Večernji List - najnovije vijesti iz Bosne i Hercegovine, svijeta, sporta, kulture i showbiza
Naslovnica Vijesti

Proslavljena Sv. Ana u Ljutom Docu

26. srpnja 2021. u 17:26 0 komentara 108 prikaza

Danas je u Ljutom Docu kod Mostara upriličena proslava svete Ane. Misu je predvodio fra Iko skoko, čiju propovjed prenosimo u cijelsoti:

Braćo i sestre!
Odgojitelj fra Vitomir Silić u franjevačkom sjemeništu u Viskom dao je jednom đacima trećeg razreda Franjevačke gimnazije napišu
što je najvažnije u životu. Učenicu su pisali: najvažnije je moliti se Bogu, najvažnije je zdravlje, najvažnije je biti dobar i tako dalje…
Jedan učenik podigao je ruku i zatražio da iziđe vani. Fra Vitomir mu je dopustio. Vani je hodnikom šetao stari profesor latinskog jezika fra Šimo Šimić. Taj učenik što je izišao upita ga: „Poštovani što je najvažnije u životu?“ Stari fra Šimo mu odgovori: „Moj sine,
najvažnije je u životu biti poučljiv čovjek!“. Učenik se vratio i napisao „Najvažnije je u životu biti poučljiv čovjek“. Fra Vitomir je pohvalio njegov odgovor. Braćo i sestre, bilo je očekivati da će i stari ujak, kako u Bosni zovu fratra, fra Šimo reći da je najvažnije moliti se Bogu ili pomagati drugima. Zacijelo, poučljiv čovjek će lako naučiti štovati
Boga i ljubiti bliženja. Sv. Ana je bila poučljiva osoba. Želim danas kada slavimo s vama sv. Anu zaštitnicu vaše župe

Ljuti Dolac ovom propovjedi poručiti troje:

1. Volio bih da se vratite svojim kućama s komentarom da ste čuli nešto novo što niste do sada
čuli,

2. Volio bih da vas ova propovijed potakne na razmišljanje o sebi,
o svome životu, o vašoj obitelji i o istinskom smislu života. 

3. Volio bih da vas potakne na odluka da ćete nešto novo uvesti za svoj kršćanski rast na duhovnom polju i za sazrijevanje.

1. Odakle znamo za ime roditelja Blažene Djevice Marija sv. Joakima i sv. Ane?
Znam kako skoro svaka obitelji i ove župe ima u svoji kućama Sveto pismo, Bibliju. Naša Biblija ima 73 knjige, u Starom zavjetu
imamo 46 knjiga, a u Novom zavjetu 27 knjiga. Za nas srce Biblije su četiri Evanđelja: Evanđelje po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Ta četiri Evanđelja Crkva smatra nadahnutim i uvrstila ih je u kanon biblijskih knjiga. Nekada ćete pročitati ili čuti i vidjeti u medijima kako ima još nekih evanđelja. Nedavno su htjeli zabunit ljude te objavili kako je otkriveno Judino evanđelje. To je točno. Ima još evanđelja, ali samo četiri Evanđelja koja je Crkva uvrstila u kanon su za nas vjernike katolike temeljna, nadahnuta i sveta. Druga evanđelje iz prvih stoljeća koja Crkva nije uvrstila u biblijskih kanon nazivamo apokrifnim, tj. skrivenim ili izvanjskim knjigama. Među takvim
apokrifnim evanđeljima imamo: Petrovo evanđelje, Jakovljevo evanđelje, Tomino evanđelje i ostala. To trebamo znati da nas ne bi
zbunjivali mediji i unosili sumnju i zbrku u naš kršćanski život. Jedno od tih apokrifnih evanđelja je Jakovljevo evanđelje.ž Napisano je oko 150. godine poslije Krista. U tom Jakovljevu evanđelju čitamo kako su se roditelji blažene Djevice Marije zvali
Joakim i Ana, dakle Isusov djed se zvao Joakim, a baka Ana. Sv. Jeronim kao dječak čitao je pripovijest o rođenju Blažene Djevice
Marije. Poslije je zapisao po sjećanju što je pročitao. Po njegovu sjećanju i poslije pisanju Joakim bijaše iz pokrajine Galileje, a iz grada Nazareta. Oženio se Anom iz Betlehema. Kaže se za njih da su bili pravedni i da su živjeli po zapovijedima Gospodnjim. Svoje imanje su dijelili na tri dijela: jednu trećinu trošili za život svoje obitelji, jednu trećinu su darivali u Hram, a jednu trećinu dijelili potrebnima. Dvadeset godina su živjeli u braka, ali nisu imali djece. Zavjetovali su se Gospodinu ako im daruje dijete kako će to dijete posvetiti službi Gospodinu. Joakim je hodočastio u jeruzalemski Hram o blagdanu Posvećenja Hrama. U Hramu je pristupio žrtveniku. Svećenik ga je drsko potjerao, uvrijedio i ponizio, zato što nije imao potomstvo i da kao takav ne može pristupiti žrtveniku, jer nije umnožio Božji narod.

Joakim se toliko postidio te se nije htio vratiti kući. Mislio kako će mu kod kuće još više prigovarati i vrijeđati ga. Zadržavao se sa svojim pastirima podalje od mjesta. Pristupio mu je anđeo Gospodnji. Reče mu kako je vidio njegov stid i bol te kako mu se nepravedno prebacuje što nema djece. Anđeo mu ispriča cijelu povijest kako su mnogo poniženja i odbacivanje trpjele žene koje nisu imale potomstvo, kao što su Sara, majka Izakova; zatim majka Samsonova te i Ana majka Samuelova. Anđeo mu nevješta kako će njegova žena Ana roditi kćer i savjetuje mu da joj nadjenu ime Marija.

Zatim navijesti mu kako će njihova kćer Marija koju su zavjetovali od djetinje dobi biti posvećena Gospodinu te čudesno roditi sina komu će biti ime Isus. Sv. Jeronim zapisa kako je anđeo sve što je govorio Joakimu rekao i Ani. Njih dvoje susreli su se pred Hramom i zahvalili Bogu za obećano dijete. Dan Marijina rođenja slavimo 8. rujna. Dan njezina rođenja bi  je nepoznat. Po kazivanju jednog pobožnog čovjeka kako je svake godine samo na 8. rujna čuje radosno klicanje anđela dobio je odgovor kako se toga dana rodila Blažena Djevica Marija. To je prenio Svetom ocu koji je nakon molitava, premišljanja i razgovora odredio da se 8. rujna slavi dan Djevičina rođenja. Običaj je da se slave i časte roditelji kad se rodi dijete. Tako nam je rođenje Kristovo donijelo dva liturgijska slavlje. Slavimo 1. siječnja svetkovinu sv. Marije Bogorodice, a 8. rujna blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije: Idemo korak unazad pa slavimo blagdan Marijinih roditelja sv. Joakima i Sv. Ane.

2. Blagdan sv. Ane poziva nas razmišljati o sebi i svojoj suradnji s Bogom
Bog kroz povijest poziva ljude na suradnju. Bogu trebaju uvijek ljudi. Bog tijekom povijesti bira skromne i jednostavan ljude za velike
službe. Sv. Joakim i sv. Ana su primjer tih običnih svetih skromnih, jednostavnih i poštenih ljudi. I oni iako dobri i pobožni imaju
problema, nevolja i teškoća. Božji suradnici imaju problema i ako budu iskreno Božji imat će ih uvijek. Ali sv. Joakim i sv. Ana su spremni odazvati se na suradnju s Bogom. Spomeni su izići iz svoje pogođenosti i svoje boli. Spremni su postati osobe djela. Poučljivi su! Ovo je vrijeme da upitamo sebe: kako ja surađujem s Bogom? Jesam li otvoren Bogu? Koji je Božji plan sa mnom? Jesam li ja poučljiv? Sv. Joakim i sv. Ana nisu mogli slutiti kako će ih ljudi dvije tisuće godina poslije njihove smrti spominjati diljem svijeta. Nisu ni mogli slutiti da će imati svoj dan u kalendaru i kako će mnoštvo ljudi o njima razmišljati, slaviti ih u liturgiji i da će svojim primjerom ohrabriti tolike obične ljude. Bili su skromni i jednostavni, ali surađujući s Bogom postali su veliki.
Isus u današnjem Evanđelju hrabri svoje slušatelje. A današnji njegovi slušatelji smo mi. Želi i nas poučiti i ohrabriti. Kaže Isus bilo je
otvrdnulo srce u njegovu narodu, nisu više znali što je dobo, a ni mogli pravo gledati, ni pravo slušati i ni srcem razumjeti. Isus želi
otvoriti oči – srca - svojim slušateljima, a to znači danas nama, da vidimo Njega, želi nam otvoriti uši da čujemo Njega i otvoriti nam
srce da primimo Njega. Isus želi ohrabriti nas da ga vidimo, čujemo i primimo. To ćemo moći ako budemo poučljivi.

3. Što bih vam stavio na srce da uvedete i činiti u svojim kućama?
Ove godine slavimo Godinu Božje Riječi. Zato želim vam savjetovati da kao obitelj nešto konkretno odlučiti učinite i to
provedete! Župna zajednica se skuplja oko dva stola u crkvi koji zovemo ambon i oltar. S ambona slušamo Isusovu riječ – Evanđelje i riječi ostalih knjiga Svetog pisma, o njoj razmišljamo i njome hranimo svoj život. Božju Riječ ćemo primiti ako budemo poučljivi ljudi. Na oltaru se posvećuje kruh i vino. Na oltaru postaju tijelo i krv Kristovo. Tijelom Kristovim hranimo svoju dušu. Preporučio bih vam da više pozornosti i pažnje posvetite svome stolu u kući. Sveti Ivan Pavao nazvao je obitelj „Crkva u malom“, a na neki način stol u kuću „kućnim oltarom“. Taj kućni stol služi nam da zajedno sjedimo i razgovaramo, zajedno objedujemo i zajedno se pomolimo Bogu. Preporučam vam i molim vas uvedite barem jednom tjedno da se oko toga stola okupite i pročitate odlomak Evanđelja,
tako da Sveto pismo u kući ne bude mrtva knjiga koja stoli negdje na polici ili u vitrini, nego da postane živa knjiga. Prvo što učinite kad dođete kući staviti Bibliju na TELEVIIZIJU. Televizija ima još u našim kućama središe nj mjesto. Neka Biblije bude na njoj ili do nje tako da to bude početak. Zatim samo 20 minuta tjedno izdvojite za Sveto pismo. Pročitajte odlomak Evanđelja, malo ostanite u tišini, razmišljanju što ste pročitali i što vama konkretno govori taj odlomak Evanđelja. Na kraju izmolite zajedno Očenaš. Što ćete time postići? Postit ćete najvažnije stvari u životu jednog čovjeka. A najvažnije stvari na svijetu su ukorijenjenost, pripadnost i identitet. Osjetite ćete da ste ukorijenjeni u obitelj, da ste ukorijenjeni u župnu zajednicu, da ste ukorijenjeni u Crkvu. A znat ćete da pripadate Bogu i da je to temelj vašega identitet. Braćo i sestre, velike su strategije u svijetu da se razbija brak i obitelj, to jest da se ljudima razbije osjećaj ukorijenjenosti, pripadnosti i identiteta. O tome je već davno pisao naš književnik Miroslav Krleža u svome romanu Povratka Filipa Latinovicza. Ako ne pronađemo dodatne snage za susret oko oltara u Crkvi te za susret,
za razgovor oko stola u kući, te za slušanje riječi Božje oko oltara u crkvi i oko „oltara u kući“ i molitve teško ćemo sačuvati sebe, brakove i obitelj. A što nam koristi da nam dadnu cijeli svijet ako mi je srušen smisao života, ako mi je srušen brak i obitelj, ako nikome na pripadam, ako nigdje nisam ukorijenjen i ne znamo što je više moj identitet. Upravo ova svetkovina sv. Joakima i sv. Ane potiče se da se ne plašimo i da se više potrudimo živjeti dobro i radosno u svome životu, svome braku i svojoj obitelji, u svojoj župnoj zajednici i Crkvi.

Neka vam Bog po zagovoru sv. Ane bude pomoć i snaga svagdanje život u radosti unatoč svemu!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.