Premda je na području HBŽ-a veliki broj ljudi u potrebi, pučka kuhinja postoji jedino u Glamoču. Od socijalne pomoći i malih mirovina jedva se preživljava, a jedini topli obrok mnogim korisnicima upravo je onaj koji dobiju u Pučkoj kuhinji koju je Misija bez granica u ovom gradiću otvorila 2001. godine. Misija je taj projekt planirala na dvije godine, no zbog teških socijalnih prilika kuhinja u Glamoču postoji već 25 godina i ovih dana je taj jubilej proslavila skromnom svečanošću.
Kuhinja koja život znači
Kuhinja je za mnoge bila i mjesto odrastanja i sazrijevanja, kao i za njezina voditelja Blaženka Soldata. “Za mene je ovo posebno emotivan trenutak. Obilježavamo četvrt stoljeća rada Pučke kuhinje, to je više nego pola moga života ovdje. Ovdje sam došao, pa gotovo kao dijete od 19 godina i, evo, odrastao s ovim ljudima, prošao sve ove stvari koje su trebale proći. I u ovih 25 godina napravili smo nevjerojatnih 600.000 obroka. Nisu to samo brojevi, to je životna sudbina, priča ljudi, iza toga se kriju i osmijesi, i tuga, i nevolja, i sve ono što je te ljude na neki način natjeralo da budu korisnici kuhinje,” priča za Vecernji.ba Blaženko. I Izet Ćar odrastao je u kuhinji. Njegova obitelj je u kuhinji od prvog dana. Nakon 10-ak godina umro mu je otac, a glavna korisnica postala majka sa šestero djece, govori nam Izet i dodaje: “Znači, ukupno smo, moja obitelj, 25 godina korisnici. Danas nas ima 12, malo smo raštrkani, jedni su na fakultetu, jedni su tu, ali vrti se uvijek u kućanstvu nas 7-8, tako da jedan obrok nam stvarno puno znači.” Emira Karača, v. d. ravnatelja glamočkog Centra za socijalni rad, ističe kako je u izrazito lošoj socijalnoj slici tog gradića Pučka kuhinja od velikog značaja.
Stvari se rješavale u hodu
“Samo podatak da je 1500 ljudi prošlo kroz ovu pučku kuhinju govori dovoljno i o ustanovi, ali i o socijalnoj slici i prilikama u Glamoču. Naša suradnja je jako dobra, tu i tamo nam se korisnici preklapaju i da nema kuhinje, ne znam kako bi oni najugroženiji uopće preživjeli”, govori nam Karača, a i Nebojša Radivojša, općinski načelnik koji je nazočio proslavi, za nju ima samo riječi hvale. Posebno emotivan bio je i Dalibor Kojić, dugogodišnji direktor Misije bez granica, koji je s Blaženkom radio na uređenju prostora i otvaranja kuhinje.
“Ja sam se, godinama dolazeći u Glamoč, zaljubio u ovo mjesto i u toplinu i gostoprimstvo njegovih ljudi. Sjećam se početaka i roditelja koji su izgubili djecu, koji su imali veliku žalost, u isto vrijeme siromašni, gladni, neshvaćeni. Bilo je tu i nekih tenzija, no one su se rješavale, jedini druge su upoznavali, gradili su se odnosi iznova i sve se popravljalo. Gradio se i Glamoč, popravljale kuće, sve je nekako išlo nabolje,” govori za Vecernji.ba Kojić i ističe kako je Glamoč jedna od rijetkih sredina u kojoj ti se ljudi obraduju, onako iskreno, samo zato što si ih posjetio. Danas su u Pučkoj kuhinji 73 korisnika. Teško bi preživjeli bez nje i dobrote ljudi koji je vode, ali i 32 korisnika projekta skrbi za starije osobe koje žive u okolnim selima, koje djelatnici redovito posjećuju donoseći im pakete pomoći, hranu, lijekove i higijenske potrepštine.
Otvori KEKS Pay
Kako Mišković kroz Ananas paket zna naše adrese bolje od komšije?