Akademik Božo Žepić, potpredsjednik HAZU u BiH i profesor emeritus Sveučilišta u Mostaru, rođen je daleke 1938. godine u Živinicama kod Tuzle, kao deveto od desetero djece njegovih roditelja. Odatle je u Mostar došao po osnivanju Sveučilišta, također daleke 1978., nakon što je izabran za docenta na Pravnom fakultetu. Objavio je više od 230 znanstvenih, stručnih i publicističkih radova i bio kolumnist Večernjega lista Zagreb, Privrednika Vitez i Hrvatskoga medijskoga servisa Mostar. Za četrdesetak generacija studenata držao je nastavu iz sociologije, radnog prava i političkih sustava te na postdiplomskim i doktorskim studijima pri više visokoškolskih organizacija. Sudjelovao je sa zapaženim referatima na brojnim znanstvenim i drugim skupovima u zemlji i inozemstvu. Usto, bio je i ostao vrlo aktivan u javnom i političkom životu. Svoju dvanaestu knjigu posvetio je pokojnoj kćeri Zrinki, a izašla je u povodu njegovih 80 godina života i 40 godina rada na Sveučilištu u Mostaru.
Profesore Žepiću, što vas je motiviralo napisati i objaviti svoju novu - dvanaestu po redu, knjigu takva naslova?
- Tu sam knjigu najavio prigodom promoviranja moje jedanaeste knjige u Mostaru. Dugo sam je pripremao, a sada je izašla u nakladništvu naše Akademije u Mostaru i Printine iz Zagreba, a tiskanje i tehničku obradu uradio je FRAM - ZIRAL Mostar. Knjiga je primarno memoarskog žanra, ali je nisam zamislio kao klasične memoare. Jednostavno rečeno, opisao sam u njoj svoj životni put i radni vijek, ali na jedan poseban način. Nije mi bio cilj do detalja i kronološki opisati događaje i važne prijelomne životne i radne trenutke, nego ujedno izložiti svoj vlastiti sociološko-filozofski i pravnopolitološki pogled na čovjeka, obitelj, državu i društvo, koristeći se s jedne strane vlastitim bogatim iskustvom, a s druge nataloženim interdisciplinarnim spoznajama do koji sam došao u četiri desetljeća rada na Sveučilištu. Koliko sam u tomu uspio, na čitateljima je da ocijene.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...
