Čini se da nitko u političkom Sarajevu nije htio čuti, a kamoli prihvatiti riječi koje su duboko oslikale novu i jedinu ispravnu realnost za ovu zemlju da Sjedinjene Američke Države dižu ruke od izgradnje "države - nacije", a s time i održavanja rigidnog protektorata. Riječi Christopha Landaua, zamjenika američkog državnog tajnika Marca Rubija, prije nekoliko mjeseci naznačile su da završava jedna era, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i diljem svijeta. A za Bosnu i Hercegovinu to praktički znači i čvrsto pridržavanje njezinih temelja - triju konstitutivnih naroda, bez kojih tronožac ne može funkcionirati. U projekciji to znači da je konačno vrijeme za zaokret u filozofijama triju političkih elita, a ponajprije one sarajevske koja je navikla da joj međunarodna administracija ispunjava želje u ostvarenju vlastitog nacionalističkog cilja. Te da se političari iz triju naroda konačno počnu samostalno dogovarati bez raznih veleposlanika, poput Michaela Murphyja, koji su na Bosni i Hercegovini liječili vlastite frustracije, ali i pokušavali dobiti štrihir uz ime tako da slome nekoga političara, nametnu zakone, uspostave vlast. Toga od dolaska administracije Donalda Trumpa nema. Najmanje četiri godine.
Washington i Moskva zajedno?!
Sudbina OHR-a i trenutačnog visokog predstavnika Christiana Schmidta ozbiljno je dovedena u pitanje nakon posljednje sjednice Vijeća sigurnosti UN-a. Naime, Schmidt nije mogao održati izlaganje, a to nije bila isključivo odluka Rusije koja predsjeda Vijećem, već očigledno rezultat dogovora među svim članovima Vijeća sigurnosti, uključujući i suglasnost Sjedinjenih Američkih Država. Prema procedurama Vijeća sigurnosti, zemlja koja predsjeda - u ovom slučaju Rusija - nema ovlasti unilateralno odlučiti tko će biti prezenter (briefer) na otvorenom sastanku. Pozivi za izlaganje na sastancima Vijeća donose se prema pravilima 37 i 39 privremenih pravila procedure, koja zahtijevaju konsenzus ili dogovor svih članova Vijeća. U praksi to znači da predsjednik Vijeća ima posredničku ulogu i ne može samostalno odlučivati o tim pitanjima. Ako među članovima postoji neslaganje, može doći do rasprave ili glasovanja, što često izaziva kontroverze, osobito u otvorenim raspravama.
Ovaj događaj jasno pokazuje da budućnost visokog predstavnika Schmidta nije samo pitanje Rusije već da su za njegovu poziciju ključni dogovori i suglasnost svih članova Vijeća sigurnosti, uključujući i ključne članice poput SAD-a. Posljednje zasjedanje sjajno je okarakterizirao mladi odvjetnik i bivši savjetnik potpredsjednika Federacije BiH Damir Sakić koji je rekao da reakcije iz Sarajeva, prema izjavi SAD-a o smanjenju uloge OHR-a, upućuju na "paniku" i strah od potpune političke slobode: "Ako su prve reakcije iz Sarajeva na odnos Sjedinjenih Država prema statusu OHR-a da je Sarajevo time prepušteno Dodiku i Čoviću i da bez OHR-a nema države, to mnogo govori o tome kako Sarajevo vidi državu i kako cijeni svoje umijeće bavljenja politikom." Sakić dalje upućuje na ključnu stvar koju, kako tvrdi, politička elita u Sarajevu mora shvatiti: "Ono što je bitno za Sarajevo jest da konačno zauzme stav, ali i da pripremi plan za razdoblje nakon OHR-a. To razdoblje može početi sad, a panika koju demonstrira nije plan." Jasno poziva da se hitno počnu razmatrati realna politička rješenja unutar BiH, naglašavajući da je jedini mogući izlaz "dogovor oko visoko decentralizirane države, onakve slične onoj koju Dayton predviđa". Ako takav dogovor izostane, "onda imamo samo dvije realne opcije - nastavak mrcvarenja ili razvod".
Prijetnja nasiljem
No, s druge strane, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, nastavlja podizati temperaturu na političkoj sceni. Izetbegović je izričito izjavio da bi smanjenje uloge OHR-a moglo dovesti do "konflikata, sukoba, teških zastoja, pokušaja secesije" u BiH. On također naglašava da bi svaki pokušaj "loše pogodbe s Dodikom", koja bi uključivala smanjenje uloge OHR-a, bio "neprihvatljiv" te da bi se SDA tome "svim sredstvima suprotstavio". No, to samo govori o strahu unutar bošnjačkih stranaka da će izgubiti prevlast uz potporu međunarodne zajednice. A napose njezinih otuđenih dijelova.
Bošnjačke stranke, naravno, ne odustaju od potpore stranaca, a hrvatski i srpski dužnosnici pozivaju na konačni dogovor "Made in BiH" koji će biti rezultat kompromisa i dogovora. Čelnik HDZ-a Bosne i Hercegovine u više je navrata pozivao, a i sada oko europskih zakona, na izmjene izbornog zakonodavstva i na domaći dogovor.
"Uvijek imate vanjski utjecaj i onda oni djeluju na sve nas koji pregovaramo na različite načine. Kada s 'trojkom' razgovaram bez svjetla javnosti, apsolutno razumiju da BiH može preživjeti isključivo kao država u kojoj su tri konstitutivna naroda ravnopravna i legitimno predstavljena. To će prihvatiti tek kada budu dovoljno autonomni da bez poticaja međunarodnih institucija donose svoje odluke", naveo je nedavno Čović. Na takav put BiH sada usmjerava SAD. Vrijeme je da se svi počnu tako ponašati i preuzmu odgovornost za sudbinu zemlje.
Otvori KEKS Pay
