Već uobičajeni susret Ravlića, održan deveti put na Plehanu, polako je prerastao u tradiciju na radost svih koji nose ovo prezime ili su s njim obiteljski povezani. Pozvani su Ravlići gdje ih je god bilo, a i ove su se godine rado odazvali. Skup je okupio oko 170 Ravlića, što je broj koji je ugodno iznenadio sve nazočne i dodatno pojačao radost susreta. Procjenjuje se da danas u svijetu živi oko 3000 Ravlića, u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Europi i drugim dijelovima svijeta. Među okupljenima najstariji je bio Vlado Ravlić Pejin, zvan Dalmatin, a najmlađa Anita Ravlić, djevojčica od oko dvije godine. Upravo taj raspon, od najstarijih do najmlađih, najbolje je pokazao smisao ovakvih okupljanja: čuvati vezu među generacijama i ne dopustiti da korijeni ostanu samo uspomena, piše Večernji list BiH.
Krist je temelj
Svi Ravlići potječu iz Kozice, sela nadomak Vrgorca. Povijesne prilike i neprilike raselile su ih diljem svijeta. Danas ih najviše ima u Makarskoj i okolici, ali i u drugim hrvatskim mjestima, od Osijeka, Slavonskog Broda i Čazme do Zagreba i okolice. Prije posljednjeg rata u BiH ovo je prezime bilo snažno prisutno u Derventi i okolici, no Ravlići su iz tih krajeva prognani. Inicijativa okupljanja potekla je od don Ivana Ravlića, koji je o tome počeo razmišljati oko 2000. godine. Prvo okupljanje Ravlića održano je 19. rujna 2003. godine u Kozici, pradjedovini roda. Program je od tada ostao prepoznatljiv: okupljanje, sveta misa, izbor uprave Zavičajne udruge Ravlića Kozica svake četvrte godine, zajednički ručak i druženje.
Na Plehanu je program počeo svetom misom koju je predslavio vlč. Ivan Ravlić. Na početku je pozdravio predsjednika Udruge Dražena Ravlića, potpredsjednike Željka Ravlića i Vladu Ravlića te brojne okupljene Ravliće, od najstarijega do najmlađega. Ravlići su registrirani kao Zavičajna udruga Ravlića Kozica, upisana u registar udruga Republike Hrvatske 3. svibnja 2004. godine. Udruga djeluje prema statutu od 40 članaka, a jedna od posebnosti jest okupljanje svake četiri godine u nekom od mjesta u BiH ili Hrvatskoj, gdje se biraju predsjednik, potpredsjednik i tajnik. Ove godine na Plehanu je, prije mise, izabrano novo-staro vodstvo za sljedeće četiri godine.
U propovijedi je vlč. Ravlić važnost susreta usporedio sa stablom iz evanđelja. Podsjetio je kako se svako stablo poznaje po plodu, a ne po tome koliko je veliko ili lijepo izvana. Tako je, kazao je, i s čovjekom. Možemo lijepo govoriti i predstavljati se drugima, ali na kraju o nama govore naša djela, riječi, spremnost na oprost, pružena ruka i odnos prema drugima. Posebno je naglasio kako je deveti susret pravi trenutak da se svaki Ravlić zapita što nosi u srcu prema bratu, sestri, rođaku i svome rodu. Možda postoji netko s kim se dugo nije čuo, netko kome nešto zamjera ili netko kome nikada nije rekao “oprosti mi”, a trebao je. Ponekad, poručio je, jedan zagrljaj može popraviti ono što godinama nismo znali riječima. Pozvao je okupljene da njihov temelj bude Krist, jer ono što je sagrađeno na Kristu može preživjeti oluje. “Nemojmo dopustiti da naše ravlićko stablo ostane samo lijepo prezime u obiteljskom stablu. Neka ono daje plod, dobrotu, ljubav i jaku vjeru”, poručio je.
Trbuhom za kruhom
Ravlići s ponosom čuvaju i priču o podrijetlu svoga prezimena. Neki smatraju kako poticaj za tvorbu prezimena dolazi iz graditeljstva, od riječi “ravelin”, odnosno “utvrda”, dok drugi smatraju da je nastalo od nepotvrđenog hrvatskog turcizma “raflija”, odnosno naziva za onoga koji pravi drvene police, stolara. Prezime se može pratiti još od 14. stoljeća, a rod Ravlića hrvatskom je narodu dao do petnaest svećenika i redovnika te brojne školovane ljude različitih struka. Fra Andrija Kačić u Veneciji je 1796. godine tiskao knjižicu o povijesti Ravlića pod naslovom “Nobil antica Ravlich da Kozica Gorsca župa Vrgoraz”, odnosno “Plemeniti Ravlići iz Kozice – Gorska župa Vrgorac”. Ravlići imaju i plemićku titulu koju su im dodijelili Mlečani jer su se istaknuli u oslobađanju Vrgorske i Imotske krajine od Turaka. Bez obzira na to gdje danas žive, svi se rado sjećaju Kozice, zabiokovskog sela iz kojega su njihovi preci odlazili u razne krajeve svijeta. Procjenjuje se da danas Ravlići žive u 112 gradova i općina u BiH i Hrvatskoj, a najviše ih je u Zagrebu, Makarskoj, Slavonskom Brodu i Splitu, kao i u brojnim zemljama diljem svijeta. Plehanski susret još je jednom pokazao da ih, unatoč raseljenosti, povezuje ista svijest o podrijetlu, obitelji i vjeri. Jer rod koji se okuplja, moli i pamti svoje ishodište ne živi samo u prošlosti. On gradi most prema budućnosti.
Otvori KEKS Pay
