Europski sud pravde presudio je da se pravo na osnovne potrepštine, poput odjeće i kućanskih predmeta, ne može uskratiti čak ni tražiteljima azila za koje je odgovorna druga država članica EU-a.

Prema važećim pravilima, države članice moraju tražiteljima azila jamčiti “odgovarajući životni standard” koji osigurava njihovo fizičko i mentalno zdravlje.

Slučaj je pokrenuo mladi Afganistanac koji je trebao biti deportiran u Rumunjsku, a čiju su pomoć njemačke vlasti ukinule 2022. godine.

Podnio je tužbu protiv okruga Schweinfurt u južnoj Njemačkoj.

Imao je hranu, grijani smještaj te osnovnu higijensku i zdravstvenu skrb, ali mu je uskraćena pomoć za odjeću i kućanske predmete.

Sud sa sjedištem u Luksemburgu istaknuo je dvije točke u svojoj presudi.

Prvo, da je odjeća „najosnovnija potreba“, a drugo, da su novčana plaćanja za svakodnevne potrepštine, poput karata za javni prijevoz, sredstava komunikacije ili predmeta za osobnu higijenu, neophodna za „minimalnu razinu sudjelovanja u društvenom i kulturnom životu“.

Njemačka je 2024. godine pooštrila svoja pravila o podršci tražiteljima azila, koja su bila predmet slučaja pred Europskim sudom pravde.

Između ostalog, omogućila je potpuno ukidanje podrške u slučajevima kada se utvrdi da je druga zemlja EU odgovorna za tražitelja azila i ta osoba mora biti deportirana.

Takav pristup sada će vjerojatno biti još manje kompatibilan s europskim pravom, koje ima prednost nad nacionalnim pravom.

Međutim, trenutna pravila o pravima tražitelja azila bit će zamijenjena 12. lipnja kao dio reforme Zajedničkog europskog azilnog sustava (CEAS).

Važeća pravila izričito dopuštaju ograničenja naknada kada se tražitelji azila nalaze u državi članici koja nije odgovorna za njih.

Nova pravila, međutim, propisuju da države članice moraju “jamčiti minimalni standard u skladu s pravom EU”, istaknuo je njemački stručnjak za socijalno pravo Constantin Hruschka.

Važan poziv dijelu građana: Do 15. srpnja prijavite potrebu, moguće dobiti od 500 do 50.000 eura pojedinačne potpore