Zamjenik ministra vanjskih poslova Josip Brkić jučer je počeo dan sastankom s Tommasom Fotijem, talijanskim ministrom za europska pitanja, tijekom susreta EUSAIR u Skoplju. Razgovarali su o europskom putu Bosne i Hercegovine i unutarnjoj dinamici u zemlji, osobito u svjetlu predstojećeg imenovanja novog visokog predstavnika. Posebno je zanimljivo da se Talijan spominje kao mogući nasljednik.
O čemu ste razgovarali s talijanskim ministrom?
S ministrom za europska pitanja Republike Italije Tommasom Fotijem razgovarao sam na EUSAIR-u u Skoplju, dakle u okviru Jadransko-jonske inicijative, suradnje zemalja regije Jadranskog i Jonskog mora. Naravno, tu je uključeno i područje Hercegovine: Hercegovačko-neretvanska županija, Zapadnohercegovačka županija, Sveučilište i Gospodarska komora Federacije aktivno sudjeluju u radu na svim razinama kroz svih pet stupova.
Naravno, bilo je nezaobilazno dotaknuti se europskih integracija, odnosno europskog puta Bosne i Hercegovine, u kontekstu toga da Bosna i Hercegovina dobije zeleno svjetlo od Vijeća za opće poslove Europske unije za početak prve međuvladine konferencije, odnosno Intergovernmental Conference. To bi pretpostavljalo da Europska unija usvoji pregovarački okvir s Bosnom i Hercegovinom.
Jednostavno, tražio sam od kolege da ne zaostajemo za drugim zemljama kandidatkinjama. Ako će se donositi političke i geostrateške odluke, neka se one odnose na sve, a ako će se mjeriti samo prema onome što se zove merit-based approach, mislim da ima dovoljno dokaza i dovoljno materijala da se ta međuvladina konferencija za Bosnu i Hercegovinu održi.
Naravno, nezaobilazno pitanje bila je i trenutačna situacija u Bosni i Hercegovini u kontekstu ostavke visokog predstavnika i nekog novog imenovanja, kao i samih procedura kako bi se to dogodilo.
Što vam je rekao u tome kontekstu?
Mogu reći da sam od kolege dobio visok stupanj razumijevanja da novi visoki predstavnik treba imati ograničen rok trajanja, odnosno expiry date. Dakle, tko god to bio, treba biti osoba koja će imati mandat da zatvori Ured visokog predstavnika te da se implementira ono što je velika većina zemalja podcrtala na posljednjoj sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda kada se raspravljalo o Bosni i Hercegovini. A to je da za dogovor o Bosni i Hercegovini primarno budu odgovorna tri konstitutivna naroda u BiH, što bi značilo puno preuzimanje suvereniteta svih triju konstitutivnih naroda i, naravno, svih građana unutar Bosne i Hercegovine.
Nije kompatibilno pregovarati s Europskom unijom i u isto vrijeme imati Ured visokog predstavnika koji može intervenirati u zakone i nametati odluke povrh legitimno i legalno izabranih osoba ili dužnosnika koji su na izborima dobili povjerenje građana i naroda da donose zakone i odluke u Bosni i Hercegovini.
Stoga je Ured visokog predstavnika potrebno transformirati u svakom obliku u kontekstu njegova, kao što rekoh, trajanja i mandata koji je imao 31 godinu nakon Daytonskog mirovnog sporazuma.
Jeste li se dotaknuli konkretnih imena koja se spominju u javnosti? Jeste li eventualno razgovarali ili samo načelno o tome što bi trebao predstavljati njegov mandat i o onome što su rekli predstavnici najutjecajnijih zemalja, da bi, uvjetno rečeno, trebao imati ograničeniji set alata koji mu stoje na raspolaganju?
U prvom redu rekao bih da su Europljani sada razumjeli, i to nakon vrlo jasne i izravne poruke predstavnika Sjedinjenih Američkih Država: ako žele imati svog kandidata za visokog predstavnika, upravo ti uvjeti koje ste rekli - izmjena mandata i vrlo ograničen vremenski okvir za novog visokog predstavnika - trebaju biti ispunjeni.
Špekuliralo se s nekoliko imena. Među pojedincima su i neki iskusni talijanski diplomati. Sve je to još uvijek u sferi špekulacija i dogovaranja. No, moj kolega vjeruje da Europa treba biti ta koja će preuzeti odgovornost za taj posao koji je pred nama, odnosno da to treba biti netko od utjecajnih europskih diplomata jer su Sjedinjene Američke Države vrlo jasno rekle da imaju nekoliko kandidata. Rekao bih, ne samo po onome što je izrečeno nego i po odlučnosti i svemu onome što State Department radi u Bosni i Hercegovini, da su odlučni da ovaj novi visoki predstavnik (ili nova visoka predstavnica) bude posljednji imenovani u Bosni i Hercegovini.
Kada već razgovaramo o tome i o porukama koje su se, prije svega, čule od zamjenice šefa Misije SAD-a pri UN-u Tammy Bruce, kako komentirate potpuni zaokret Sjedinjenih Američkih Država? Dakle, mogla su se čuti stajališta koja su posve suprotna od stereotipa koji su se dosad nametali. Rekao bih da su ključne još dvije riječi iz toga obraćanja: nepristranost i prihvaćenost od svih triju strana. Kako to komentirate?
To je upravo ključ koji novi visoki predstavnik ili predstavnica trebaju imati. Gospodin Schmidt, naravno, bio je opterećen činjenicom da s barem jednom stranom u Bosni i Hercegovini nije mogao komunicirati i kontaktirati.
S druge strane, i Sjedinjene Američke Države žele da Daytonski mirovni sporazum, koji je njihovo diplomatsko čedo, bude uspješna priča u konačnici; da i Ured visokog predstavnika bude zatvoren; da se ta tranzicija iz konfliktnog društva pretvori u društvo koje pregovara s Europskom unijom.
Jednostavno, nisu spremni više, rekao bih, razvlačiti vrijeme niti prihvaćaju da neka nova kupnja vremena, ili neki novi mandat koji ne bi bio definiran, uvuče Sjedinjene Američke Države u ciklus koji nema predvidiv kraj.
Stoga su to vrlo jasne, izravne i otvorene poruke, ne samo prema nama u Bosni i Hercegovini nego i prema kolegama u Europskoj uniji. Osobno bih volio da do imenovanja visokog predstavnika dođe što prije, s tim vrlo jasnim mandatom i vrlo ograničenim vremenom trajanja, jer vjerujem da je Bosna i Hercegovina spremna preuzeti puni suverenitet.
Svi oni koji se tome protive u tome traže izgovor za nedogovaranje, traže izgovor za nametanje svojih političkih agenda od visokog predstavnika, odnosno traže izgovor da se ne dogovorimo -sva tri naroda i građani unutar Bosne i Hercegovine - kako naša kuća treba izgledati.
Čini mi se da dio problema nisu samo tri strane i da je to možda na neizravan način poručeno i u Vijeću sigurnosti, nego i četvrta strana, uvjetno rečeno — međunarodna zajednica u BiH. Jesu li neki, zbog svojih osobnih karijera i nekih drugih interesa, ali i uključene administracije, sami postali dio problema ili se to tako razumije?
Vidi se da nema jedinstvenog odgovora međunarodne zajednice o ovom pitanju. Očito je da je veliki politički angažman Sjedinjenih Američkih Država nakon eskalacije političke krize u 2025. godini u Bosni i Hercegovini doveo do poništenja nekih odluka u Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao i do donošenja Zakona o Južnoj plinskoj interkonekciji, poštujući i poziciju bošnjačkog i hrvatskog naroda, u prvom redu unutar Federacije. Dakle, potvrdili su to temeljno načelo Daytona: power sharing, tri konstitutivna naroda, dva entiteta i jedna država.
Europska unija, izostankom konkretnih integracijskih koraka ne samo u Bosni i Hercegovini nego i diljem regije, rekao bih, kaska za tom političkom inicijativom koja dolazi iz SAD-a. Ne zaboravimo da smo mi primarno dio europskog kontinenta i, u kontekstu europskih integracija, dio primarne europske odgovornosti u političkom, sigurnosnom, gospodarskom, razvojnom i bilo kojem drugom smislu.
Stoga vjerujem da će ova situacija s imenovanjem novog visokog predstavnika možda prouzročiti neku novu organizaciju odnosa među glavnim gradovima, u prvom redu Pariza, Berlina i Rima.
Prošli tjedan bio sam s francuskim ministrom za Europu, ovaj tjedan s talijanskim ministrom za Europu. Bio sam i s ministrom za Europu Irske, koja preuzima iduće predsjedanje.
Svi kažu da imaju interes za Bosnu i Hercegovinu. Svi kažu da Bosna i Hercegovina treba napraviti iskorak i početi pregovore. Na nama je da nađemo unutarnji konsenzus i konačno ova dva zakona i imenovanje glavnog pregovarača stavimo na dnevni red. A koliko će rasprava o imenovanju visokog predstavnika tome doprinijeti ili ne, pred nama je da vidimo, rekao bih, u danima, maksimalno tjednima pred nama.
Otvori KEKS Pay
