Mnogi građani više ne razmišljaju o štednji ili planiranju budućnosti, nego o tome kako podmiriti osnovne potrebe. Svaka marka pažljivo se važe, svaka kupnja preispituje, a odluke o najosnovnijim stvarima – poput hrane, režija i lijekova – sve su teže.
Prisiljeni birati
Iako trgovine imaju široku ponudu, stvarnost za većinu stanovnika potpuno je drukčija. Torbe se pune isključivo najnužnijim, a sve više ljudi prisiljeno je odustajati od stvari koje su nekad bile svakodnevne. Financijska nesigurnost sve je sve više prisutna, pogotovo u trenutačnim uvjetima u kojima se troškovi života kontinuirano povećavaju. Prema podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u svibnju 2025. godine iznosila je 3178,40 KM. Istodobno, prosječna plaća u Federaciji BiH za ožujak bila je 1565 KM, dok minimalna, prema odluci Vlade FBiH, i dalje iznosi 1000 KM. Pokrivenost potrošačke košarice prosječnom plaćom iznosi 49,24 posto, a minimalnom 31,46 posto. Takvi omjeri jasno pokazuju da velik broj građana s redovitim prihodima ne može pokriti ni polovinu mjesečnih potreba svoje obitelji.
U stvarnosti to znači odricanja, odgode plaćanja i svakodnevne kompromise. Mnogi su prisiljeni birati između osnovnih namirnica i lijekova, režija i grijanja. Uz sve to, sve veći broj građana odlučuje potražiti pomoć u narodnim kuhinjama – mjestima koja su nekada bila utočište za najsiromašnije, a danas predstavljaju oslonac i za one koji su godinama radili i doprinosili društvu. U Sarajevu Narodna kuhinja Stari Grad svakodnevno priprema obroke za 622 korisnika, što je 11 više nego u prethodnom mjesecu. Taj rast broja korisnika, iako naizgled malen, govori o sve širem krugu ljudi koji se nalaze u potrebi. - To su ljudi starije životne dobi, naši umirovljenici. Ljudi koji primaju jednokratnu pomoć, ali i oni koji nemaju nikakvih prihoda. Ostvarili su pravo na topli obrok u našoj kuhinji. Imaju kruh, voće, dvije vrste mesa… - kazao je za N1 Amir Radeljaš, upravitelj Narodne kuhinje Stari Grad. Slična je situacija i u drugim dijelovima zemlje. U Banjoj Luci javna kuhinja koja djeluje u okviru Udruge “Mozaik prijateljstva” dnevno priprema između 700 i 800 obroka. Vikendom, kada se hrana dostavlja na adrese korisnika, taj broj raste na više od 1200, a ponekad i iznad 2000. - Moram priznati da ima i mladih ljudi – onih koji su preko noći, na različite načine, ostali bez doma i sredstava za život - izjavio je za N1 Miroslav Subašić iz Udruge građana “Mozaik prijateljstva”.
Svakodnevna slika
Redovi pred narodnim kuhinjama postali su svakodnevna slika brojnih bh. gradova. Osobito je teško onima koji su nakon desetljeća rada i odricanja ostali s minimalnim mirovinama. - Imam minimalnu mirovinu i dok platim stanarinu, struju i lijekove, ostane mi desetak maraka. Bez narodne kuhinje ne bih imao što jesti. I sram me to reći, ali tako je - kaže 72-godišnji umirovljenik iz Sarajeva. Nažalost, priča ovog 72-godišnjaka nije iznimka. Brojni umirovljenici u sličnoj situaciji nemaju drugog izbora nego se osloniti na pomoć drugih - bilo kroz javne kuhinje, bilo kroz podršku obitelji, susjeda ili humanitarnih inicijativa. Za njih topli obrok ne znači samo prehranu, već i potvrdu da nisu zaboravljeni. U tom kontekstu važnu i često presudnu ulogu imaju volonteri, udruge i vjerske zajednice, koje svojim svakodnevnim radom doprinose očuvanju osnovnog dostojanstva najranjivijih članova društva. Upravo zahvaljujući njima, tisuće građana diljem BiH svakodnevno dobivaju pomoć, ne samo u obliku hrane već i u obliku ljudske pažnje i razumijevanja.
