Udruga nositelja ratnih odličja Hrvatskoga vijeća obrane Unsko-sanske županije prigodno je obilježila 32. obljetnicu utemeljenja 101. domobranske pukovnije HVO-a "Ante Knežević - Krpe", koja je tijekom Domovinskoga rata s pripadnicima 5. korpusa Armije RBiH dala golem doprinos obrani grada Bihaća i ovoga dijela Bosne i Hercegovine od agresora. Tom prilikom na grobu Ante Kneževića – Krpeta mješovito izaslanstvo položilo je cvijeće i zapalilo svijeće, a na spomen-obilježju u Kraljama odalo počast poginulim pripadnicima ove ratne postrojbe.
Heroje se ne zaboravlja
Preživjeli pripadnici pukovnije i članovi obitelji poginulih branitelja HVO-a regije Bihać na grobu Ante Kneževića – Krpeta u Vrkašiću odali su počast, položili cvijeće i zapalili svijeću svojem zapovjedniku koji je u dvadeset i petoj godini za slobodu domovine hrabro položio svoj život. Nažalost, posljednjih godina, kao ni ove, na grob svojem sinu Anti nije mogla doći njegova devedesetogodišnja, već pet godina slijepa, majka Milka Mara Knežević. Posjetili smo je u njezinu domu u Kraljama. - Ja sam to tako teško primila i, kad je moja kći mene nazvala: "Mama, pa naš je Ante poginuo", ja sam u dvorište ponijela kavu da muž i ja popijemo kod garaže. Mislila sam da neću dočekati sutrašnji dan u kakvoj sam tuzi bila i nesposobnosti za život, ali, Bože moj, valjda mi je Bog dragi dao snagu, ja sam to prebrodila. Dvadeset godina nosila sam crni rubac i sve crno - kaže Milka Mara Knežević, majka pokojnoga Ante Kneževića - Krpeta. - Majke su i više djece ukapale. Bog dao, Bog uzeo, a kako sam ga željela i dobila ga. Ja sam na njega ponosna. Ovo sada više nisu suze. Ovo su sada suze radosnice što sam doživjela te godine, a znao mi je kazati: "Majko, da ovo ludilo prođe, odoh ja preko devet gora tražiti kruha, zarađivati. Ja ću tebi slati, ti ćeš imati veću mirovinu nego ćaćinu, Markovu", ali završilo se ovako. Voljela bih da je on meni živ, da ja u sol i luk umačem, ali, hvala Bogu. Bog me drži. Ja i živim s njegovim, i lijekove uzimam. Kažu mi, tvoji lijekovi su na listi. Ja na listi nemam dva-tri lijeka, i to ona po dvije-tri marke, a gdje treba 11 - 12, za kapi za oči pedeset maraka. Ja pet godina ne vidim. Ja to sve "dotiram" njegovim novcem. Ne sanjam ja njega, on meni slabo dođe na san. Ovako razgovaram s njime, bez njega. Sine moj, valjda s neba se za mene moliš da još živim, da uživam u ovom tvom i da vidim još svijeta. Sad imam troje praunučadi od najstarijeg unuka, Jozina sina Velimira. Imam unuka od najmlađe kćeri, sad u bolnici stažira. Kažem, sad za njih živim, da poživim malo, da ih gledam kako mi rastu i kako žive. Dolaze mi kćeri, služe me - kaže za Vecernji.ba majka Milka Mara, ponosna na svojega sina.
Sprječavali upad izviđača
Poginuloga Ante prisjetio se ovom prilikom brigadir Ivan Prša, posljednji zapovjednik GS HVO regije Bihać. - Ante Knežević Krpe bio je istaknuti borac ove naše pukovnije i kad se pukovnija osnovala prije 33 godine, mi smo njemu u čast dali naziv 101. pukovnija "Ante Knežević - Krpe". Iz bojne - bataljuna prešli smo u pukovniju, malo veću formaciju. Tada se i dodatno naoružali i dobili više ljudi. Pukovnija je branila prostor od neka 23 kilometra. Imali smo 1100 ljudi maksimalno, ne više. Imali smo nekih linija koje smo čuvali stalno, a imali smo vatrootporne točke gore na Plješevici, gdje smo sprječavali izviđače iz tzv. SAO Krajine da nam uđu u naš prostor - kaže brigadir Ivan Prša, ratni zapovjednik Glavnoga stožera HVO regije Bihać. Braneći svoja ognjišta i slobodni teritorij tadašnjeg okruga Bihać od agresora, u borbama je poginulo 87 pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane i više civilnih žrtava rata. - Mi smo imali zahtjevnu zonu odgovornosti kao pukovnija. Imali smo dobar odnos s Armijom RBiH. Bili smo naslonjeni na 501. brigadu u selu Dobrenica, a na 502. brigadi uključno u selu Mušići. Zajednički smo branili i obranili Bosnu i Hercegovinu. Vrijeme nosi svoje, ali mi smo ponosni na ovu borbu koju smo imali jer nijedan pripadnik HVO-a ni Armije BiH nije procesuiran za ratne zločine, i to je ono na što smo mi ponosni ovdje. Ante Knežević bio je prvi među jednakima, nadljudski hrabar, mlad i agilan. Njegovi momci su držali najzahtjevniju zonu odgovornosti postrojbe za posebne namjene u rejonu Plješevice. Igrom slučaja bili su na teškom i zavidnom izviđanju na samom pograničnom dijelu Republike Hrvatske, koja je bila okupirana. To je potez prema aerodromu Željava. Upali su u zasjedu i Ante je poginuo, a još dvojica-trojica branitelja teško su ranjena. Bio je to težak udarac i veliki gubitak za našu pukovniju i Hrvatsko vijeće obrane. Kad pogine zapovjednik, naruše se samopouzdanje i moral branitelja, ali smo morali dalje - kaže bojnik Franjo Grgić, ratni zapovjednik 101. domobranske pukovnije "Ante Knežević - Krpe" HVO regije Bihać. Tijekom rata kroz 101. domobransku pukovniju HVO-a Bihać prošlo je 1217 bojovnika, 142 su ranjena, dok su 73 pripadnika dala svoje živote za slobodu. Pripadnici 101. domobranske pukovnije HVO-a Bihać branili su zonu odgovornosti dugu 42 km, prema pobunjenim Srbima u Republici Hrvatskoj 32 km, a prema neprijateljskim snagama u Bosni Hercegovini deset kilometara.
Otvori KEKS Pay
