Jedna od posljedica protekloga rata u BiH su i zaostale mine te neeksplodirana sredstva koja i danas predstavljaju opasnost uz koju žive mnogi stanovnici BiH, piše Večernji list BiH.
Interes vlasnika i rizik
Osim za ljudske živote, područja za koja se sumnja kako kriju zaostale mine mnogima stvaraju i brojne druge poteškoće, pa i one administrativne zbog kojih ne mogu ostvariti pravo na raspolaganje imovinom.
S takvim problemom dulje od tri godine pokušava se izboriti Dijana Strujić, supruga Mihovila Strujića, jednog od nasilno odvedenih Hrvata iz logora Armije BiH u Bugojnu ratne 1993., za čijim se posmrtnim ostacima još traga. Izlazak na zemljište i u šumu u Veseloj, lokaciju u općini Bugojno prema Kupresu, radi izmjere i utvrđivanja granica posjeda, Dijana Strujić je prije više od tri godine zatražila od Šumsko-gospodarskog društva “Šume središnje Bosne”.
Iako je izlazak na teren i utvrđivanje granice između privatnog i državnog posjeda uvjet koji vlasnici moraju ispuniti ako žele raspolagati imovinom, u ovom slučaju radnici Šumarije odbijaju izići na teren zbog saznanja kako je područje na kojem se nalazi parcela, čija je suvlasnica Dijana Strujić, minirano.
- U pitanju je rutinski posao izmjere zemljišta i određivanja granica između privatnog i državnog zemljišta, koji je u interesu ne samo vlasnika već i institucija koje žele uređene zemljišnih knjiga u kojima će se znati vlasništvo svakog četvornoga metra zemljišta ili šume. Ali, mi koji smo na terenu, najbolje znamo koja su područja minirana i nemamo pravo ugroziti ničiji život - kazao nam je jedan od izvršnih direktora ŠGD-a “Šume središnje Bosne”.
Važnost dogovora
Pokušavajući riješiti problem na koji je naišla tražeći da joj se utvrde granice posjeda, Dijana Strujić obratila se Centru za uklanjanje mina u BiH - BHMAC, Terenskom uredu u Travniku, iz kojeg su joj odgovorili kako nemaju saznanja da je lokacija minirana.
- Ne znam više što učiniti. Između potpuno različitih informacija koje sam dobila “zarobljeno” je moje pravo na raspolaganje imovinom koju mi je ostavio pokojni suprug koji je na toj lokaciji zasadio 150.000 sadnica stabala prije rata. Za mene i obitelj ta parcela ima posebnu vrijednost, ne samo materijalnu - kaže Dijana Strujić koja je i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih Hrvata Bugojna.
Smatra kako teren na kojemu se nalazi posjed nije miniran, a tvrdnju potkrepljuje i fotografijama divljih deponija koji su nastali posljednjih godina i mjeseci. O kompromisu koji bi trebali postići BHMAC i ŠGD “Šume središnje Bosne” ovisi koliko će još trebati do realiziranja zahtjeva Dijane Strujić. Kako to obaviti na siguran način za zaposlenike Šumarije te omogućiti pravo vlasnicima na raspolaganje imovinom, pitanje je na koje se odgovor bezuspješno pokušava naći dulje od tri godine.•
