Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu pokrenulo je istragu i zatražilo određivanje istražnog zatvora za trojicu bošnjačkih zapovjednika iz Uskoplja koje se smatra odgovornima za ubojstvo jednog vozača kamiona iz humanitarnog konvoja Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu u prosincu 1993. godine te ranjavanje više civila, a Večernjak ekskluzivno doznaje njihova imena.
Riječ je o Fahrudinu Agiću zvanom Pajo, rođenom 1959. godine, koji je bio zapovjednik Stožera bošnjačke Armije BiH u Gornjem Vakufu. Uz njega je za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, sukladno Ženevskim konvencijama, te protiv osoba koje su bile pod međunarodnom zaštitom osumnjičen i Dževad Agić, rođen 1962. godine, koji je bio zapovjednik 1. bataljuna 317. brdske brigade iste vojske. Zapovjednik te brigade bio je Enver Zejnilagić, koji je u međuvremenu preminuo. Trećeosumnjičeni je Mahmut Hadžijusupović zvani Baća, rođen 1958. godine, koji je bio zapovjednik 1. bataljuna Vojne policije Armije BiH, piše Večernji list BiH.
Novo svjetlo
Ovaj događaj, ali i odluka hrvatskih vlasti da rasvijetle zločin, bacaju potpuno novo svjetlo na česte napise i tvrdnje o ratu u središnjoj Bosni i Uskoplju, koji se očito koriste samo kako bi se prikrili zločini bošnjačke Armije BiH. Hrvatsko pravosuđe i policija smatraju da postoji osnovana sumnja da okrivljenici, obnašajući visoke zapovjedne dužnosti u postrojbama bošnjačke vojske na tom području, protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije, nisu poduzeli radnje i mjere koje su im bile na raspolaganju, iako su bili svjesni ozbiljne opasnosti od mogućeg napada na navedeni konvoj. Tereti ih se da nisu osigurali miran i nesmetan prolazak konvoja područjem Gornjeg Vakufa/Uskoplja, zbog čega su pripadnici njima podređenih postrojbi Armije BiH izveli oružani napad na konvoj.
Kako doznaje Večernjak, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, nakon što je zaprimilo prijavu, sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu podnijelo je prijedlog za određivanje istražnog zatvora protiv sve trojice okrivljenika radi neometanog odvijanja postupka za djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora. S obzirom na to da je ocijenjeno kako su okolnosti kaznenog djela ratnog zločina posebno teške, propisana je maksimalna kazna zatvora od 20 godina. Tako je konačno, nakon više od tri desetljeća, Republika Hrvatska odlučila procesuirati osobe koje smatra odgovornima za ovaj teški slučaj ratnog zločina, na temelju činjenice da su ubijeni, odnosno ranjeni, bili njezini državljani.
Tada je, uz vozača Antu Vlaića, ranjeno i četvero hrvatskih državljana – Branka Herceg, Milan Nenadić, Jerko Jović i Ivo Nikolić – dok je u tadašnjem izvješću među ranjenima naveden i jedan američki novinar, čije ime nije navedeno. Napad se dogodio 22. prosinca 1993. godine, kada se konvoj vraćao iz Nove Bile prema Hrvatskoj nakon što je prekinuta višemjesečna blokada hrvatske enklave koju je provodila bošnjačka vojska. Na izlazu iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja, na prometnici prema Rami i Prozoru, više naoružanih osoba u odorama Armije BiH skrilo se iza kuća i drugih objekata, a kada su kamioni naišli, približili su im se i otvorili rafalnu paljbu. Vlaić je ubijen za upravljačem, četvero hrvatskih državljana teško je ranjeno, a oštećen je i veći broj vozila.
Raniji pokušaji
Prema svjedočenju Ante Damjanovića, jednog od organizatora Bijelog puta, nakon prolaska lokaliteta Ljubavne stijene začula se pucnjava. Ubrzo je ugledao mali kamion kojim je upravljao Vlaić kako krivuda cestom, dok je sirena neprekidno radila. Kada su mu prišli, Vlaićeva glava bila je naslonjena na upravljač i pritiskala sirenu. Britanski pripadnici UNPROFOR-a potom su izvukli njegovo tijelo iz vozila. Istragom je utvrđeno i da je konvoj nekoliko dana ranije, 18. prosinca, već bio izložen incidentima na području Uskoplja. Naoružane osobe tada su, uz prijetnje oružjem, maltretirale sudionike i pljačkale kamione. Upravo se na toj činjenici dijelom temelji sumnja da su osumnjičeni zapovjednici bili svjesni opasnosti koja prijeti konvoju, ali nisu poduzeli mjere kako bi ga zaštitili pri povratku.
Među sudionicima Bijelog puta bili su i brojni hrvatski novinari. Tadašnja novinarka HTV-a Silvana Menđušić bila je u konvoju, kao i njezin kolega Igor Mirković. Prema svjedočenjima sudionika, tijekom prolaska kroz područje pod nadzorom Armije BiH Menđušić je oteta kamera te joj je prijećeno nožem. Fra Iko Skoko poslije je svjedočio da su joj napadači "nožem zarezali vrat i ukrali kameru za snimanje".
Menđušić je, zajedno s ostalim sudionicima konvoja, krajem 1993. godine bila obuhvaćena odlukom predsjednika Franje Tuđmana o pohvali sudionika Bijelog puta. Ante Vlaić ostao je simbol stradanja humanitarnog konvoja. U Novoj Biloj mu je 2018. godine, na 25. obljetnicu dolaska Bijelog puta, podignuta spomen-bista u dvorištu crkve Duha Svetoga, na prostoru nekadašnje ratne crkve-bolnice, a po njemu je nazvana i jedna ulica.
Otvori KEKS Pay
