Do 10. ožujka Bosna i Hercegovina nije dostavila dodatne odgovore na pitanja o kandidatima za novoga suca Europskog suda za ljudska prava iz ove zemlje nakon što su zatraženi dodatni odgovori i objašnjenja. Naime, Povjerenstvo za izbor suca Europskog suda za ljudska prava pri Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe nakon zaprimljene dokumentacije iz BiH s popisom imena, u kojemu nije predložen nijedan Hrvat, rutinski je zatražilo dodatna objašnjenja. To se, međutim, nije dogodilo. Ali se jesu dogodili prijepori. I nikome nije posve jasno zašto i tko stoji iza svega. Šlamperaj, namjera ili sve pomalo?
Procedura izbora
Naime, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine uputilo je Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe listu od tri kandidata za budućeg suca Bosne i Hercegovine pri Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, koji bi trebao naslijediti dosadašnjeg suca Farisa Vehabovića. Na listi se nalaze Mahir Muharemović, Predrag Rosavljević i Svjetlana Milišić-Veličkovski. Kandidate su predložili članovi Predsjedništva prema ustaljenoj praksi: Mahira Muharemovića kao bošnjačkog kandidata Denis Bećirović, Predraga Rosavljevića kao srpskog Željka Cvijanović, a kandidatkinju Svjetlanu Milišić-Veličkovski iz reda ostalih Željko Komšić. Među predloženima nema nijednog Hrvata, čime se nastavlja dugogodišnja praksa u kojoj su Hrvati sustavno isključeni iz jedne od najvažnijih međunarodnih pravosudnih institucija. A rodonačelnik te prakse je Komšić.
A nakon što su dokumenti otišli, javno se doznalo kako je proces kontaminiran. Doduše, to nije novost jer je to bio modus operandi aktualnog suca u Strasbourgu Vehabovića. On je modelirao najmanje pet predmeta pred ESLJP u korist stvaranja unitarne bošnjačke državice. Kada se sve to otkrilo, njemu je ESLJP praktički zatvorio mogućnost djelovanja jer je kompromitirao i njegov rad. Naime, doznajemo kako je problem, a ne kako to tvrde iz podzemlja, nastao kada je dokument sa zahtjevom iz Strasbourga stigao u Ministarstvo vanjskih poslova. Neotvoren je upućen u Predsjedništvo BiH u prvom tjednu ožujka. Nakon toga – muk.
Procedura izbora sudaca Europskog suda za ljudska prava formalno je jasno propisana: države predlažu tri kandidata, koje potom evaluira nadležna komisija Parlamentarne skupštine Vijeća Europe, nakon čega konačnu odluku donosi plenum glasovanjem. Mandat traje devet godina bez mogućnosti ponovnog izbora, a postupak se ponavlja nakon isteka mandata ili u slučaju odbijanja liste. U slučaju Bosne i Hercegovine proces je očito vraćen na početak zbog spornih elemenata u nacionalnoj proceduri. No upravo oko tih “spornih elemenata” vodi se pravi politički rat. Prema tvrdnjama javnosti bliske Komšiću koje su se pojavile u javnosti, ključni problem nastao je unutar Ministarstva vanjskih poslova, gdje je, navodno, izvršena intervencija u izvješće Komisije prije njegova slanja u Strasbourg, što je izazvalo sumnje u vjerodostojnost cijelog procesa. Spominje se i da su dijelovi dokumenta zatamnjeni, što je dodatno pojačalo percepciju netransparentnosti i otvorilo prostor za različite interpretacije – od administrativnog propusta do svjesne političke manipulacije. U takvoj atmosferi međusobnih optužbi između institucija cijeli postupak izbora suca prerasta u još jedan primjer dubokih političkih podjela i nepovjerenja unutar sustava.
Politički obračun
Dodatnu dimenziju cijelom slučaju daje i otvoreni sukob između Ureda Željka Komšića i Ureda ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, gdje se praktički vodi politički obračun oko odgovornosti za nastalu situaciju. Iz oba tabora dolaze oprečne interpretacije događaja, pri čemu svaka strana nastoji dokazati da je upravo ona druga kompromitirala proces i narušila međunarodni kredibilitet države. Time se cijela priča dodatno politizira i pretvara u pitanje političkog prestiža, a ne institucionalne odgovornosti, dok se u pozadini zapravo vodi borba oko toga tko je “izdao” ili pogrešno postupio u ovom osjetljivom međunarodnom postupku. S druge strane, Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine kategorički odbacuje takve optužbe, navodeći kako nije bilo nikakva “cenzuriranja” izvješća, već da su pojedini dijelovi dokumenta tehnički izostavljeni isključivo radi zaštite osobnih podataka i u skladu sa zakonskim obvezama. Ističu kako su sve relevantne informacije o kandidatima i proceduri dostavljene u punom opsegu te da je Ministarstvo postupalo u okviru svojih nadležnosti i u skladu s pravilima Vijeća Europe.
U konačnici, imajući u vidu da je cijela procedura ozbiljno kompromitirana i opterećena političkim sukobima, nameće se zaključak da bi najrazumnije rješenje bilo pričekati izbor novih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Time bi se otvorio prostor za novi, vjerodostojniji proces, ali i za političku ravnotežu u predlaganju kandidata. U tom kontekstu, očekivanja su da bi Hrvati, ako izaberu svog legitimnog člana Predsjedništva, mogli predložiti kandidata za Europski sud za ljudska prava koji bi bio izabran, čime bi se, nakon mandata predstavnika srpskog i bošnjačkog naroda, konačno uspostavila i nacionalna ravnoteža kroz izbor hrvatskog suca u toj instituciji.
Otvori KEKS Pay
