgleda kao pokušaj da nas se prisili da napustimo vlastiti dom, a na to ne pristajem.
Večernji list BiH: Ovdje su, prema onome što iznosite, potencijalno u pitanju ozbiljne malverzacije i ozbiljna kršenja zakona. Je li tijekom postupka utvrđeno tko je, kako i zašto izvodio sve što je izvodio?
Nina Erbez Borić: Koji su razlozi zašto je to netko uradio, zaista ne znam. Trenutačno predmet koji je prešao na mene rješenjem o nasljeđivanju još uvijek stoji pri Općinskom sudu. Čeka se da se ponovno pokrene taj postupak. Nama je jasno tko nas ugrožava.
Večernji list BiH: Dakle, ne osjećate se ugroženo kao netko tko živi u Sarajevu, nego konkretno od određenih osoba?
Nina Erbez Borić: Ne osjećam se ugroženo zato što živim u Sarajevu niti svoj grad doživljavam kao nesigurno mjesto. Problem je vrlo konkretan i vezan uz određene osobe. Osjećam se ugroženo zbog postupaka gospođe Slobodanke Kovačević i njezina sina Slavena Kovačevića. Sve ono što se događalo posljednjih godina ostavilo je na mene i moju obitelj veliki osjećaj nesigurnosti i pritiska. Najteže mi pada to što se sve događa u mom domu, na mjestu gdje bih se trebala osjećati sigurno, a ne strahovati što će se sljedeće dogoditi. Ne želim nikoga optuživati bez dokaza, ali ono što sam osobno doživjela i čemu sam svjedočila ne mogu ignorirati.
Večernji list BiH: Slaven Kovačević nije bilo tko. On je trenutačno kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Kako u tom kontekstu gledate na cijelu ovu situaciju?
Nina Erbez Borić: Čvrsto stojim iza svega što sam rekla i za svoje tvrdnje imam dokumentaciju. Smatram da osoba koja želi biti na čelu države mora svojim postupcima pokazati da poštuje zakon, ljudska prava i dostojanstvo svakog građanina. To nisu velike riječi, nego osnovni kriteriji koje bi svaki kandidat trebao ispunjavati. U ovom slučaju ja to, nažalost, ne prepoznajem. O svemu ostalom neka javnost procijeni sama, na temelju činjenica.
Otvori KEKS Pay
