Prvi ukopnici na najstarije katoličko postojeće groblje na mostarskom području, ono na Smrečenjacima, su bili uskoci koji su se digli protiv osmanlijske vlati. U djelu “Mostar nekad i sad”, objavljenom u Beogradu 1901. godine, Luka Grđić- Bjekosić između ostalog piše:
“Na padinama Cima prije šest stoljeća njegovani su poznati cimski vinogradi i voćnjaci. Ovo područje opustjelo je 1687. godine u borbama uskoka Stojana Jankovića i turske posade u Mostaru. Janković se pri pohodu na oslobođenje Mostar od Turaka spustio preko Goranaca i Cima, kako bi što neprimjetnije došao do samog grada. Poginule članove svoje družine Janković je zakopao u cimskom gaju Smrčenjaci.”
Riječ je o gustom gaju stabala smreke koje je Janković, s puno ranjenih u svojoj skupini, odabrao za skrivanje pred turskom posadom koja je krenula u potjeru.
One koji su bitku za život izgubili tu, uskoci su pokopali u skrovitoj šumici, da bi kasnije i mjesni pučani počeli u taj gaj ukapati svoje mrtve.
Mjesto su zvali “Kod smrika” iz čega se, kroz godine, izrodilo i današnje ime groblja i samog naselja. Smrčenjake ipak nije zadesila sudbina mnogih gradskih groblja da se bore s nedostatkom mjesta za ukop.
Od prošle godine ovo groblje je prošireno ukupno za 136 grobnih mjesta po dva ležaja, a tabla o prodaji grobnih mjesta na samom ulazu u groblje govori da sva još nisu prodana. Prva nedjelja po Markovadanu, već od starina, je blagoslov polja na groblju. To je stari običaj koji mještani Cima i Ilića od pamtivijeka njeguju sa svojim fratrima.
